Utopljavanje pčela - da ili ne?

Snijeg je zabijelio, pala je i temperatura. Također i tijekom veljače i ožujka moguće su velike temperaturne oscilacije, hladnoće i jaki jutarnji mrazevi, te se nameće pitanje - treba li i u kojoj mjeri pčele u košnicama utopljavati? 

Otvaranjem ove teme po tko zna koji put se potvrdila izreka da se pčelari slažu samo oko toga da košnici treba prići sa zadnje strane. Sve ostalo podložno je diskusiji, točnije osobnim iskustvima onih koji se desetljećima pčelarstvom bave. Ipak, treba na umu imati jedan znanstveni aksiom: evolucija je pčelama podarila izuzetnu moć termoregulacije i opstanka u hladnoj klimi.

Odgovarajuća temperatura je vrlo važna

Temperatura legla je između 35 i 37 stupnjeva. Pčela je kukac koji se vrlo efikasno umije zagrijati i rashladiti leglo, bez obzira na vanjsku sredinu, ali odgovarajuća temperatura je vrlo važna, jer pčele bilo da griju ili hlade leglo, troše dosta energije. Kada je hladno, pčele formiraju klube čiji je vanjski dio sastavljen od starih pčela. Takvo klube se širi ako je vanjska temperatura (pre)visoka, i obrnuto, skuplja se kada je hladno. Pčele, dakle, imaju snažan i efikasan sustav termoregulacije. Bez obzira na tu činjenicu, neki pčelari se odlučuju na utopljavanje ako su zime oštrije, ili se košnice nalaze u brdsko - planinskim područjima.

Ipak, ako se hladni zimski dani smjenjuju s toplijim, što je čest slučaj posljednjih desetljeća, tu se krije zamka. Kada dani postaju duži, već krajem siječnja ili početkom veljače u pčelinjim društvima se javlja prvo leglo u godini.  To se događa bez obzira na vanjsku temperaturu, ali ako se košnica previše (i prerano) utopli, prvo leglo u godini lako može doći prerano, "kad mu vrijeme nije". 

Jako društvo može izdržati zimu čak i kao roj na grani

Iskustva s utopljavanjem su, kako rekosmo, različita: neki pčelari nikada ne posežu za tim činom, te tvrde da zbog toga nisu imali gubitaka, do onih koji to gotovo svake zime rade. Za mišljenje smo pitali profesora pčelarstva dr. Ivana Pihlera, koji je rekao:

"Ako je košnica kvalitetno izrađena, a pčelinje društvo jako, tu većih problema ne bi trebalo biti Jako društvo može izdržati zimu čak i kao roj na grani. Zabilježeni su i takvi slučajevi da u uvjetima kontinentalne klime pčele prežive zimski period, ne u duplji, nego obješena na drvetu, jer je povukla saće. Ako imamo košnice od kvalitetnih materijala koje dobro dihtaju, utopljavanje nije neophodno".

Nastavio je da, ako se obavlja utopljavanje, tu postoje dva stajališta: jedni obavljaju utopljavanje s najlonom koji "ne diše" , ili kartonom i sličnim materijalima koji "dišu".

"Ako se utopljavanje obavlja s najlonima, neminovno dolazi do kondenzacije unutar košnice, ali oni koji upotrebljavaju najlon stoje na tome da kapi vode ne štete pčelama, koje tako imaju izvor vode, koja im je potrebna jer pčela svoje leglo održava čistim i neće dozvoliti da voda kaplje po njemu. Pristalice utopljavanja kartonima prednost takvog načina vide upravo u tome što nema kondenzacije, što cijela košnica diše i što ne može doći do pojave vlage unutar košnice, koja u kombinaciji s visokom temperaturom može biti štetna po leglo", kaže Pihler.

Materijal za utopljavanje skloniti u travnju

Iskustva govore da su pčele bez većih problema prezimljavale i u košnicama izrađenim od umjetnih, sintetičkih materijala, poput onih od plastike ili stiropora. Nameće se logičan zaključak da, ako zima nije prejaka, s ekstremno niskim temperaturama, nema potrebe trošiti vrijeme i trud za utopljavanje pčela, a naročito ako su košnice novije proizvodnje, kvalitetne i bez pukotina.

Ako se pčelar pak odluči za utopljavanje iz bilo kog razloga, materijale koje je koristio treba ukloniti s pojavom toplijih dana, najčešće u travnju, jer će oni smetati pčelama u radu. Dotad nema potreba vaditi izolacijske materijale iz košnica, jer i u travnju su česte niske jutarnje temperature ispod 10 stupnjeva, a za rad pčela, koje se tada pripremaju za pašu na uljanoj repici, kao i za narednu - bagremovu u svibnju, potrebne su standardne temperature legla.