Ambrozija crpi hraniva i vodu biljkama i izaziva alergije kod ljudi

Ambrozija (fazanuša, fazanka, limundžik ili partizanka) je jednogodišnja biljka, visoka metar do metar i pol, koja je s područja Sjeverne Amerike uvezena u Europu kontaminiranim pošiljkama sjemena. Razdoblje koje je pred nama pogoduje širenju i razvoju ove biljke, te utjecaju koji ona ima na poljoprivredne površine, ali i ljude. 

Kao korov, rasprostranjena je do te mjere da predstavlja fokus zdravstvenih i ekoloških problema. Razmnožava se sjemenom, a širi posredstvom čovjeka ili vjetrom. Zbog toga se svake godine izda niz preporuka, savjeta i instrukcija s mjerama za sprječavanje širenja i procedurama uništavanja ambrozije.

Ambrozija ne prodire duboko u podlogu tako da se sposobna ukorijeniti i na vrlo plitkom i zbijenom zemljištu. U poljoprivrednim usjevima korijen crpi hraniva i vodu za svoju veliku biljnu masu i tako osiromašuje tlo i umanjuje prinose. Čini velike direktne i indirektne štete u biljnoj proizvodnji.

Najbolje je fizičko uklanjanje

Mjere borbe protiv ambrozije mogu biti administrativne, mehaničke i kemijske. Najefikasniji način suzbijanja ambrozije je direktno čupanje iz korijena dok je još mlada, posebno poslije kiše, na površinama gdje se javljaju pojedinačne biljke.

Čupajte ambroziju koja guši poljoprivredne usjeve i alergičare

Mehanički tretman je posebno značajan na područjima gdje su razvijena naselja, na područjima oko stambenih i  poslovnih objekata, škola, dječjih vrtića itd. U područjima koje imaju problem ekspanzivnog širenja ambrozije, osnovno opredjeljenje suzbijanja je fizičkim metodama, odnosno košenjem.

Biljka se kosi prije cvjetanja najmanje pet (5) centimetara iznad zemlje. Ako se ne kosi nisko, izrasta ponovo za 20 dana kao nova generacija ili kao retrovegetacija, koja je česta nakon košenja. U toku vegetacijskog perioda, ambroziju je poželjno suzbijati višestrukim košenjem. Mehanički način uništavanja ambrozije je najteži, ali izgleda najučinkovitiji.

Upotrebu kemijskih sredstava svesti na minimum

Upotrebu kemijskih sredstava za suzbijanje ambrozije u naseljenim mjestima treba svesti na minimum. Samo manje površine koje je nemoguće kositi tretiraju se ekološki sigurnim preparatima, uz permanentno praćenje promjena na okolni živi svijet. Od kemijskih mjera suzbijanja ove biljke na raznim nepoljoprivrednim površinama za preporuku je korištenje takozvanih neselektivnih (totalnih) herbicida na bazi glifosata, glufosinat-amonija, diklobenila ili imazapira.

Ambrozija - korov, alergen i lijek

Ako se naiđe na ambroziju u cvatu ili već u precvjetavanju, najbolje ju je odrezati i spaliti, kako se eventualno već zrelo sjeme ne bi širilo dalje te tako prenijelo ambroziju na nove površine. Suzbijanje i uništavanje ambrozije vrši se na površinama: poljoprivrednog, šumskog, građevinskog i vodnog zemljišta.

Posljedice po ljude

Pelud ambrozije je jedan od najjačih poznatih alergena. Kod osjetljivih osoba može doći do crvenila očiju, suzenja i svraba očiju, začepljenja nosa, svraba nosa, kihanja, kašlja, piskanja u prsima, otežanog disanja, astme, kao i drugih alergijskih manifestacija, kao primjerice na koži i probavi.

Takve osobe imaju smanjenu radnu sposobnost ili djeca sposobnost učenja, smanjena im je koncentracija, nervozni su i uopćeno imaju smanjenu kvalitetu življenja. Prag koji izaziva alergijske reakcije je vrlo nizak-manji od 20 peludnih zrna po metru kubnom zraka.