Čepinska uljara je dobra udavača

Uskoro, 2012. godine, Tvornica ulja Čepin trebala bi obilježiti vrijedan jubilej - 70 godina kontinuirane proizvodnje ulja. Čepinska uljara je osnovana 1942. godine, a utemeljitelj je bio čepinski veleposjednik Špajzer. Tada se zvala Tvornica ulja i žeste, jer je proizvodila i alkohol, ali i traženi baby-beef. Naime, tadašnji vlasnik uljare vrlo je vješto zaokružio čitav ciklus proizvodnje: od zdravog i kvalitetnog suncokreta je proizvodio jestivo ulje, od velike količine nekvalitetnog suncokretova zrna (tadašnji uvjeti skladištenja bili su bitno lošiji) fermentacijom je proizvodio alkohol. A nusproizvod prerade suncokreta (suncokretovu pogaču), kao vrlo kvalitetnu stočnu hranu koristio je za tov junadi. Ovako zaokružen i maksimalno iskorišten proizvodni ciklus, nažalost, danas je prilično rijetka pojava. Međutim, Špajzerovoj menadžerskoj vještini doskočio je rat i njegove posljedice.

Nakon Drugog svjetskog rata uljara je kratko vrijeme bila u sastavu državnog PIK-a Belje, a tadašnje vlasti je zbog straha od moguće sovjetske agresije 1949. godine sele najprije u Gospić, a potom u Glinu. Sredinom pedesetih godina uljara se vraća u Čepin da bi od 1961. do nedavno bila u sastavu nekada velikog IPK-a Osijek, kompanije koja je bila na tragu upravo Špajzerove vještine kada je riječ o zaokruženim proizvodnim procesima. I to je prekinuo rat u kombinaciji s čudnim pretvorbenim događanjima. Između ta dva rata uljara je više puta rekonstruirana, sve do temeljite obnove i modernizacije 2003. godine i to u vrijednosti 45 milijuna eura.

Napokon privatizacija

Iako je već dugo najveća hrvatska uljara i jedina relevantna hrvatska tvornica za preradu sirovog ulja, ova tvornica još uvijek nije prošla proces privatizacije. Kao “posljednji Mohikanac” sve do sredine ove godine vukla je mnoštvo financijsko-pravnih posljedica davno razbijenog IPK-a Osijek. Nakon mnogih odugovlačenja, pa i prosvjeda zaposlenika koji su tražili jedino nastavak proizvodnje i normalnog rada, sredinom godine Tvornica ulja Čepin prešla je u vlasništvo Republike Hrvatske. Sredinom kolovoza Agencija za upravljanje državnom imovinom (AUDIO) objavila je Javni poziv za iskazivanje interesa za kupnju dionica/poslovnih udjela Tvornice ulja Čepin u iznosu od 81,5 posto temeljnog kapitala koji je u državnom vlasništvu. Rok za podnošenje pisma namjere istekao je početkom rujna, a ovih se dana očekuje da AUDIO donese konačnu odluku o početnoj cijeni i provedbi postupka javnog prikupljanja obvezujućih ponuda od strane navodno četiri tvrtke zainteresirane za kupnju čepinske uljare.

O tome što će kupnjom čepinske uljare dobiti budući vlasnik za Privredni vjesnik pojašnjava Stjepan Komar, direktor Tvornice ulja Čepin.

“Tvornica ulja Čepin (TUČ) najveći je hrvatski prerađivač ulja čiji proizvodni kapaciteti omogućavaju 135.000 tona godišnje prerade suncokreta i uljane repice. Ukupni proizvodni kapacitet prerade sirovih ulja iznosi između 55.000 i 58.000 tona što je dostatno za potrebe Hrvatske za jednogodišnju potrošnju. Kada je riječ o onome što zanima krajnjeg potrošača, a to je proizvodnja rafiniranog ulja, TUČ godišnje ima kapacitet proizvodnje 30.000 tona rafiniranog ulja, odnosno blizu 30 milijuna litara rafiniranog ulja u različitim pakiranjima”, kaže on.

Kvaliteta na uštrb dobiti

Tvornica se nalazi na 8,5 hektara vlastitog zemljišta, a ima pogone za dvostruko prešanje, proizvodni pogon za deguminaciju ulja, rafinaciju sirovih ulja, pogon za punjenje ulja, značajan silosni kapacitet, sušaru za uljarice, različite skladišne prostore kao i svu potrebnu infrastrukturu uključujući trafostanicu, kotlovnicu, laboratorij za kontrolu svih faza proizvodnje... Veći dio tvornice izgrađen je 2003. godine, te se u građevinskom i tehnološkom smislu radi o vrlo suvremenim postrojenjima.

“Kada smo ugovarali novu tvornicu, imperativ je bio da dobijemo proizvode vrhunske kvalitete iako to u ovom času možda nije optimalno, ali sam uvjeren kako će proizvodnja hrane na principima smanjene upotrebe kemijskih sredstava ipak u perspektivi imati sve više kupaca i potrošača koji će to znati cijeniti. Naime, mi nemamo ekstrakciju organskim otapalima, nego smo išli na dvostruko prešanje. Činjenica je da to znači i manju iskoristivost sirovine, ali dobivamo proizvod u kome nema ostataka organskih otapala”, objašnjava Komar.

Ljudi kao vrijednost

Pored suvremenih postrojenja, velika vrijednost ove tvornice su ljudi, odnosno stručni i zanatski kadrovi. Stalno je zaposleno oko 200 ljudi, među kojima prevladavaju stručnjaci i majstori specijalizirani upravo za poslove prerade i proizvodnje ulja. Naime, tvornica je kontinuirano vodila računa i o obrazovanju vlastitih kadrova.

Dakle, budući kupac će dobiti tvornicu po sistemu “ključ u ruke” uključujući pri tome i zavidan brend čepinskog ulja.
“Očekujemo da će se nakon završetka privatizacije i rješavanja osiguranja potrebnog obrtnog kapitala za kupnju sirovine na tržištu opet pojaviti naš prepoznatljivi proizvod, a to je rafinirano suncokretovo ulje Tvornice ulja Čepin. Naime, naš je plan da između 25 i 30 posto hrvatskog rafiniranog ulja pokriva naša tvornica”, rekao je Stjepan Komar.

Promatrano od osnutka, čepinska je uljara “dama u godinama”. Međutim, s obzirom na modernu tehnologiju, kapacitete, tradiciju i vrijedan brend, Tvornica ulja Čepin definitivno je - dobra udavača.

Zašto radnički prosvjedi?

Posljednih godinu dana radnici čepinske uljare organizirali su i najavljivali prosvjede. Tražili su nastavak proizvodnje, upozoravali na mogućnost isključenja struje, plina... Činili su ono što bi radio svaki "pravi gazda".
"Nisu to bili nikakvi štrajkovi. Radnici su naprosto prosvjedima zahtijevali ubrzanje i završetak procesa privatizacije jer postoji bojazan da će se dogoditi nešto ružno, da će ostati bez posla, da će se ugasiti proizvodnja... U međuvremenu je konačno raspisan natječaj za privatizaciju, to ide prema svojoj proceduri i trajat će koliko treba. Tu nitko ne može ništa bitnije ubrzavati. AUDIO, kao naš aktualni vlasnik, omogućio nam je pozajmicu od 2,7 milijuna kuna čime smo zatvorili obveze prema dobavljačima energenata. Tvornica radi i do sada smo dogovorili oko 40.000 tona doradnih poslova suncokreta, a u pregovorima smo za još dodatnih 30-ak tisuća tona", objašnjava direktor Komar.

Autor: Svetozar Sarkanjac