Država u poljoprivredu bacila 50 milijardi kuna

Čak i da se u prezaduženom državnom proračunu našlo svih 1,3 milijarde kuna, koliko su na ime neisplaćenih poticaja, zaostalih kapitalnih ulaganja ili pak dodatnih subvencija plavog dizela tražili seljaci, teško da bi se išta promijenilo. Hrvatska poljoprivredna politika, naime, danas nije ništa drugo nego slika neodgovornog politikantstva koje upropaštava domaću poljoprivredu i čini nas ovisnima o uvozu, tvrdi naš poljoprivredni stručnjak i direktor Kondina Stipan Bilić.

Mizerna proizvodnja

Država usto svojim ponašanjem i sama potiče prosvjednike, navikavajući ih da traktorskim barikadama u pravilu dobivaju više nego što im je ponuđeno, smatra on. A većini njih prije bi trebala socijalna pomoć nego poticaji za konkurentnost koji su u RH uludo bačeni.

- Kad bi kod nas poticaji, odnosno prihodi proizvođača iz državnog proračuna, bili kao u EU, 12 do 13% u odnosu na vrijednost prodanih poljoprivrednih proizvoda, za poticaje u RH ne bi trebalo izdvojiti više od jedne milijarde kuna - tvrdi Bilić, ističući kako je proteklih u desetak godina za poticaje isplaćeno čak 30 milijardi kuna. Uzmu li se u obzir i godišnja plaćanja od oko 2 milijarde kuna za vodoprivredu - u poljoprivredu je usmjereno već više od 50 milijardi kuna, a proizvodnja nikad nije bila mizernija.

I dok Bilić tvrdi kako imamo najmanju poljoprivrednu proizvodnju, velika davanja i neprimjereno visoke cijene osnovnih poljoprivrednih proizvoda, koje su 15 do 20% više od cijena na svjetskom tržištu, ministar Petar Čobanković ovih dana tvrdi kako poticaji, koji se stalno povećavaju, drže hrvatsku poljoprivredu i omogućili su da ona u kratkom roku preživi i tranziciju i strukturiranja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva (OPG-a) i velika investiranja.

- Sadašnjom poljoprivrednom politikom više od 70% poticaja daje se OPG-ima, od kojih većina ne daje nikakve učinke niti povećava poljoprivrednu proizvodnju, a istodobno se iz istih razloga vodi politika visokih cijena primarnih proizvoda i vrše pritisci na smanjenje ili zaustavljanje porasta cijena hrane. Na taj se način upropaštava i prehrambena industrija koja plaća neprimjereno visoke cijene poljoprivrednih proizvoda pa je nekonkurentna, a mi postajemo tržište na kojemu uvoznici isplativo prodaju svoje viškove - napominje Bilić.

Udvostručio se uvoz

Od SSP-a 2000. godine do danas uvoz poljoprivrede udvostručio se i premašio dvije milijarde dolara, a vrijednost poljoprivredne proizvodnje veća je za svega 2,55 milijardi kuna. U EU je vrijednost poljoprivredne proizvodnje nešto manja od 400 milijardi eura, za što se izdvaja oko 50 milijuna eura poticaja, dok je u RH u 2010. otkupljeno poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 6,6 milijardi kuna, tvrdi Bilić, od čega od oko 180 tisuća OPG-a u vrijednosti 3,1 milijardu ili 47%, a od 700 poljoprivrednih poduzeća s oko 9000 zaposlenih 3,5 milijardi ili 53%.

Ministar Čobanković kaže, međutim, kako se u poljoprivrednu proizvodnju mora uračunati i proizvodnja koja se zadržava na imanju za tov stoke, proizvodnja mlijeka i slično, po čemu je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2010. iznosila čak 22,3 u odnosu na 18,5 milijardi iz 2005. godine.

No, činjenica je da od godišnjih poticaja od više od 3,5 mlrd. kuna poljoprivredne tvrtke dobiju 600 do 700 mil. što je 14% vrijednosti njihove prodaje, kao i u EU, dok u OPG-ima poticaji iznose čak 61% prihoda, tvrdi Bilić. S druge strane, poljoprivredne tvrtke godišnje u razvoj ulažu oko 2 mlrd. kuna, a seljaci oko 200 mil. - što znači da poduzeća ulažu dvostruko više od dobivenih poticaja, a seljaci jedva 10%. Bilić upozorava kako će ulaskom u EU opstati samo oni poljoprivredni proizvođači koji su investirali barem 5000 eura po hektaru.

Bilić: Dugoročno upitan opstanak države

Poljoprivredna politika RH skup je političkih i voluntarističkih mjera koje se provode da bi se ostvarile političke koristi, tvrdi Bilić. Usporedbe radi, Bilić navodi primjer bivše države, kada se u Hrvatskoj obrađivalo 1,69 milijuna hektara zemljišta i koristilo još oko 1,5 mil. hektara, a danas se koristi oko 1,1 mil. te obrađuje oko 830 tisuća hektara. Tada je poljoprivreda i prehrambena industrija imala ukupan suficit od oko 1 milijardu dolara, što je danas vrijednost 4 milijarde, dok danas ostvarujemo deficit od oko 1 milijarde dolara. Stočni fond tada je bio više od 1,4 milijuna uvjetnih grla stoke, a sada 800 tisuća grla.

- Ne može li neka država prehraniti vlastiti narod, a nema druge ekonomske prednosti zarade na drugim područjima, onda je dugoročno upitan opstanak te države - uvjeren je Bilić.

Autor: Jolanda Rak Šajn