Da, gotovo je. Gasi se i osječka Tvornica šećera

Hrvatska ostaje na samo jednoj šećerani. Nakon tvornice Viro, gasi se i osječka Tvornica šećera. 

Potvrda, unatoč brojnim upitima prema Hrvatskoj industriji šećera, upravama, pa i Ministarstvu poljoprivrede, stigla nam je iz Osječko-baranjske županije. 

"U razgovorima s Grupom Žito koja ima 40% vlasničkog udjela, dobili smo obećanje da će dijelu radnika biti ponuđen nastavak radnog odnosa u njihovoj grupaciji, dok će tvrtka Hrvatska industrija šećera za dio radnika koji imaju uvjete za mirovinu, isplatiti otpremnine uz koje će otići u mirovinu. Otpremnine će biti isplaćene i radnicima koji će nažalost, morati na tržište rada", stoji u odgovoru župana Ivana Anušića. 

Kako kaže, s problemom šećerana upoznati su već neko vrijeme, a razgovori koje su obavili na tu temu nisu dali obećavajuće rezultate. Pad cijene šećera na tržištu, velika konkurencija u Europskoj uniji kao i manjak sirovine doveli su do situacije u kojoj se danas nalazi tvrtka Hrvatska industrija šećera.

Tri hrvatske šećerane, podsjetili su, početkom 2019. godine udružile su se u tvrtku Hrvatska industrija šećera d.d., u kojoj Tvornica šećera Osijek d.o.o. u vlasništvu Žito grupe Osijek ima 40 posto udjela, a Viro tvornica šećera Virovitica d.d. i Sladorana Županja d.o.o. koja je u vlasništvu Tvornice šećera Viro imaju 60 posto vlasničkog udjela.

Što će biti s prozvođačima šećerne repe za koje je Ministarstvo poljoprivrede, a kako bi osiguralo proizvodnju kraljice ratarske kulture, uvelo trogodišnji program potpore, zasad nemamo odgovor. Podsjećamo, krajem prošle godine isplaćeno im je više od 9,5 milijuna kuna za drugu godinu provedbe Programa. 

Potporu je primilo 344 proizvođača za ukupno 7.096,57 hektara s maksimalnim iznosom od 2.500,00 kuna po hektaru.

Inače, trogodišnji Program potpore donesen je 2019. godine i vrijedan je ukupno 60 milijuna kuna, a svi korisnici koji su u sustav ušli 2019. ostvaruju potporu u maksimalnom iznosu. 

Sukladno Pravilniku o njegovoj provedbi za razdoblje od 2019. do 2021. godine korisnici su dužni svake godine plodoredom na svom gospodarstvu osigurati sjetvu te se obvezuju u 2021. godini uzgajati šećernu repu na najmanje 40% površina za koje su ostvarili potporu u 2020. godini.

Koncem prošle godine, dakle, iz Ministarstva su naglasili da je proizvodnja šećera u Hrvatskoj iznimno značajna, približno 50% proizvedenog se izvozi, no površine šećerne repe su u padu i stoga je, osim izravnih plaćanja i proizvodno vezanih plaćanja, za ovaj sektor osigurana i potpora iz Državnog proračuna.