Uslijed čestih kiša - košnice gotovo prazne

Ljeto je dobro krenulo kalendarski, ali smo još daleko od onoga što je sve trebalo donijeti pčelama i pčelarima, umjesto kiša koje su često padale gotovo dva mjeseca tijekom ove godine, u svibnju i lipnju, ali i početkom srpnja. Kiše itekako sprječavaju ne samo pčele u radu, nego i pčelare u svojim uobičajenim aktivnostima. Neki kažu kako pčelari nemaju posla zato što pčele ne beru nektar pa u košnicama nema meda.

A svi su planirali dobiti određene količine meda očekujući tradicionalna vrcanja, ali od toga gotovo ništa jer su košnice gotovo prazne. Tako su pčele uglavnom bez meda. Doima se kako će pčelari gotovo u svim krajevima Lijepe naše i dodatnim aktivnostima morati nadoknaditi sve ono što pčele nisu mogle odraditi tijekom ovogodišnje sezone, dakako i uložiti dodatna sredstva umjesto vrcanja meda kako su to prvotno predvidjeli da bi bar donekle nadoknadili "sušu u košnicama" kakva se, zapisano je, dogodila prije nešto više od 60 godina. Mnogi pitaju na koji način će Hrvatska, kao poznati izvoznik meda, ove godine moći izvesti onoliko toga proizvoda na zapadno tržište - kako je to ugovoreno s najvećim europskim distributerima?

Kako nadoknaditi med pčelama - "sušu u košnicama"?

Stručnjaci ističu, poput prof. dr. sc. Nikole Kezića s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, kako pčelari itekako imaju posla oko pčela i košnica, iako ne vrcaju med, jer oni moraju spasiti svoje košnice, svoje pčele. Znalci također ocjenjuju da je postojeća situacija vrlo upitna i kritična za pčele opetujući kako je to sve prouzročila dugotrajna kiša koja je oprala cvjetove svih biljaka. Zato su praktično košnice prazne pa se preporučuju medonosne pogače za prehranu pčela, a nikako inih sladora.

Pčelari ipak očekuju još bar jednu pašu kestena ove godine, kako bi pčele uspjeli prikupiti meda za svoju prehranu pa i za posljednje ovogodišnje vrcanje, primjerice u vrijesku. Ali, to nisu obećavale ni uporne kiše potkraj lipnja i početka srpnja ove godine, koje su doduše dobro došle nekim poljoprivrednim kulturama. Naime, pčelari komentiraju kako se pčelarska godina polako približava kraju, a i vremešniji stručnjaci tvrde kako tako lošu pčelarsku godinu nisu imali od daleke 1951. niti se takva pamti igdje u njihovu širem okruženju, poručujući kako proizvodnja meda tijekom 2014. itekako može biti kritična. Dokazuju kako su izostale rane paše te da su zakazali bagrem i kesten u mnogim sredinama, a ni lipa nije medila. Poručuju da meda u košnicama jednostavno nema i problem je kako osigurati hranu barem pčelama, ako zakažu i preostale ispaše, primjerice vrijesak - tamo na izmaku ljeta i početku jeseni.

"Ova je godina izrazito loša, meda nema dovoljno ni za prehranu pčela, a kamo li za nas. Zato ni vrcaljke meda nismo dirali. I pčele su nervozne, nemaju sunca, kiše stalno padaju. Kad su biljke procvjetale očekivalo se kako će biti bogata ispaša, ali bi svaki put pala kiša te oprala pelud. Tako, kad god bi bagrem počeo cvasti, ponegdje je s kišom i tuča padala te bi potrgala sve cvjetove i listove, a jaki vjetar (ponegdje i pijavica) čupala i nosila stabla. Nakon toga bi kiša isprala i sve tri vrste lipe (ranu, srednju i kasnu) - svaki put kad god bi lipa počela mediti. Zato pčele moramo prehranjivati kako ne bi uginule. Na početku smo počeli dodavati osnovne lijekove kako bi se počele što jače razvijati pčelinje zajednice, na čijem razvoju sada radimo umjesto vrcanja meda", ističu pčelari.

Ove godine izostale rane paše, zakazali bagrem i kesten, a ni lipa nije medila

Upozoravaju kako je u njihovim košnicama zavladala tako još zezapamćena i neviđena suša, gotovo i katastrofa. No, na pojedinim mikro-lokacijama, primjerice srednje i južne Dalmacije te Zagorja pčelari su ipak izvrcaili nešto meda zahvaljujući zdravim i jakim pčelinjim zajednicama. Manje-više svi ističu kako je dodatno prehranjivanje pčela neophodno kako bi preživjele i normalno se razvijale njihove zajednice ocjenjujući kako se protiv njih još nikada tako nisu urotile prirodne pojave, elementarne nepogode kao tijekom ovogodišnjeg proljeća i ljeta praćene obilnim kišama, tučama i vjetrovima, uništile im hranu. Oni pčelari pak iz Dalmacije i Zagorja javljaju kako su ipak imali minimalno vrcanje meda, ali tek toliko da su malo košnice počistili u vrijeme cvjetanja bagrema, koji je medio samo nekoliko dana te da su u prosijeku po košnici imali po dvadesetak kilograma.

