Gdje završava otpad koji pokupe "čistači" podruma i tavana?!

Teško da ćete ne primjetiti  brojne oglase polijepljene po rasvjetnim stupovima, ulazima zgrada, izlozima, zidovima, društvenim mrežama u kojima se nudi usluga odvoza svega i svačega.

"Odvozimo glomazni otpad, šutu, stari namještaj, čistimo šupe, podrume, tavane, garaže", stoji u većini njih kojima se dakako ne navodi kako i koliko se sve to naplaćuje, dok je besplatan odvoz bijele tehnike, elektronike, knjiga, slika, odnosno svega onog od čega mogu prihodovati.

U svakom slučaju riječ je o biznisu, u kojem ponuđača i oglasa ima sve više. Međutim, postavlja se pitanje gdje završava taj otpad.

Na žalost svih nas, divlje deponije niču kao gljive poslije kiše, pa se postavlja pitanje ima li to veze s odvozom otpada spomenutih oglašivača?

Oglašivači tvrde: "Sve radimo po zakonu"

Stoga smo odlučili istražiti i okrenuti nekoliko brojeva kako bi pokušali doznati gdje završava to smeće iz domaćinstava. Pogađate, nitko od kontaktiranih nije rekao da baca otpad tamo gdje se ne smije, nego svi rade "po zakonu".

Prvi naš sugovornik bio je vrlo susretljiv i ponudio je da odmah dođe pokupiti otpad.

Kuda ću sa šutom ili kramom iz podruma? U kanal, šumu, rijeku

"Otkuda zovete? Evo možemo naletiti za pola sata, samo nam dajte adresu". Zvučao je kao do govori iz nekog vozila (kombi, kamion), koje kruži po gradu i čeka poziv na akciju. Na upit koliko naplaćuju uslugu, odgovara da je sve stvar dogovora, a raspon cijene može biti od 50 do 200 eura, kaže, sve ovisi o količini otpada.

Kad ispraznimo šupu, otpad nije više vaš problem

"Mogu li znati gdje završava moj otpad?"

"Ništa vi ne brinite, jer kada mi ispraznimo šupu, to više nije vaš problem".

Odgovor daje prilično prostora za razmišljanje.

Ni sljedeći poziv nije nam dao konkretan odgovor u vezi zbrinjavanja.

"Znate, mi radimo sve po zakonu. Do sada se nitko nije žalio na naše usluge. Dolazimo na poziv brzo i profesionalno odrađujemo posao. Što se tiče zbrinjavanja otpada sve odvozimo na Reciklažno dvorište".

"Mogu li dobiti potvrdu da je otpad tamo završio?"

"Čujte, to je nama komplicirano i zahtijeva dodatno vrijeme i troškove", odgovara pomalo zamuckujući, kao da mu nije baš "sjelo" ovo pitanje.

Okrenuli smo još jedan broj u nadi da ćemo dobiti konkretniji odgovor o naćinu zbrinjavanju otpada, međutim, naš sugovornik, kao da je prečuo pitanje i govorio samo o tome koje usluge nude.

Iz četvrtog pokušaja uspjeli smo dobiti oglašivača koji je bio najkonkretniji.

"Dobar dan. Zovem u vezi vašeg oglasa da radite uslugu odvoza od šute do namještaja. Kakve su cijene vaše usluge?"

"Zavisi o čemu se radi. Bijelu tehniku, elektroniku, knjige, slike..., odvozimo besplatno, a miješani otpad i namještaj odvozimo za jedan euro po kilogramu. Što se tiče šute, to se možemo dogovoriti na licu mjesta", kaže, te dodaje: "Ono od čega mi imamo koristi, normalno taj dio ne naplaćujemo".

Naš sugovornik također ističe kako čišćenje, primjerice jedne šupe od 15-16 kvadrata traje najviše sat i pol.

"Dođemo kombijem s dva radnika i sve bude gotovo i čisto vrlo brzo. U slučaju da ima više otpada, možemo angažirati još ljudi", objašnjava.

Potvrda o odlaganju otpada na Reciklažno dvorište

Na pitanje gdje završava sav taj otpad, kaže:

"Mi vama dajemo potvrdu od reciklažnog dvorišta gdje je što odveženo. To vam stiže na e-mail ili kućnu adresu, odnosno kada kod njih to bude proknjiženo, vi dobivate podatke kako bi bili sigurni da nije otpad bačen u jarak. Znate, ima puno Roma koji rade ovaj posao i tu bude svega, tako da i vi možete imati problem ako se na divljoj deponiji otkrije da je to vaš otpad".

Sve veći broj oglasa koji nude odvoz različitih vrsta otpada pokazuje da je riječ o unosnom poslu, ali i otvara pitanje gdje taj otpad doista završava.

Iako sugovornici tvrde da rade "po zakonu", njihovi nejasni i nedosljedni odgovori pobuđuju sumnju jer divlje deponije niču na sve strane.

Sve to sugerira da bi nadzor i regulacija ove djelatnosti trebali biti znatno stroži.

^{*Naslovna fotografija: Shutterstock/Animaflora PicsStock, Ivica Korman}

^{Tekst realiziran u sklopu serijala Krtica - sufinanciranog iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija}