EU dođite na višnjevac

Tko će poljoprivrednika naučiti vještinama i tradiciji, ako nema „sljedivost“ preko oca i djeda, a koji su u socijalizmu učili da u Jugi nema poljoprivrednika nego sve sama industrija, pa i (uglavnom dobri) kombinati u poljoprivredi, radili su na industrijski način.

Dotle Europa svoju okućnicu, autohtoni genom, intenzivnu selekciju, proizvodnju reprodukcijskog materijala, banke gena (vjerojatno i s našim biljkama), linijske hibride i tako unedogled, ne da nije zanemarila nego je razvijala i loše gospodare poput nas dovela u ovisnost. Ako nikako, deklasiranom robom po damping cijenama.

Tako smo uvozili sve i svašta (sijeno i slamu), a najgore što smo na tome začinjali i neke proizvodnje. Tko se sjeća nutrija, nojeva, japanskih prepelica, a o voćnim sadnicama (am. Borovnica, aronia) da i ne govorimo. A u toj proizvodnji gaf i fijasko vide se tek nakon više godina, a tada je za mnoge prekasno.

Zato vjerojatno nema i voćnjaka samonikle (po Prof. dr. Dubravcu) sjeverne višnje, koja raste kao korov a rađa kao „šuga“ - možda se nije uklopila u propozicije za poticaje ili nije dovoljno sitna poput maraske ili oblačinske koje su za konditorsku industriju poželjnijeg kalibra. Ali višnjevac maceriran u šećeru ili alkoholu tradicija je naših sjevernih krajeva, pa pozivamo EU na naš sherry, posebice na macerate, destilate, likere i voćne rakije velikogoričke obitelji Brigljević, koja je vještinu prerade autohtonog pitomog i divljeg voća dovela do savršenstva, a i ponudila na svjetski način.

Nadamo se da nam EU neće poslati svoje „poljoprivrednike“, da nas upozore što po ledinama i živicama imamo vrijedno i upotrebljivo, to su sve oni već davno „kultivirali“. Nama ostaje da učimo ispočetka, kad smo propustili djedovski nauk, a tlapnje o tradicionalnim specijalitetima su samo bajke, dok u te oblizeke ulaze sirovine kupljene u trgovačkim lancima. Tako primjerice ne kupujemo kolačić punjen džemom od višanja nego nečim što se zove „punilo“ i sl.

Autor: Rajko Polić