Hoće li izdvajanja za obranu EU "pojesti" poljoprivredne potpore?

U posjet Hrvatskoj došao je novi povjerenik za poljoprivredu i hranu EU, Christophe Hansen. U nekoliko mjeseci ovaj Luksemburžanin obišao je 14 država članica te im predstavio Viziju za poljoprivredu i hranu i Put prema sljedećem višegodišnjem financijskom okviru.

A taj put ne izgleda dobro za poljoprivrednike.

Europa, razumljivo, planira veće ulaganje u obranu, što će za posljedicu imati smanjenje budžeta za druge politike. Planira se spajanje Zajedničke poljoprivredne politike s kohezijskim i drugim (zajednički upravljanim) fondovima u Jedinstveni fond, a traži se i veća decentralizacija odlučivanja o poljoprivredi na nacionalnu razinu.

Ovi planovi izazvali su negodovanja u poljoprivrednoj javnosti i zabrinutost da će proizvođači hrane ostati kratkih rukava i bez nužne potpore u vidu izravnih plaćanja i investicija u dugotrajnu imovinu.

Poljoprivreda jest dio obrambene strategije

Što će se dogoditi od 2028. godine i koliko poljoprivrednici mogu utjecati na tijek pregovora o financijskom okviru, bio je povod razgovora s povjerenikom Hansenom.

Hoće li proračun za obranu pojesti onaj za poljoprivredu?

Za mene je jasno da ne možemo izgraditi kontinent s praznim trbuhom, a ZPP je tijekom 60 godina dokazala da može omogućiti prehrambenu sigurnost i suverenitet, pošteni dohodak za poljoprivrednike i pristupačne cijene za potrošače. Na to je važno podsjetiti.

Neki kažu da je proračun za poljoprivredu prevelik, ali mi u pravilu trošimo 0,3 posto BDP-a za poljoprivredu i sigurnost hrane. Poljoprivrednici doprinose i energetskoj sigurnosti, proizvodnjom bioplina i solarne energije, te fizičkoj sigurnosti. Ne znam što bi bilo da, primjerice u Baltičkim ruralnim područjima nema poljoprivrede i šumarstva – bili bi jako ranjivi.

Zato se ja borim za snažan budžet i učinkovite alate, da se poljoprivredna proizvodnja održi u svim europskim regijama.

Može li poljoprivreda biti dio obrambene strategije?

Ona i jest dio obrambene strategije, jer kad vidite geopolitičku sliku puno je pritisaka na poljoprivredno-prehrambene robe. SAD je najavila carine, Kina istražuje naše politike potpore, žele također nametnuti carine. Tako da imamo dosta izazova za naš prehrambeni sektor u smislu sigurnosne komponente, kada govorimo o vanjskim granicama. Uz to je vezana i politika ruralnog razvoja gdje stvaramo potrebnu infrastrukturu.

Znači li spajanje ZPP-a s drugim fondovima u Jedinstveni fond - manje novca za poljoprivrednike?

Prerano je za reći, ali to prije svega ovisi o državama članicama i koliko su one voljne pridonijeti EU budžetu. Ako daju više onda ćemo imati više manevarskog prostora. Ako dijelimo jednaki novac kao u lanjskom višegodišnjem financijskom okviru (MFF), onda će svaki prioritet "gladovati", a to je najgore što možemo učiniti.

Dakle, moramo raspraviti o novoj strukturi MFF-a. Ako uspijemo zadržati sve alate poljoprivredne politike i ako postoji jasan okvir za godišnje isplate u tu svrhu, onda nema razloga za brigu.

Uprava za proračun EU (DG Budget) dala je naslutiti da treba žrtvovati drugi stup (ruralni razvoj) za prvi stup (izravna plaćanja). Što je po vama važnije, potpora dohotku ili strukturna potpora?

Oboje je važno i potrebno. Znamo da bez investicija u drugom stupu nema modernizacije sektora i ulaganja u nove tehnologije, koje doprinose održivosti i uvjetima rada poljoprivrednih zajednica. Europska investicijska banka utvrdila je još 2022. godina investicijski gap u poljoprivredi od 62 milijarde EUR. Znači, ako ne ulažemo nećemo biti konkurentni ni održivi i nitko više neće htjeti raditi u ovoj profesiji.

U Europskoj uniji manje od 12 posto poljoprivrednika je mlađe od 40 godina, u Hrvatskoj ih je čak 14 posto, ali to svejedno nije dovoljno ako želimo proizvoditi i omogućiti prehrambenu sigurnost u budućnosti. Zato moramo poduzeti hrabre korake da se dogodi generacijska obnova i da se stvore uvjeti za mlade poljoprivrednike koji će preuzeti taj zadatak.

Gubimo li "zajedničko" u ZPP-u?

Čini se da predložene promjene vode prema kraju ZPP-a kakvu poznajemo. S druge strane Vizija za poljoprivredu i hranu kaže da su pravedan dohodak poljoprivrednika i prehrambeni suverenitet – ključni prioriteti Unije. Kako Komisija planira pomiriti ove proturječnosti i osigurati funkcioniranje zajedničkog tržišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda?

Da, hvala što ste spomenuli Viziju koju smo predstavili u veljači. To je putokaz aktivnosti koje moramo poduzeti u idućih pet godina kako bismo vratili konkurentnost. Već smo nešto i učinili. Nakon dva tjedna mog mandata, poduzeo sam dvije aktivnosti vezane za nepoštene trgovačke prakse i zajedničku organizaciju tržišta.

Europska komisija predstavila Viziju za poljoprivredu EU, četiri su ključna područja

Vidimo u praksi da su poljoprivrednici prisiljeni prodati svoju robu ispod proizvođačkih cijena. Kao prvo, potrebno je imati obvezujuće ugovore između poljoprivrednika i kupaca njihovih roba. Kao drugo, moramo poboljšati udruživanje poljoprivrednika. Tu Hrvatska može učiniti više nego do sada.

Ako postoje proizvođačke organizacije i kooperative, onda poljoprivrednici imaju snažniju poziciju prema trgovačkim lancima i to je nešto što treba ohrabriti u budućnosti. Znam da u nekim državama, zbog povijesnih okolnosti, farmeri nisu skloni udruživanju, ali mogu vidjeti dobre primjere od kolega iz Španjolske, Francuske i Belgije – koji su se udružili i stekli moć pred trgovačkim lancima.

Ono na čemu mislim da treba više raditi je veći reciprocitet u međunarodnoj trgovini, jer mi u EU često zabranjujemo i s tržišta povlačimo neke aktivne tvari za zaštitu biljaka, a pri tom ne donosimo alternativne – što je problem. S druge strane dozvoljavamo da u Uniju uđu proizvodi s tim istim pesticidima koje smo zabranili.

Za mene tu nema dileme, ako je proizvod dokazano štetan za ljudsko zdravlje ili oprašivače, ne smije biti na tržištu.

Drugi je problem, koji su artikulirali poljoprivrednici u prosvjedima - pretjerani administrativni teret. Zato sam predstavio paket pojednostavljenja administracije za sve poljoprivrednike, a pogotovo za male farme i ekološke proizvođače. Izračunali smo da će te mjere donijeti godišnju uštedu od 1,6 milijardi EUR.

U tom paketu pojednostavljenja bavili smo se klimatskim rizikom i bolestima životinja, koje su postale sve češće i zahtijevaju bolje sheme osiguranja. Zato smo prihvatili prijedlog hrvatske Vlade da se 3 posto godišnje omotnice za ZPP izdvoji za krizne situacije, čime se može obeštetiti farmere uslijed nepogoda.

Ako se odlučivanje o budžetu za poljoprivredu decentralizira i prepusti nacionalnim vladama zemalja članica EU, mogu se dogoditi značajne razlike u iznosima izravnih plaćanja. Kako će Komisija osigurati nesmetano funkcioniranje Jedinstvenog tržišta agro-prehrambenih roba?

Pa već sada postoje razlike, iznosi izravnih plaćanja nisu isti u svim državama članicama, naročito u novima poput Hrvatske. Ja dolazim iz države koja je bila osnivač Europske unije, a ispod smo EU prosjeka. A primjerice u susjednoj državi poljoprivrednici primaju veća izravna plaćanja. Na tome moramo raditi, kao i na vanjskoj konvergenciji.

Kako izgleda poljoprivreda u najbogatijem društvu na svijetu?

Moramo više razgovarati o primjeni degresivnosti i cappingu kad govorimo o izravnim plaćanjima, jer je jasno da farma od 10 ha ima drugačije potrebe od one s 10 tisuća ha. Razgovarali smo o tome ranije, ali neke su države bile protiv, zato to nije bio obavezan zahtjev, već dobrovoljan na razini članice. To moramo vratiti na dnevni red, jer trebamo bolju potporu za male, mlade i nove poljoprivrednike, a posebno one koje žive u područjima s težim uvjetima gospodarenja.

Gubimo li "zajedničko" u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici?

Pravila moraju biti donesena zajednički, ali s druge strane ne možete usporediti poljoprivredu u Hrvatskoj s onom u Poljskoj ili Njemačkoj, zbog drugačije strukture tla, različitih klimatskih uvjeta.

Zato mislim da trebamo određenu fleksibilnost, teritorijalno prilagođeni pristup, a to je odgovornost država članica. Ne prebacujemo odgovornost, zajednička pravila će ostati važna, zadržat ćemo zajedničko u ZPP-u, ali moramo dopustiti teritorijalniji pristup, jer osim što imamo različite situacije po državama članicama, također unutar samih članica imamo velike razlike od regije do regije. Treba uzeti u obzir takvu heterogenost.

Pristup zemlji je veliki izazov, kao i pristup financiranju

Hrvatska proizvodnja hrane pada, imamo sve veći trgovinski deficit, a naš dohodak nije ni pola europskog prosjeka. Uz to inflacija jede poljoprivredne potpore. Naši se poljoprivrednici brinu da će ostati bez novca za ulaganja u dugotrajnu imovinu i žele da sredstva namijenjena poljoprivredi idu u proizvodnju, a ne u administraciju koja se bavi ruralnim razvojem. Koja je vaša poruka njima?

Na terenu imamo trend da onaj koji obrađuje zemlju nije ujedno i onaj koji dobiva izravna plaćanja. To je problem vlasništva zemlje, ali dio možemo riješiti na razini država članica. Neke članice izrazile su mišljenje da je potrebno uvesti maksimum do kojeg možete dobiti potporu, a vezano uz dob korisnika. Pristup zemlji je veliki izazov, kao i pristup financiranju.

Oni koji preuzmu farmu od roditelja imaju sreće, ali za nove poljoprivrednike koji tek ulaze u proizvodnju teško je i veliki izazov, pa je to nešto na čemu moramo raditi jer nam novi farmeri trebaju.

Tu vidim i mogućnost doprinosa energetskoj sigurnosti. Ne moraju poljoprivrednici biti isključivo proizvođači hrane, nego mogu biti i proizvođači energije. Potreban im je drugi dohodak, uz onaj koji imaju za proizvodnju hrane.

Tu moramo razgovarati o definiciji aktivnog poljoprivrednika, a to je nešto o čemu se odlučuje na nacionalnom nivou. Kao što sam ranije spomenuo, postoje velike razlike među državama. To moramo zajednički rješavati i bolje targetirati one koji aktivno doprinose dostupnosti hrane na tržištu. Ključno je da se preorijentiramo u ovom smjeru.

Pripremaju se prosvjedi poljoprivrednika diljem Europe. Može li njihov izlazak na ulicu promijeniti tijek pregovora o novom višegodišnjem financijskom okviru za poljoprivredu?

Mislim da je umjesto prosvjeda bolje iznijeti listu zahtjeva. Ako im budućnost nije predvidljiva, poljoprivrednici se neće odlučiti za ulaganja, a mladi ljudi će oklijevati oko ulaska u takvu proizvodnju. Tu nesigurnost i nepredvidljivost moramo riješiti.

Kada govorimo o financijskom okviru, smatram da je važno sačuvati alate poljoprivredne politike i da financijska moć ostane ista. Samo tako možemo naprijed. Smatram da je važna sinergija s drugim politikama. Upravo sam govorio o energiji i mladim poljoprivrednicima, imamo i Europski socijalni fond, pa ako i to možemo iskoristiti onda postoji vjerojatnost da ćemo povući više novca u poljoprivredni sektor. Na tome trebamo konstruktivno raditi.

Povjerenik Hansen danas iz Hrvatske odlazi u Sloveniju, nakon koje će posjetiti Švedsku i Cipar.