Zimi gubimo 30 posto pčela

Uobičajeno je mišljenje da su pčelari među onim posjednicima stoke, pa makar to bila i stoka sitnog zuba u koju se po definiciji ubraja pčele, koji zimi nemaju previše briga. Ta je sitnozuba stoka zimi u mirovanju, ne radi, već sklonjena u košnice na specifičan način (treperenjem i sagorijevanjem hrane) održava temperaturu unutrašnjosti na kojoj zajednica tisuća vrijednih skupljačica meda može preživjeti.

Međutim, vremenske prilike kakve su ove jeseni i početkom zime zahvatile naše područje ne daju baš pčelarima miran san.
Velike oscijalcije u temperaturi zraka, pad u duboki minus pa zatim temperaturni skok u samo jednom danu do čak 15 ili 16 ºC izazivaju probleme koji rezultiraju gubicima u pčelinjim zajednicama i problematično prezimljavanje pčela.

Hobist na četrdeset

Franjo Trstenjak iz Mačkovca, zaposlen u čakovečkoj Elektri, pčelar je hobist, mada je za nekoga tko brine o četrdesetak košnica teško reći da je samo hobist. No Franjo, njegova supruga Nevenka, kćerka Maja i sin Nenad sa suprugom Vlatkom ne žive od pčelarenja, zato Franjo kaže da je ipak samo hobist:
- Pčele meni stvarno i nisu više od hobija, posebno posljednjih godina kada pčelari bilježe puno gubitaka... U načinu na koji ja držim pčele, stacionarno, nije moguće računati s više od dvadesetak kilograma meda po košnici, toliko maksimalno i izuzimam meda, jer rađe ostavljam kvalitetnu prirodnu hranu, med, pčelama za prezimljavanje i održavanje zajednice, nego da im dajem šećerne pogače.

Osmica za bagrem

- Prošla, 2009. godina, za pčele je bila teška. Bile su bez hrane, imam pčelinjak tu u Mačkovcu, u šumici, imam i jedan u Koncovčaku - i na jednom i na drugom mjestu vidjelo se da je bila kroz godinu zapravo slaba paša i da je malo meda ostajalo. Od svih cvatnji, recimo da je samo agacija (bagrem) bila dobra, onako - na skali od jedan do deset - prošlogodišnju agaciju mogli bismo ocijeniti s osam...
A baš sam i za med od bagrema u Osijeku na državnom ocjenjivanju meda dobio brončanu žlicu. Dakle nije zlatna ni srebrna, ali je svejedno veliko priznanje i - najvažnije od svega - zapravo prava potvrda da se radi o izvornom medu visoke kvalitete, dakle da nije nekakva prerađevina ili patvorina.

Zima je uvijek problem

- I zato je nakon godine kakva je bila 2009. uvijek pitanje - kako će pčele prezimiti. Zamislite, ja sam u kolovozu morao prihranjivati neke zajednice, pa se sad nadamo i zapravo računamo mi, pčelari - ako ne bude više od 30 % gubitaka pčela u zajednicama, onda je dobro. No koliko čujem, neki su kolege pčelari već sigurni da će im gubici biti i veći...
Tu je i stalna borba v varoom, a pojavio se i novi oblik nozemoze, srećom nisam imao tu bolest u pčela, ali to ne zači da ne moram dežurati nad pčelama. Puno je govora o tome čemu su sve pčelari izloženi u svom radu, s kakvim se problemima suočavaju, s kojim se bolestima pčela bore, ali - nema baš previše onih koji su u stanju priznati: i pčelar može biti kriv za štete u pčelinjaku.

Nema - nisam stigao

- Primjerice, tretiranja pčela protiv bolesti imaju točne rokove kad se moraju obaviti, kako, pod kojim uvjetima, na koji način, postoje pravila od kojih se ne može pobjeći i kašnjenja ili nemar su nedopustivi. Pčelar nema pravo reći - pa nisam stigao ili nisam imao vremena...
U specifičnom dežurstvu u pčelinjaku Franjo ponekad ima društvo. Pčelar Željko Trupković navratio je do Franje da zajedno osluhnu kako zuje pčele u košnicama, da bi zajedničkim iskustvom odredili u kakvoj su kondiciji pčele, zuje li baš onako kaoo treba, tiho, ustrajno, ili intenzitet tog tihog signala ukazuje na nervozu u košnici, na nedostatak hrane zbog kojeg pčele jače trepere nastojeći postići potrebnu temperaturu zajednice.

Mentalna fiskultura

Franjo ima svoj tempo u nadgledanju i osluškivanju pčelinjaka koji spava pod bijelim pokrivačem, pa će prvi put zagledati izravno (ne samo uhom) u unutrašnjost košnica za koji tjedan:
- Krajem siječnja planiram vidjeti imaju li pčele dovoljno hrane. Sad je šetnja do pčelinjaka preko ovog dubokog snijega samo dio moje mentalne fiskulture koju mi pčele pružaju. Pčelarenje je - koliko god može biti i unosno zanimanje jer med ide uvijek dobro - baš smirujuća aktivnost, zadovoljstvo, a pametnima i važna apoteka. Propolis, matina mliječ, peludna zrna, rakija medica... Jako je dobro poznato kako utječu na naše zdravlje i o tome više ne treba trošiti riječi.
A zimske mjesece u kojima nemamao zadovoljstvo promatranja pčela kako odlijeću i dolijeću na košnice koristim kao i svi drugi pčelari: treba priremiti okvire, treba konfekcioniratilani navrcan med, pred Božić prošle godine supruga je pripremila čak suvenir pakiranja meda... Posla ima za pčelara - pa makar i ne izravno toliko u pčelinjaku - i zimi.

Što rade pčele zimi?

Kad temperatura zraka padne ispod 12 °C, u zajednici se pčele stisnu jedna uz drugu u prostorima između saća. One nemaju stalnu temperaturu tijela, pa zato trošeći med (ostavljen za prezimljavanje) proizvode toplinu treperenjem koja podržava stalnu temperaturu unutar pčelinjeg klupka cijele zime. Sama, pčela ne može preživjeti na temperaturi nižoj od 9 °C i ako se zimi nađe izvan pčelinjeg klupka - ugiba. Za velike hladnoće pčele ne mogu izlijetati iz košnice, pa im se izmetine nakupljaju u stražnjem crijevu, a za lijepih zimskih dana izlijeću na tzv. pročisne izlete. Krajem zime u sredini zimskog klupka matica počinje nesti jaja i polako dolaze novi naraštaji mladih pčela.

Autor: M.Belčić