Autohtonim hrvatskim proizvodima do uspjeha

U moru poduzetničkih priča čiji su uvod, zaplet i rasplet vezani uz gomile teškoća, presporu i prezahtjevnu administraciju, nenaklonjene zakone, previsoke poreze..., priča poduzetnika Andrije Polića, vlasnika i direktora poduzeća “Stella Mediterranea”, djeluje nestvarno. On, naime, nema nikakvih zamjerki upućenih državi - dapače, njezine službe, agencije i ministarstva puno su mu pomogli u poslovanju, a preko njih je povukao i novac Europske unije. To što radnike redovito plaća drži nepotrebnim isticati jer svatko, kaže, mora biti plaćen za svoj rad. Može se poslovati pozitivno, pošteno i imati dobit.

Na Zapadu bi to bila dosadna priča. U Hrvatskoj je takav slučaj gotovo senzacija.

Andrija Polić, do prije koju godinu časnik HRM-a, i njegova supruga Melita, profesorica hrvatskog jezika, inače rodom s Mljeta, prije 10 godina odlučili su kućni budžet podebljati koristeći trenutak kad se tržište snažnije zainteresiralo za autohtone hrvatske proizvode, pa ulje iz svojih maslinika na Mljetu i suhe smokve ponuditi turistima kao gastronomski suvenir. Registrirali su obrt “Stella Croatica” (poslije preregistriran na d.o.o.) i dali se na posao - starim proizvodima dati novo ruho.

Tri odluke

Tri stvari odlučili su na samom početku - orijentirati se na inozemno tržište, proizvoditi u premium kategoriji, te poslovati isključivo prema zakonu ili, kako to kaže Polić, “od prvog dana poštujemo sve norme i odredbe koje se tiču prehrambene industrije i proizlaze iz zakona bilo hrvatskih, bilo europskih, bilo iz zahtjeva naših partnera”.

Kako na Mljetu, otoku bez vodovoda i kanalizacije, nije bilo moguće poslovati, proizvodnju su preselili u Split, a prije dvije godine odlučili su investirati i izgraditi tvornicu, odnosno pogon za proizvodnju limuncina, arancina, voćnih salama, smokvenjaka, džemova itd. Izabrali su klišku zonu, “idealnu budući da je to povijesno, geografsko, ali i gastronomsko sjecište različitih kultura i utjecaja”.

− Svi govore da nema dobrih poduzetnika, da je poduzetnička klima loša, da se ne može investirati, ali iz naše perspektive, evo, ništa od toga nije točno.

Mi smo za ovu tvornicu lokacijsku dozvolu dobili za tri-četiri tjedna, glavni projekt ovjeren je u roku od dva tjedna, uporabnu dozvolu dobili smo četiri tjedna nakon izgradnje objekta.

Nikakvih problema ni zastoja nismo imali u Upravnom odjelu za prostorno uređenje u Solinu, ali ni mi njima nismo donosili problematičnu dokumentaciju.

Kad god smo od države tražili da nam iziđe ususret radi sufinanciranja određenih projekata, recimo tiskanja reklamnog materijala za inozemno tržište i slično, Ministarstvo gospodarstva uvijek je nalazilo mogućnosti ili izdati nam novčana sredstva preko otvorenih natječaja ili nas uputiti na Agenciju za malo gospodarstvo.

Država nam, recimo, sufinancira kamatu HBOR-a (Hrvatske banke za obnovu i razvoj) koja iznosi četiri posto, a mi je plaćamo dva posto, jer ta mogućnost postoji za poslovne subjekte koji izvoze i investiraju u područja od posebne državne skrbi.

Nositelji smo poticajnih mjera i imamo status ulagača, što ima svako poduzeće koje posluje pozitivno, koje u jednoj kalendarskoj godini uloži više od 300.000 eura te zaposli određeni broj novih radnika, kao što smo mi, evo, uložili i zaposlili. Status ulagača znači da vam porez na dobit nije 20, nego 10 posto.

Danas “Stella Mediterranea” stalno zapošljava 22 radnika, uglavnom žene nižih kvalifikacija, a znate kako se one teško zapošljavaju. Otkupljujemo primarnu sirovinu od našeg poljoprivrednika, izvozimo uz veliku dodanu vrijednost... Pri tome maksimalno koristimo sve povlastice koje država nudi. Zašto ih ne uzeti? Ali i država traži da se radi u okviru zakona. A sad, država ne može biti kriva za moju eventualnu pogrešnu procjenu.

Uza sve, Poliću je uspjelo što mnogima nije, usprkos trudu - za financiranje tvornice na Klisu dio novca nepovratno dobiti iz fondova EU-a, točnije od IPARD-a, odnosno od Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, koja je nositelj pretpristupnih fondova i koja je prihvatila njegov zahtjev.

Novi ciklus poslovanja

− Cjelokupna investicija u ovu tvornicu iznosi sedam milijuna kuna; iz Agencije su utvrdili da u okvir onoga što se može financirati novcem EU-a spada dio od četiri milijuna kuna, a polovinu tog iznosa dobili smo - baš nam je nedavno uplaćeno na račun − kao nepovratnu potporu projektu. Da bismo dobili taj novac, morali smo projekt precizno predstaviti do zadnje stavke; uostalom, sva dokumentacija koja nam je bila potrebna zauzela je 15 registratora.

Nekoliko inspekcija detaljno je na koncu prekontroliralo ima li ikakvih odstupanja u bilo kojemu dijelu gradnje ili opreme. Ni naša aplikacija u startu nije bila dobra, u hodu smo neke stvari ispravljali, ali sitna odstupanja, koja se daju popraviti, manje su važna - najvažnije je da tvrtka ima zdravo poslovanje. Baš smo nedavno pred ulaz stavili ploču na kojoj piše da je tvornica sufinancirana novcem IPARD-a. To je, na žalost, jedina takva ploča u Dalmaciji.

Polić počinje i novi ciklus poslovanja koji će uključivati dolazak posjetitelja, praćenje proizvodnje, sudjelovanje u pripremanju linije proizvoda “Stella Croatica” i njihovo kušanje. Već je kupljeno zemljište za još jedan , kao i za malo kameno etno-selo okruženo vrtom u kojemu će posjetitelji imati priliku vidjeti kako se pripremala autohtona hrana, soparnik, na primjer. Za selo neće tražiti novčana sredstva EU-a, ali za novu tvornicu hoće - natječaj se otvara ove godine u studenome i Polić će ponovno pokušati uzeti što Europa daje.

Autor: LIDIJA GNJIDIĆ