Bez uvoza sušenoga povrća ne bi bilo Vegete

Podravka nije tvrtka od strateškog državnog interesa, tvrdi šef Atlantic grupe Emil Tedeschi. No, Miroslav Vitković, zamjenik predsjednika Uprave Podravke, uzvraća: Podravka je najvažnija hrvatska prehrambena tvrtka i država treba zadržati utjecaj.

Tko je u pravu?

Niti je do kraja u pravu Tedeschi koji tvrdi da bi država jednako tako nacionalnim interesom mogla proglasiti bilo koju veliku domaću kompaniju, a ni Vitković kad Podravki daje značaj koji nema.

Za tezu da Podravka nije tvrtka od nacionalnog interesa, argumenata je bezbroj, a najvažniji je da tvrtka gotovo svu primarnu poljoprivrednu sirovinu uvozi iz drugih zemalja: od mesa i povrća do voća i šećera. Za takvu je situaciju, valja priznati, najveći krivac ipak država koja u 19 godina nije učinila ništa da strateški umreži primarnu proizvodnju s domaćom prerađivačkom industrijom. Koprivnička tvrtka uvozi gotovo sve sušeno povrće za Vegetu, juhe i druge proizvode. Riječ je o otprilike 6000 tona sušenog povrća godišnje.

Nema ni svježeg povrća

Pribroji li se tome da Podravka godišnje treba i 20-ak tisuća tona povrća u svježem stanju, to znači da bi samo za potrebe koprivničke kompanije povrćem trebalo u Hrvatskoj zasaditi cijelu Podravinu, Slavoniju i još neke dijelove Hrvatske! Iz Egipta se, primjerice, godišnje uveze gotovo 900 tona sušenog luka za Vegetu i juhe, za što afričkim uzgajivačima prije procesa sušenja treba oko 9000 tona svježeg. Najviše sušena povrća Podravka uvozi iz Poljske, Češke i Njemačke, a zamrznuto, koje se pakira i prodaje u škrinjama, dolazi iz Belgije i Italije. Koprivničkoj kompaniji godišnje treba i oko 1600 tona sušene mrkve, 700 tona sušena krumpira i 1150 tona pastrnjaka. Ako se zna da za jedan kilogram sušenoga treba proizvesti otprilike deset kilograma svježeg povrća, te multiplicirane brojke zvuče doista nestvarno. Slična je situacija i sa stokom. Mesna industrija Danica svoje godišnje potrebe za 3500 junadi i 25.000 svinja većim dijelom podmiruje iz inozemstva - junad iz Rumunjske i Poljske, a svinje iz Austrije, Njemačke i Nizozemske. Država je opet posve zakazala.

Razgovori sa seljacima

Za drugu tezu da je Podravka nacionalni interes također je dosta elemenata. - Podravka može biti lokomotiva razvoja cijelog sektora. Njezini su brendovi prisutni na više od pola milijuna prodajnih mjesta u cijelom svijetu. Zamislite tu snagu - kaže Vitković i dodaje da Podravka jedina u Hrvatskoj ima zaokružen proizvodni asortiman u slučaju izvanrednih situacija.

Njegovi su argumenti na mjestu, no nisu promašeni ni oni novog ministra gospodarstva Đure Popijača koji je javno ustvrdio: “Čemu strah od domaćega kapitala?”

Ili, hoće li Podravka biti manje strateška nacionalna kompanija ako njezin 26-postotni dioničar, umjesto države postanu Agrokor, Vindija, Kraš ili Atlantic?

Jurčić: To je neiskorišteni potencijal

Dr. Ljubo Jurčić, budući šef NO-a Podravke, ističe da je riječ o strateškoj državnoj kompaniji iz više razloga. Podravka ima golemi potencijal u sektoru, što može biti motor razvoja cijelog sektora. - Teško je danas naći takvu koncentraciju iskustva u prehrambenoj tehnologiji i prodaji u inozemstvu. No, ti potencijali nisu iskorišteni - ističe Jurčić. Naglašava kako nije protiv privatizacije Podravke, ali tek kad se svi potencijali aktiviraju. Prije toga mora se uspostaviti sinergija Podravkine strategije i Vladine strategije za domaću prehrambenu industriju.