Dan je svetog Florijana, sveca koji se u Hrvatskoj posebno štuje

Dakako, dan svetog Florijana proslavit će danas prije svega vatrogasci čiji je zaštitnik.

No, ovaj kršćanski svetac i mučenik čiji dan katolički vjernici obilježavaju 4. svibnja, zaštitnik je i od požara, poplava, ratnih stradanja i drugih nesreća.

U brojnim se krajevima zazivao kao zaštitnik polja, kuća, staja i usjeva jer su sve to bili lako zapaljivi objekti. Posebno se molitvama njemu tražila zaštita od tuče, vatre, suše i poplava, sve ono što ugrožava poljoprivrednike.

Zanimljivo je i da mu ime latinskog porijekla dolazi od riječi florianus - cvijeće. Odnosno, "florere" što znači cvjetati, pa se njegovo štovanje također povezivalo sa zaštitom usjeva i dobrim vremenom u nekim krajevima.

A tko je bio sveti Florijan?

Rođen je oko 250. godine u rimskom naselju Aelium Cetium, što je današnji St. Pölten u Austriji. Bio je visoki časnik u rimskoj vojsci, a prema legendi, ugasio je požar s jednom posudom vode, što je vjerojatno razlog zašto se kasnije počeo štovati kao zaštitnik od vatre.

Kada je car Dioklecijan počeo progon kršćana oko 304. godine, bio je mučen i utopljen u rijeci Enns s mlinskim kamenom oko vrata. Kasnije je pokopan na mjestu gdje se danas nalazi samostan sv. Florijana blizu Linza, grada u Austriji čiji je također zaštitnik. Povijesni podaci kazuju da također, nakon što 1138. papa Lucije III. odobrava zahtjev poljskog kralja Kazimira i biskupa Krakova, da se relikvije sv. Florijana pošalju u tu zemlju, postaje zaštitnik Poljske. Njegove se relikvije i danas čuvaju u crkvi u Krakovu.

Ovaj svetac posebno se štuje u navedenoj Austriji, Poljskoj, ali i Njemačkoj te Hrvatskoj. Kako smo i naveli, Dan sv. Florijana ujedno je i dan hrvatskih vatrogasaca, a posebno ga slavi Zagrebačka nadbiskupija jer je njezin, uz sv. Ladislava, drugotni zaštitnik.

U umjetnosti se često prikazuje kao vojnik s kantom vode, koji gasi vatru na kući što je najčešći motiv na starim vatrogasnim zgradama i amblemima.

Njegova povezanost s poljodjelstvom je i u time što mu blagdan dolazi u vrijeme sjetve i sadnje, a seljaci se mole za kišu, sunce i mirno vrijeme. Taj period bio je vrijeme tzv. "proljetnih blagoslova polja", pa se sv. Florijan često uključivao u procesije i molitve za plodnu godinu.

U mnogim seoskim sredinama, a posebice u Slavoniji i Zagorju, kipovi svetog Florijana stajali su i stoje na raskrižjima, kraj njiva i u blizini štala, kao čuvari sela.

Iako nije izravno zaštitnik poljoprivrednika kao primjerice sveti Marko čiji je dan obilježen 25. travnja, ima važno mjesto u poljodjelskoj tradiciji kao zaštitnik sela, imanja i prirodnih dobara od vatrenih i vremenskih nepogoda.

Inače, sveti Marko u nekim se krajevima štuje kao zaštitnik seljaka i vinogradara, a u mnogim europskim krajevima, uključujući Hrvatsku, na njegov se blagdan obavljaju procesije po poljima, tzv. blagoslov polja pa i traktora, da bi godina bila plodna i bez elementarnih nepogoda.