Grenland - skromna poljoprivreda nasuprot moćnog ribarstva

Grenland se posljednjih mjeseci našao u središtu međunarodne pozornosti jer američki predsjednik Donald Trump iznova otvoreno razmatra mogućnost da Sjedinjene Države preuzmu kontrolu nad otokom, uključujući i opcije korištenja vojne sile.

Osim važnog geostrateškog položaja, sve više se spominju i rudna bogatstva, minerali, kojih bi se rado dočepale razne svjetske sile.

Prije povratka Trumpa na vlast, stanovnici Grenlanda mirno su živjeli na ovom najvećem otoku na svijetu koji se prostire na više od dva milijuna četvornih kilometara. Najnoviji događaji otvorili su brojna pitanja o načinu života oko 56.000 stanovnika: čime se bave, što proizvode, kakav im je standard...

Što se tiče poljoprivrede, na prvi pogled, djeluje kao zemlja u kojoj priroda gotovo u potpunosti isključuje mogućnost ozbiljne proizvodnje hrane. Ogromni ledeni pokrov zauzima gotovo 80 posto otoka, kratko ljeto i ekstremna klima ostavljaju malo prostora za klasični uzgoj. Ipak, u južnim fjordovima ove arktičke zemlje već stoljećima opstaje specifična poljoprivredna tradicija. No dok je ona simbol otpornosti i prilagodbe, stvarni "gospodarski motor" Grenlanda nalazi se u moru.

Ovce - temelj lokalne proizvodnje mesa

Poljoprivreda je gotovo u potpunosti koncentrirana na jugu zemlje, oko mjesta Qaqortoqa, Narsaaqa i Nanortalika. Prema podacima službenog statističkog ureda Statistics Greenland, ukupna obradiva površina iznosi tek oko 1.000 do 1.200 hektara, pri čemu je velika većina namijenjena proizvodnji trave i sijena za stočnu hranu.

Takvi brojevi jasno pokazuju razmjere: riječ je o poljoprivredi koja ima lokalno značenje, ali zanemariv udio u ukupnom gospodarstvu. Najvažnija grana je ovčarstvo. Prema izvješćima Statistics Greenland i publikaciji Greenland in Figures, na ovom otoku danas djeluje između 30 i 40 registriranih ovčarskih gospodarstava, a ukupan broj ovaca posljednjih se godina kreće između 15.000 i 20.000 grla.

Ovce čine oko 99 % ukupnog proizvedenog mesa, što praktično znači da je janjetina jedini domaći mesni proizvod koji ima stvarniji udio u prehrani stanovništva. Ljeti ovce slobodno pasu na južnim pašnjacima, dok se zimi hrane sijenom koje farmeri proizvode u vrlo zahtjevnim klimatskim uvjetima.

Prema analizama grenlandske vlade (Naalakkersuisut), lokalna proizvodnja stočne hrane često nije dovoljna za cijelu zimu, što povećava troškove i čini proizvodnju ekonomski ranjivom.

Ostala stoka je više simbol nego industrija

Uz ovce, na Grenlandu postoji i ograničen uzgoj druge stoke. Naime, koze se uzgajaju na svega nekoliko farmi i u vrlo malom broju. Što se tiče goveda, ukupno ih ima tek oko 300 grla, dok perad postoji na manjim gospodarstvima, ali količine pokrivaju tek mali dio domaće potražnje za jajima i mesom. Sveukupno, stočarstvo izvan ovčarstva ima više lokalni i kulturni nego stvarni gospodarski značaj.

Biljna proizvodnja još je skromnija. U otvorenim poljima, zbog kratke vegetacijske sezone (lipanj-kolovoz), uzgajaju se gotovo isključivo kulture otporne na hladnoću: krumpir, repa, kupus, salata, špinat i rabarbara. To potvrđuju i podaci FAO-a u profilu Grenlanda o poljoprivredi.

Globalno zatopljenje omogućilo uzgoj voća i povrća na Grenlandu

Posljednjih godina sve veću ulogu imaju staklenici, u kojima se uzgajaju rajčice, krastavci i začinsko bilje. No riječ je o proizvodnji koja nadopunjuje lokalnu ponudu, ali ne može značajno smanjiti ovisnost o uvozu.

Grenland je izrazito ovisan o uvozu hrane. Prema podacima Statistics Greenland i FAO-a, većina mesa, mliječnih proizvoda, voća i povrća dolazi iz uvoza, prvenstveno iz Danske, ali i nekoliko zemalja Europske unije. Lokalna proizvodnja, ponajprije janjeće meso i nešto povrća, pokriva tek manji dio potreba stanovništva.

