Agroklub, od ideje uz kavu do institucije

Jedna kavica u osječkom kafiću 'Kod šetača' prije desetak godina. Vedran, Senad i ja. Senad nas povezuje, Vedran sipa ideju, a ja već za par dana odlazim na godišnji odmor na Hvar.

Tada sam već dao otkaz u Agroglasu i mjesec dana sjedeći na hvarskoj terasi, obilazeći tamošnje vinare, maslinare, ribare, stočare - punim sadržaj portala. Netko bi rekao težak posao. Drugi da je ugodan i lijep. Da budem iskren nisam tada imao osjećaj da će to biti nešto što će uspjeti. No, ni kada sam pokretao Agroglas, ili par godina prije toga poslovni prilog srijedom u Glasu Slavonije isti sam imao osjećaj. Idem to raditi, a tko zna što će biti od toga. 

Ali ovo je bilo nekako lijepo. Drugačije. Napraviš tekst, dodaš fotke i ono se odjednom pojavi stranica kako to uživo izgleda. Na internetu. I onda 18. rujna te 2008. godine stiže mail od Vedrana u kojem kaže da je podignuto gore. Da je online. Javno. I odu, što bi ja rekao, tekstovi i fotke u nebo. Nitko ih više ne može izbrisati, sakriti. Ja na našoj obali, Vedran u osječkom Cvjetnom naselju, Senad negdje u voćnjacima uz jabuke i kruške. I tako je nešto od priče uz kavu postalo stvarnost. Pamtim kako smo tada znali doći u redakciju kod Vedrana, tada u tom već spominjanom naselju, dolazili sam na partiju stolnog nogometa.

Inače gotovo svaki dan uz kavu u Osijeku nastaju mnogi planovi, ideje. Ali ova je realizirana.

I iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec Agroklub postala institucija s kojom živimo već svi 10 godina. Kažem svi. Jer od tada ponosno kažem da sam iz Agrokluba, da sam kolumnist Agrokluba, da me ljudi povezuju s Agroklubom, da me prepoznaju na Danima polja, sajmovima, izložbama, selima, vinogradima.