Za dopunsku prehranu pčela najbolji je med

Hrana je najznačajniji faktor u organiziranju pčelinjih društava. Na godišnjoj razini, pčele potroše i do 120 kilograma hrane, a što se najčešće odnosi na med i pelud, kao osnovne izvore hrane. Krajem kolovoza i početkom rujna, trebalo bi ostavljati rezerve meda na ramovima. 

Koji su glavni uzroci nedostatka hrane, kako se to odražava na pčele i koliko je zapravo hrane dovoljno, za Agroklub je govorila prof. dr.sc. Nada Plavša.

Amorfa je odlična za pašu

Razlog zašto dolazi do nedostatka hrane, prije svega je zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta. Prema njezinim riječima, ove godine to se konkretno odnosilo na zahlađenje u svibnju i tada je bila loša bagremova paša. 

"Kada je riječ o lipovoj paši ove godine, ona je bila također oskudna i može se reći čak i sporedna. Iz istih razloga kao i bagremova, odnosno, zbog loših vremenskih uvjeta", objašnjava Plavša.

Kasnije su i obilne padaline utjecale da bagremova paša potpuno izostane na nekim lokalitetima. Između bagremove i lipove paše, kao izvor hrane može poslužiti i amorfa (Amorpha fruticosa L.). 

Suncokret je također značajna medonosna biljka i ove godine on je dobro medio. "Pokrivene su potrebe pčela u hrani, bilo je čak i nekih skromnih viškova u hrani", kaže profesorica. 

Koja količina hrane je optimalna?

Minimalna količina koja se ostavlja za rezerve je deset kilograma meda. Prema riječima dr.sc. Plavša, preporuka je da to bude u rasponu od 15 do 25 kilograma meda. Najbolje je da su pripreme oko ovoga već u tijeku. Ove zalihe hrane utječu i na razvoj legla i obuhvaćaju period do listopada. 

"Do desetog rujna dopuniti zalihe s medom, a kasnije se mogu dopunjavati i s peludi i šećernim sirupom. Za zdravstveno stanje pčela ova dopunska prehrana važna je jer one troše svoju snagu i energiju na probavu i preradu te hrane", navodi profesorica. 

Savjet pčelarima je da vode računa kako skupljaju pelud, oni to često rade i nestručno jer praktično ni ne mogu ga sami sakupljati. 

Što se preporučuje u zimskom razdoblju?

U zimskom periodu, od veljače, pčelama davati pogače, odnosno, šećerno medno tijesto, ne bude li bilo zaliha meda. Ovo je također uvjetovano vremenskim uvjetima.

Iako je med glavni izvor hrane za pčelinja društva, njegova kvaliteta uvjetovana je lokacijom s koje se skuplja, a kada je riječ o peludi, najbolje je da ga pčelari skupljaju direktno iz prirode.

"Potrebe za hranom veće su u fazi formiranja legla i tada idu i do deset kilograma. Zimi su te potrebe znatno manje i kreću se u prosjeku oko jednog kilograma. Kada su temperature u minusu, potrebno je pojačati dohranu medom", kaže Plavša.

Pored prehrane, koja je najvažnija, pčelama je potrebno osigurati i higijenski čistu i sigurnu vodu. Ona je ključni faktor dobrog zdravlja. Pojilice trebaju biti protočne, a mogu se koristiti i kapaljke. Ne smije se formirati lokvica ispod kapaljke nego bi pčele trebale piti vodu sa šljunka. Ovo je također važno iz higijenskih razloga. 

Ne upotrebi antibiotika

U Europskoj uniji praktično je zabranjena upotreba antibiotika u pčelarstvu. Ne postoji stručnjak koji može  jamčiti da primjenom antibiotika u bilo koje doba godine, oni neće dospjeti u med. Određeni, manji ili veći rizik uvijek postoji. Suvremene metode za utvrđivanje prisutnosti antibiotika u medu veoma su precizne.

Prema zakonodavstvu EU, ako se u medu nađu antibiotici, med se neškodljivo uništava. To uništavanje, naravno, ne podrazumijeva bacanje meda već je to jako skup proces koji mora platiti pčelar. U izvrcanom medu, zbog niže temperature od one u košnici, antibiotici se potpuno razlažu tek nakon 12 - 15 mjeseci, umjesto oko dva mjeseca u košnici prirodnim putem.

"Antibiotici (u pogačama ili naknadno dodati) ne preporučuju se ni u kojem slučaju. Pčelari bi trebali voditi računa i o reziduima jer uglavnom ima ostataka od nekih preparata koji se koriste, a koji mogu negativno utjecati na zdravlje pčela", zaključuje Plavša.