Ekološka proizvodnja u razvoju i s nizom dječjih bolesti

Samo jedan posto poljoprivrednih površina u Hrvatskoj koristi se za ekološku proizvodnju, a prema Smjernicama i Nacionalnoj strategiji razvoja ekološke poljoprivrede planira se da do 2010. oko 10 posto poljoprivrednih površina bude pod ekološkom proizvodnjom. Ne čudi, stoga, što dio stručnjaka smatra da, iako je zakonska regulativa iz tog područja donesena, ekološka proizvodnja u nas nije zaživjela te da bi i ostvarenje od pet posto površina pod takvom proizvodnjom do 2010. bio velik uspjeh.

Povezivanje s turizmom

Što nedostaje da bi domaća ekološka proizvodnja, posebice poljoprivrednih i stočarskih proizvoda, bolje zaživjela? Neki će reći da tržište nije razvijeno, da potrošači nisu stvorili naviku kupnje ekoloških, odnosno tako označenih proizvoda, da ih nema dovoljno na policama prodavaonica i trgovačkih centara, da su skuplji nego “obični” proizvodi...

Da bi se naša mlada i još nedovoljno razvijena ekološka proizvodnja razvila potrebno je stvarati i razvijati navike potrošača, ali i osigurati kontinuiranu opskrbu prodavaonica eko proizvodima, odrediti najpovoljnija područja za takvu proizvodnju, stvarati brend, educirati proizvođače, a pojedini mali proizvođači trebali bi se, kako bi opstali na tržištu, udruživati u klastere. Kako bi ekološki proizvodi lakše pronalazili put do kupaca, potreban im je bolji marketing, kao i bolje povezivanje s turizmom gdje je moguće plasirati, posebice u hotelima, brojne ekološke prehrambene i druge proizvode - od pića, hrane, slastica do ukrasnih predmeta ili kozmetike.

Mali prozvođači ekoloških proizvoda, kako bi opstali, moraju imati sigurne kupce i otkup proizvoda, pa se često oslanjaju na najbližeg otkupljivača koji njihove proizvode pakira i prodaje kao i druge. Tako se, smatraju neki stručnjaci, dio mesa proizvodi prema ekološkim načelima, ali se prodaje kao i svako drugo na tržištu.

Potrošače, pak, koji žele kupovati ekološke proizvode također treba educirati jer se ekološkim proizvodom smatra samo onaj koji je proizveden i označen prema zakonskim odredbama, odnosno znakom ekološkog proizvoda.

Nužna zaštita potrošača

No, potrošače treba i zaštititi jer su ekološki proizvodi često višestruko skuplji od ostalih iako ponekad nema opravdanja za njihovu visoku cijenu. Na to utječe i uvoz, ali ni stručnjacima nije posve jasno zašto je, primjerice, crno brašno skuplje od bijeloga kad je za kilogram crnog brašna potrebno manje sirovine, a proizvodni proces je kraći. No, reći će drugi, razlozi za više cijene ekoloških proizvoda nekad su i opravdani jer se u njih ulaže više vremena i izravnog ljudskoga rada.

Tržište domaće, još uvijek mlade ekološke proizvodnje treba urediti. Da bi se dobio znak ekološkog proizvoda, potrebno je uložiti mnogo rada, a proizvođači ponekad nemaju tržište na koje bi plasirali svoje proizvode. U mesnicama, primjerice, nema mesa s ekološkom oznakom iako je dio domaćeg mesa proizveden po ekološkim načelima. Problem predstavljaju i crno tržište i prekupci - najveći dio janjetine proizvedene u Hrvatskoj završi na crnom tržištu. Većina proizvodnje u ekološkom stočarstvu temelji se na preživačima, za koje je potrebna zemlja, a proizvođači se često ne usude započeti posao s tzv. pravim ratarskim kulturama, primjerice uljaricama ili žitaricama, za prehranu peradi ili svinja.

Mali proizvođači još uvijek nemaju dovoljne količine svojih proizvoda, pa i kad dobiju ponudu za otkup veće količine, često ne mogu ispuniti narudžbu, čak ni udruženi s drugim malim proizvođačima. Zbog nedovoljne količine i nemogućnosti kontinuirane opskrbe često gube poslove i u trgovačkim centrima.

Zakonodavstvo - savršeno

Inače, osnovne odrednice ekološke proizvodnje u Hrvatskoj definirane su Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i Pravilnikom o preradi u ekološkoj proizvodnji. Ekološka - organska ili biološka - proizvodnja određuje se kao poseban sustav održivog gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda. Uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sve sukladno međunarodnim normama i načelima. Ekološka proizvodnja isključuje prekomjerno korištenje neobnovljivih resursa iz prirode i sve mjere koje trajno štete prirodnim procesima i ravnoteži, kao što su uporaba raznih kemijskih supstanca te, za razliku od industrijske poljoprivrede, ne onečišćuje okoliš.

Da bi proizvod bio ekološki, mora biti proizveden prema propisanim pravilima, posebno deklariran, označen, pakiran i skladišten. Osim toga, prelazak na ekološku proizvodnju nije lak i kratkotrajan proces jer za status ekološkog proizvođača u poljoprivredi moraju biti ispunjeni uvjeti, kao što je prijelazno razdoblje u ekološkoj proizvodnji, odnosno nekoliko godina potrebnih da se tlo, ako se na njemu proizvodilo na konvencionalan način, odmori i očisti od pesticida.

U ekološkoj proizvodnji propisana je i uporaba gnojiva, kao i nadzor proizvodnje i analize tla, sirovina i proizvoda koji moraju ispunjavati temeljne zahtjeve za ekološke proizvode.

Eco World Fest: Grand Prix Likerima Antunović

Nedavno je u Opatiji održan prvi međunarodni kongres Eco World Fest, u organizaciji Hrvatskog veterinarskog društva uz potporu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, koji je okupio stručnjake i proizvođače iz područja poljoprivredne i stočarske proizvodnje. Svi su sudionici složni u ocjeni da Hrvatska ima velike i neiskorištene mogućnosti u ekološkoj proizvodnji te da njenu razvoju veterinari mogu značajno pridonijeti. U sklopu Kongresa održano je natjecanje i izložba ekoloških proizvoda na kojima je sudjelovalo oko 120 proizvoda i tridesetak izlagača.
Ocjenjivački sud procijenio je da gotovo dvije trećine proizvoda zaslužuje zlatno odličje, a Grand Prix Festivala dodijeljen je Likerima Antunović iz Orebića. Proizvodi su kandidirani u 10 skupina, a dobitnici velikih zlatnih medalja su Mesnice Fiolić u kategoriji za meso i mesne prerađevine, za mlijeko i mliječne proizvode Vindija, za mlijeko i mliječne proizvode (isključivo eko) Vals, za pčelinje proizvode PIP, za žitarice i pekarsko-mlinske proizvode PIK Rijeka, za prerađevine voća i povrća Grbić, za bezalkoholne napitke i alkoholna pića Likeri Antunović, za zaštitna sredstva i prehranu bilja F.O.M.E.T. iz Italije, za kozmetičke proizvode PTO Nekić, za kozmetičke proizvode (isključivo eko) Quarnero, a za medicinsko-farmaceutske pripravke PIP. Prijavljeni proizvodi ocjenjivali su se s obzirom na proizvodnju po ekološkim načelima, sastojke i nutricionističku vrijednost, tehnologiju prerade, način pakiranja i razgradnju, bez obzira imaju li ekološku markicu ili su u postupku dobivanja.

Autor: Helena Šupraha