Unatoč tome, poljoprivreda ima važnu društvenu i kulturnu ulogu. Kako ističe grenlandska vlada u svojim strateškim dokumentima o ruralnom razvoju, ona omogućuje opstanak malih zajednica na jugu otoka i čuva tradiciju koja seže još do nordijskih naseljenika iz srednjeg vijeka.

Ribarstvo kao stvarni stup grenlandskog gospodarstva

Ako je poljoprivreda simbol opstanka, ribarstvo je temelj ekonomije. Prema podacima Statistics Greenland, ribarska industrija sudjeluje s više od 90% u ukupnom izvozu robe, a u pojedinim godinama taj udio doseže i 9 % svih izvoznih prihoda.

Vrijednost izvoza morskih proizvoda iznosila je oko 5,5 milijardi danskih kruna (DKK) (oko 736 milijuna eura) u 2023. godini, što odgovara otprilike četvrtini bruto domaćeg proizvoda Grenlanda. Sektor izravno zapošljava oko 12 do 18% radne snage, čime je najveći poslodavac u zemlji. Grenlandske vode bogate su hladnovodnim vrstama, no ribarstvo se oslanja ponajprije na tri ključna resursa.

Najvažnija vrsta desetljećima je bila sjeverni škamp (Pandalus borealis). Prema znanstvenim procjenama ICES-a i industrijskim podacima kompanije Royal Greenland, kvote su posljednjih godina smanjene zbog pada populacije: s oko 110.000 tona u 2023. na oko 80.000 tona u 2025.

Istovremeno raste značaj atlantskog bakalara. Kako navode izvješća Statistics Greenland i industrijske analize Royal Greenlanda, ulovi bakalara posljednjih godina rastu i sve više nadoknađuju pad prihoda od škampi. Samo u studenom 2025. zabilježen je ulov od oko 28.763 tone bakalara, što ilustrira razmjere tog trenda.

Treća ključna vrsta je grenlandski halibut (iverak ili romb). Prema podacima ICES-a i grenlandskih ribarskih statistika, godišnji ulovi broje se u desecima tisuća tona. U studenom 2025. ulov je iznosio oko 25.052 tone, iako obalni ribolov bilježi pad u odnosu na ranije godine.

Uz ove vrste love se i snježni rakovi te druge ribe, ali njihov udio u ukupnoj vrijednosti izvoza znatno je manji.

Moderna industrija i globalna tržišta

Ribarstvo na Grenlandu danas je kombinacija tradicionalnog i visokoindustrijaliziranog sektora. Postoje male obalne brodice koje opskrbljuju lokalne zajednice, ali i veliki industrijski trawleri koji djeluju unutar grenlandske ekskluzivne ekonomske zone.

Prema analizama Nordic Council of Ministers i podacima industrije, tržištem dominiraju velike kompanije poput Royal Greenlanda i Polar Seafooda, dok je glavno izvozno tržište Europska unija.

Sustav upravljanja ribarstvom temelji se na znanstveno određenim kvotama (TAC). Kvote se postavljaju na temelju preporuka međunarodnih znanstvenih tijela poput ICES-a (International Council for the Exploration of the Sea) i Northwest Atlantic Fisheries Organization (NAFO), kako bi se spriječio prelov i osigurala dugoročna održivost resursa.

Dvije stvarnosti iste zemlje

Grenland danas živi između dvije stvarnosti. S jedne strane stoji skromna poljoprivreda, koja prehranjuje tek mali dio stanovništva, ali velike kulturne i društvene vrijednosti. S druge strane ribarstvo, sofisticirana i globalno povezana industrija koja praktički održava cjelokupno gospodarstvo.

Klimatske promjene dodatno kompliciraju sliku. Prema analizama FAO-a i Arctic Institutea, one istovremeno produžuju vegetacijsku sezonu na jugu Grenlanda, ali i mijenjaju migracijske obrasce riba na sjeveru. To otvara nove mogućnosti, ali i stvara nove rizike za zemlju koja je gotovo potpuno ovisna o prirodnim resursima.

Upravo spoj skromne poljoprivrede i snažnog ribarstva pokazuje koliko je tamošnje društvo prilagodljivo i otporno. U zemlji gdje led dominira krajolikom, opstanak se gradi kombinacijom tradicije, znanja i pažljivim upravljanjanjem prirodnim resursima.