Agronet kao tajna uspjeha agroproizvodnje

Projekt Agronet koji se financira sredstvima Programa IPA Jadranska prekogranična suradnja nastao je u suradnji s talijanskim partnerima sa željom da se pomogne svima koji sudjeluju u bilo kojem dijelu procesa agroindustrijske proizvodnje. Uključivanjem u projekt Agronet IPA Adriatic korisnicima se omogućuje da postanu dio ponude razmjene roba i usluga europskog agroportala Agronetadriatic.

Cilj projekta je realizacija stalne logističke i distributivne mreže i infrastrukture u lancu prehrambene industrije Jadranskog područja, a dodatni cilj je predstaviti stranim investicijskim kućama ozbiljne proizvođače s našeg područja s kojima mogu razviti suradnju od otkupa proizvoda i izvoza posebno zimi, do otkupa ili najma velikih distributivnih skladišta putem kojih će vršiti otkup, ali i ljeti vršiti prodaju agroproizvoda iz uvoza. Ovo je ujedno bio i povod za razgovor sa Srećkom Radnićem, ravnateljem Javne ustanove RERA S.D., hrvatskog partnera u projektu. Odgovore na postavljena pitanja o projektu Agronet gdina. Radnića možete saznati u nastavku teksta.

Kako je projekt Agronet uspio?

Kako je projekt Agronet iznjedrio idejni razvoj agroindustrijske zone Čaporice, svakako se može reći da je uspio. Već sada znamo kako će se u agrozoni Čaporice uz postojeće, proizvoditi, dorađivati ili pakirati više od stotinu raznih drugih agroindustrijskih proizvoda. Dodatno će se u zoni Čaporice kao atrakcija za turiste, nuditi mogućnost kupnje autohtonih prehrambenih proizvoda koji se u zoni proizvode, ali i upoznati se kroz organizirana razgledanja i s procesima proizvodnje i obrade proizvoda, a turisti će se, uz one slučajne, tamo organizirano dovoditi i autobusima iz turističkih središta srednje dalmatinske obale. Kad svemu dodamo kako će zona Čaporice u svom sastavu imati i agroinkubator kao posebnost i nužan element za agropoduzetnike, onda doista već sada možemo reći kako je projekt prekogranične suradnje Agronet IPA Adriatic uspio. A osim toga moramo reći i to kako se radi o prvoj specijaliziranoj zoni u RH.

Koje su prednosti uključenja u projekt Agronet?

Agronet kao mreža dionika u agroindustriji je jednostavan način da svi koji sudjeluju u procesu agroindustrijske proizvodnje osiguraju kontakte koji će im pomoći u financiranju, certificiranju, razmjeni i izvozu proizvoda i usluga na strana tržišta. Npr. netko ima višak proizvoda pa tu informaciju stavi na stranicu, drugi opet vidi da ta ponuda postoji a baš taj proizvod mu treba i zatim uspostavljaju kontakt i realiziraju željenu suradnju.

Kako ste zadovoljni dodatnim efektima koji su posljedica realizacije projekta Agronet?

I više smo nego zadovoljni, jer taj prvi inicijalni efekt uključenja na portal od strane gospodarstva koja se bave nekom od agroindustrijskih grana, eko proizvodnjom ali i tvrtki iz prehrambene industrije, transporta i skladištenja, ima i svoj znatno konkretniji oblik a to je, opet se vraćam na nju, razvoj agroindustrijske zone Čaporice, koja će vjerovatno u svojoj slijedećoj fazi razvoja kao logičan slijed imati osnivanje klastera jer svi dionici koji su danas prisutni u Čaporicama objedinjuju djelatnosti iz iste grane gospodarstva. Ujedno tu će se organizirati sajam Pravo Dalmatinsko, pa će se i po toj osnovi, moći i organizirano dovoditi turisti. Osim toga, u sklopu projekta smo izradili studiju koja je između mnoštva konkretnih detalja pokazala npr. točne pozicije tla u zaobalju pogodnog za uspijevanje pojedine kulture na odabranoj mikrolokaciji, a cilj je povećati efikasnost proizvodnje agro proizvoda.

Konkretno će se znati gdje najbolje npr. može uspijevati smokva ili koje su kulture općenito podcijenjene na ovom području?

