Dišpet čuva autohtone sorte vinove loze u Dalmaciji, od Zlatarice do Trnjka

Zlatarica vrgorka, Medna, Pošip bijeli, Grk, Kujundžuša bijela, Plavina i Trnjak samo su neke od autohtonih sorata vinove loze, iako neke kao što je Medna imaju samo jednog prozvođača, a koje su spašene od zaborava u Dalmaciji, kazao je dr.sc. Željko Andabaka s Agronomskog fakulteta u Zagrebu na radionici "Autohtone sorte skriveno blago", održane u sklopu II. revije Vina od davnina u Zagrebu.

Dodao je da autohtone sorte vinove loze imaju veliki tržišni potencijal, ali su vrijedne i zbog očuvanja baštine i bioraznolikosti, iako to nisu vina rađena za masovnu potrošnju. Tako vino Kujundžušu bijelu ima samo jedan hrvatski restoran, ali je to onaj s Michelinovom zvjezdicom, što tome vinu vinarije Grabovac iz Imotskog, daje posebnu tržišnu vrijednost.

Trnjak novo veliko crno vino iz Dalmacije

"Nadalje, crne sorte Trnjak u Hrvatskoj ima samo 15 hektara, u Prološcu kod Vrgorca, a više se sadi u Hercegovini, ali to će biti prvo veliko crno vino iz Dalmacije, nakon Plavca malog, jer je ta sorta lako prilagodljiva za uzgoj od juga Dalmacije do Kvarnera", ističe dr. Andabaka.

Zlatarice vrgorke ima samo 17 hektara u Hrvatskoj, iako je to netipična sorta za Dalmaciju, jer je po stilistici vina i svježini sličnija Škrletu, uzgaja je OPG Daria Gašpara iz Vrgorca, kao i sortu Medna. Na Pelješcu, pak, Mednu zovu i Rizavac, a zbog veličine boba se ona rezala na pola. Pošip bijeli je pak 'rođen' na Braču, a danas ga ima 300 ha od Konavala do Zadra.

Gašpar kaže da je tek na početku svoje vinske priče, ali da obožava stare autohtone sorte vinove loze, za koje drži, posebno u slučaju Zlatarice i Plavine (negdje se naziva i Plavka) da mogu dati ozbiljna vina. Na revitalizaciji autohtonih sorti, a samo ih na području Vrgorca ima sedam, a dvije nove su već na pomolu, surađuje sa stručnjacima Agronomskog fakulteta u Zagrebu, jer ta vina nemaju problema s plasmanom na otvoreno tržište, koje je zasićeno internacionalnim sortama.

Autohtona Plavina, kaže dr. Andabak, sa 640 hektara vinove loze je sedma sorta vinove loze u Hrvatskoj po rasprostarnjenosti. Roditelji Plavine su naš Crljenak, ali i talijanska sorta Verdeta. Dakle, Plavina ima genetska srodstva sa talijanskim sortama, ali i nekim grčkim.

Naš Crljenak nije crnogorska Kratošija!

S druge strane, čulo se da sad Crnogoraci, zbog zaštite zemljopisnog podrijetla vina u EU, žele dokazati da naš Crljenak ili Tribidrag u SAD, odnosno Primitivo u Italiji, ima iste gene kao i njihova Kratošija? Neće biti, ističe dr. Andabak.

On se uzda u tradiciju vinarstva u Dalmaciji koja je duga dvije tisuće godina, a prije filoksere je imala čak 90.000  hektara vinograda. No, sad se nada da žutica vinove loze, koja je već potvrđena u sjevernom dijelu Istre, širom Zagorja, ali i u Iloku, neće poharati i vinograde u Dalmaciji, kao nekad filoksera, jer su vrijedni vinarije (San d.o.o. iz Smokvice, zahvaljujući stranoj investiciji, OPG Ivica Radalj, Grabovac i OPG Dario Gašpar) uspješno revitalizirali tamošnje autohtone sorte vinove loze.

Ukupno, izvorne sorte vinove loze zauzimaju 36 posto vinograda u Hrvatskoj, odnosno nešto više od 7.000 ha, a proizvodnjom vina od domaćih sorata bavi se 789 proizvođača. No, iako ih je identificirano čak 125, samo su 42 u komercijalnom uzgoju. Maja Cebalo iz vinarije Cebalo s Korčule, kaže da je Plavac mali (treće hrvatsko vino po udjelu na tržištu) osvojio tržište, iako je on zapravo 'nužno zlo' u vinogradu, ali bez njega ne bi bilo ni Grka. Cebalo ima nešto malo više od jednog  hektara vinograda, odnosno  70 posto Grka i 30 Plavca malog, koji ima prinos od 1,2 kilograma po trsu, a sve skupa u Lumbardi na istočnom dijelu Korčule je 29,8 ha autohtonih vinograda.