Dokumentarni film "Farming the Revolution" kojeg su režirali Nishtha Jain i Akash Basumatari prati dugotrajan prosvjed poljoprivrednika iz Punjaba, koji su tijekom COVID-19 lockdowna, masovno izašli na ulice i okupirali prilaze glavnom gradu New Delhiju.
Prije nekoliko dana objavili smo tekst kako se u Vijetnamu za gradnju luksuznog golf kompleksa s potpisom Donalda Trumpa prisilno iseljavaju lokalni seljaci, kojima se nudi mizerno niska naknada od 12 do 20 dolara po četvornom metru i određena količina riže, što mnogima nije dostatno za život.
Ako ste slučajno bili bolesni i propustili taj sat povijesti, podsjećam da su Vijetnam i Sjedinjene Države ratovale 16 godina. Bio je to dugotrajan i krvav sukob, s velikim ljudskim žrtvama, koji je snažno utjecao na globalnu politiku i kulturu tijekom druge polovice 20. stoljeća.
Dokumentarni film "Farming the Revolution" iz 2024. godine režirali su Nishtha Jain i Akash Basumatari. Snimljen na hindskom i punjabi jeziku, film prati dugotrajan prosvjed poljoprivrednika iz Punjaba, sjeverne savezne države Indije, koji su tijekom 2020. i 2021. godine, usred surovog COVID-19 lockdowna, masovno izašli na ulice i okupirali prilaze glavnom gradu New Delhiju.
Njihov primarni zahtjev bio je povlačenje novih poljoprivrednih zakona koje su smatrali nepravdama i koje su favorizirale velike korporacije na štetu malih proizvođača.
Više od pola milijuna poljoprivrednika, ljudi iz različitih slojeva i religija, pokazalo je iznimnu otpornost i povezanost, živeći mjesecima u velikim improviziranim kampovima na granicama Delhija.
Film pruža duboki uvid u njihov svakodnevni život, boreći se s ekstremnim vremenskim uvjetima, nesigurnošću i represijom te istovremeno gradeći snažan osjećaj zajedništva i solidarnosti.
Poseban je naglasak u filmu stavljen na važnu ulogu žena unutar prosvjeda koje su bile ravnopravne političke partnerice i ključni dio pokreta. Ova društvena dimenzija dodatno obogaćuje sliku pokreta koji nije samo ekonomska i politička borba, već i kulturni izraz otpornosti.
Redatelji nam donosi iz prve ruke svjedočanstva poljoprivrednika koji kroz film sazrijevaju i mijenjaju se pod pritiskom događaja. Kroz njihove priče, film ne samo da dokumentira događaje, već i ulazi u dubinu emocionalnih uspona i padova borbe za pravdu.
Kritičari ga hvale kao djelo koje uspješno spaja poučnost i priču, a pritom ostaje precizno i vizualno privlačno.
"Diskretno poučan, suptilno pristran, ali dovoljno suhoparan da djeluje donekle novinarski, a u isto vrijeme začinjen upravo pravom dozom vizualne estetike koja ga čini ugodnim za gledanje", kaže kritičar Guardiana.
Film je izvanredno audio-vizualno istraživanje protesta kao kulturnog pokreta te vješto prikazuje emotivne uspone i padove koji prate pokušaje ostvarivanja trajnih društvenih promjena.
"Farming the Revolution" također kritički propituje stanje medija u Indiji, gdje su mainstream mediji često prosvjednike prikazivali kao radikale i teroriste, time narušavajući legitimitet pokreta. Film pronalazi snagu u prikazu zajedničkog djelovanja poljoprivrednika i njihove neumorne otpornosti unatoč pritiscima države i njezinoj nesklonosti prema neslaganju.
Kroz svjedočanstva koje donosi, jasno se ogleda univerzalna poruka o važnosti kolektivne borbe i solidarnosti u zaštiti prava malih proizvođača i promicanju održive proizvodnje hrane, što čini ovaj dokumentarac relevantnim ne samo za Indiju, već i za širi globalni kontekst.
"Farming the Revolution" nije samo kronika jednog znamenitog društvenog pokreta, već i podsjetnik na moć i otpornost ljudi koji su spremni ustrajati u borbi za pravdu i bolje sutra.
Možda se pitate zašto gledati film o poljoprivrednim problemima s druge strane svijeta? Zato što nas opominje i stavlja u fokus borbu malog čovjeka protiv moćnih korporacija koje vladaju svijetom. Zato što se sutra slični problemi mogu dogoditi i nama u Hrvatskoj. Ne vjerujete?
Pogledajte što se dogodilo turizmu. Velebni moderni hotelski kompleksi stranih investitora niču neposredno uz more s luksuznim sadržajima i beskrajnim bazenima na 15. katu.
Tagovi
Autor
mali poljoprivrednik
prije 1 sat
Mi se već nosimo sa sličnim problemima,a trenutno smo u onoj fazi kada stave žabu u lonac i postepeno je kuhaju.Korporacije i politika rade u sprezi,a zajednički motiv im je pohlepa za novcem.Ulazni inputi konstantno poskupljuju,energenti poskupljuju,a nova pravila i ograničenja su svakodnevna pojava.Imati prosjek 8000 litara po kravi,ili 7t pšenice i ništa ne zaraditi nije logično.Nešta ne štima,jer znamo da neke velike zemlje ostvaruju velike poljoprivredne izvoze sa mnogo nižim prosjecima.Kako su oni profitabilni?Imaju niže ulazne inpute,pa zašto i mi nemamo,gdje je tu slobodno tržište?Cijene naših proizvoda su mizerija i glavni alibi je da tržište sve regulira,što je notorna laž.Opg ima sve obaveze kao i obrt,ali prava nisu niti blizu.Kada su opg-ovi dobili mogućnost naknade za novozaposlene?Korporacije se predstavljaju kao nositelji proizvodnje i inovacija.Neka netko izračuna prosjek poticaja po hektaru koje ostvare veliki igraĉi?Ostvare,jer je sustav napravljen njima u korist i zato što novcima iz EU fondova pokrivaju sav svoj razvoj i ulaganja.Hoćemo li ikada saznati koliko su novaca po jednom hektaru dobili veliki,a koliko opg-ovi?Mediji također igraju svoju ulogu i okreću medalju na njihovu stranu,pa se pljuje po opg-ovima kao propalom stvari i predstavljaju korporacije kao nešto nužno i neminovno.Samo ukoliko ostanu samo veliki to postaje i veliki rizik,jer velike korporacije žive od prezimanja manjih,što neminovno dovodi,prije ili kasnije,da će sve preći u ruke stranaca koji su financijski moćniji.Hoćemo li onda biti neovisna država,kako se kaže svoj na svome?Što će nam ostati?Prazna Slavonija,puna Nepalaca u velikim sustavima.