Tako je, a već u ovoj fazi razvoja studije imamo dosta korisnih saznanja npr. ulaganja u smokvu se mogu pokazati isplativa na područjima s lakšim, karbonatnim, propusnim tlima, uz posebno sugeriranje obnove prijašnjeg sustava simbioze vinove loze i smokve, a posebno na agroturističkim gospodarstvima. Agrumi se recimo uspješno mogu uzgajati u obalnom području Splita, od Omiša do rta Planke. Potom, znatno veća potražnja od ponude daje priliku ulaganjima u nasade breskve na laganim, dobro dreniranim, plodnim i dubokim tlima. Studija je recimo ukazala na to kako je stolno grožđe podcijenjena kultura, koja ovdje ima sve prirodne predispozicije za uzgoj, a danas se 60 posto potreba realizira uvozom. Sve ovo je samo djelić onoga što dobivamo kao dodatnu vrijednost i ovim projektom te prije spomenutom studijom.

Tko su bili zainteresirani proizvođači za projekt Agronet?

Uglavnom su to ljudi koji imaju gospodarstva koja se bave ratarstvom, stočarstvom, voćarstvom, vinogradarstvom, proizvodnjom povrća. Zatim tu su ribari i pčelari, ali i ljudi i tvrtke koji se bave eko proizvodnjom. Da ne zaboravim tu je i cjelokupna prehrambena industrija, industrija prerade, skladištenja ali i transporta.

Kako se turizam, kao najvažnija grana gospodarstva u Županiji, uklopila u cijeli projekt?

Iako je još uvijek atraktivnija djelatnost od poljoprivredne, na nekim lokacijama, posebno otocima, poljoprivredna djelatnost ima sposobnost da u kratkom roku zaposli veći broj ljudi, a gotovo se cjelokupna proizvodnja može plasirati kroz turizam i tu je mogućnost uklapanja najbolja, ali da bi se svijest o tome podigla, nužno je organizirati edukativne i promocijske programe kroz koje bi se regrutirali potencijalni novi poljoprivredni proizvođači. Ruralni turizam je priča za sebe posebno u zaobalnom dijelu županije gdje već postoji određeni broj realiziranih projekata tematskih staza i putova kao što su vinski ili maslinovi puti ali tu još ima prostora gdje se mogu razvijati nove tematske staze: medne staze, voćne staze i slično. Najveća poveznica je u razvoju specijalizirane prehrambene ponude kao što su: kruh ispod peke, domaći sirevi i pršut, domaća puretina, janjetina i jaretina, soparnik, kaštradina. Dodatna mogućnost je razvijanje prehrambenih ponuda specifičnih potrošačkih skupina od vegetarijanaca i vegana, preko alergičara i dijabetičara do halal i kosher hrane.

Zašto ste se strateški odredili za poljoprivredu i agroturizam?

Zato što sva istraživanja pokazuju kako trgovina, građevinarstvo i brodogradnja nemaju neku mogućnost rasta, dok poljoprivredno prehrambena industrija kao i ponuda proizvoda i usluga za turiste (agroturizam, zdravstveni turizam i sl.) u kratkom roku omogućavaju dostatnu razinu zapošljavanja i imaju veći potencijal rasta a sve to dobrim dijelom zbog oslonca na turizam.

Što je najslabija karika cijelog procesa?

U prvom redu je to ne korištenje zajedništva i izostanak udruživanja u zadruge i druge oblike zajedničkog djelovanja. Nešto što smo nekad imali, ali očito nismo vrednovali na adekvatan način, danas nam je najveći problem i usko grlo a to je doradbena i prerađivačka industrija, npr. SMS-a više nema, MILS slabo posluje, a mnogi drugi se sve više orijentiraju na trgovinu.

Koji je Vaš zaključak kao rezime projekta Agronet?

Ideja o suradnji na projektu Agronet dovela je do promišljanja o načinu oplemenjivanja agroindustrijske zone Čaporice, na način kako sam elaborirao na samom početku. Samim tim projekt Agronet je uspio jer ima svoje praktično oživotvorenje, ali i opipljive i vidljive trajne rezultate. Objedinjavanje proizvođača iz agroindustrijske grane gospodarstva na jednom mjestu, razvoj adekvatne infrastrukture kao što je agroinkubator ili prodaja na mjestu proizvodnje, pravi savjeti o tome gdje, što i kada uzgajati, mogućnost predstavljanja turistima, samo su neke od njih, a sve ovo je dodatan razlog za posjet zaobalju - Zagori, kako turista, tako i domaćih ljudi. Na kraju bih želio istaknuti kako je projekt Agronet dio terceta u koji spadaju i EU projekti MEDPATHS i Agristorical Lands, a koji su stvorili sinergijski učinak kojim smo se okrenuli u ukupnosti svog djelovanja te strateškim odrednicama koje su ujedno i strateške odrednice djelovanja naše Županije.

Foto: depositphotos.com, Dirima