Mnogi prognoziraju kako ni drugi dio ovogodišnje sezone neće donijeti zadovoljavajuću pašu pčelama niti će u košnicama biti minimalne količine meda. Sve govori kako su ipak najviše pogođeni pčelari u kontinentalnoj Hrvatskoj, jadajući se kako ih je pratilo isto ružno vrijeme na svim ispašama, kako god su preseljavali pčelinje zajednice - na uljanu repicu kod Ivanića gdje su bile dva tjedna od čega je kiša padala deset dana, nakon toga pčele su preseljene na ispaše bagrema u Vrbovcu, gdje su pčele i pčelari doživjeli do tada nezapamćeni užas. Manje-više svi pčelari Hrvatske poručuju kako ove godine neće biti ni izbliza onoliko pčelinjeg meda kako su na početku predviđali. Također, doznajemo kako su i istarski pčelari izgubili glavne paše poput bagrema, nažalost i potencijal u košnicama gdje su morali prehranjivati pčelinje zajednice.

Čestim obilnijim kišama najviše pogođeni pčelari u kontinentalnoj Hrvatskoj

"U Istri sam razgovarao s kolegama koji su mi rekli kako su u bagrem uložili znatna sredstva, što im je glavna paša. Oni su izgubili glavnu pašu, nažalost i potencijal u košnicama koje su ostale suhe pa se pčele moraju prehranjivati. I takvo stanje nije samo u Istri, nego generalno u cijeloj Hrvatskoj", riječi su Damira Rogulje, predsjednika Udruge pčelara "Pčelinjak". Dodaje kako su uslijed meteoroloških neprilika pčele izložene konstantnom stresu pa im je oslabljen imunitet te su izloženije bolestima. "Ako smo ove godine definitivno izgubili med, ne smijemo izgubiti pčele. Pčelama moramo posvetiti maksimalnu pažnju, treba ih odmah početi prehranjivati, stavljati im dodatke koji će im omogućiti da se dohranjuju i othrvaju od eventualnih napada bolesti, bez obzira radili se o varoozi ili pak o nekim drugim bolestima. Varooza ove godine ipak nije glavna opasnost za pčele", kaže Rogulja. A Ljubomir Vuleta iz Kozice u Zabiokovlju na području Vrgoračkog kraja, nadomak bivše Napoleonove ceste i novoizgrađene autoceste Zagreb - Dugopolje (Split) - Vrgorac - (Ravča) - Mali Prolog - Nova Sela - Dubrovnik te Makarske rivijere, iz obitelji koja se pčelarstvom i proizvodnjom meda tradicionalno bavi više od jednog stoljeća te jedan od najpoznatijih pčelara na širem području Dalmacije.

"Godinama se aktivno bavim pčelarstvom i trenutno imam oko 80 košnica na dvije lokacije - na Vlaki kod Vrgorca i u Gornjem Žirovcu Dvoru na Uni. To je naša dugogodišnja obiteljska tradicija, stara i više od 100 godina. Najprije se pčelama i vrcanjem meda bavio moj djed, zatim stric kojeg sam naslijedio. No, ja se intenzivno bavim pčelarstvom od 1983. godine, a proizvodnja meda je oduvijek bila ovisna o godini. Zadnje godine nisu pogodne za pčelarenje, jer često bude podbačaja zato što pčelama i pčelarima ni vrijeme nije naklonjeno. Prijašnjih godina bih izvrcao u prosijeku po 600 odnosno 700 kg kvalitetna meda - od kadulje i vrijeska u Zabiokovlju, ponekad i meda od mediča, a u Gornjem Žirovcu u Dvoru na Uni med od kestena i bagrema, no ove godine za sigurno neće biti tako", upoznaje nas Vuleta.

Obitelj Vuleta u Kozici njeguje tradiciju pčelarstva preko 1OO godina

"Nešto meda uvijek podijelim rodbini, prijateljima, znancima, a prestale količine prodam na kućnom pragu kamo najviše dođu strani turisti s Makarske rivijere, planinari, biciklisti. Najviše imam stalnih domaćih kupaca, ali ne znam kako ću ih opskrbiti medom ove godine koja nije naklonjena pčelama i pčelarima. Zato će, nažalost, med iz uvoza još više ugrožavati ne samo domaće pčelare, nego i naše kupce odnosno potrošače tog proizvoda. Najbolje je rješenje da potrošači i dalje kupuju med na kućnom pragu domaćih pčelara, koliko god ga budu imali, jer su tako sigurni u njegovu kvalitetu. Kako u prodavaonicama ima i patvorenog meda, neka potrošači pri kupnji dobro pogledaju naljepnicu na staklenki. Čuje se kako u trgovinama prodajnih lanaca u Hrvatskoj najviše ima meda iz Kine", kazao nam je.

Dakako, Ljubomir se diči i osvojenim visokim priznanjima i nagradama za kvalitetu svog meda koje su mu ukrasile kućnu vitrinu nadomak pogledima ukućana, poslovnih prijatelja, kupaca tog proizvoda, znanaca, suseljana... Kaže da svake godine, kad god izvrca med, obvezno šalje njegove uzorke mjerodavnim institucijama na analizu, provjeru, kako bi stručnjaci utvrdili njegova svojstva. Voli reći kako su svi njegovi medovi iznimno kvalitetni. Ujedno podsjeća kako je primjerice kaduljin med iznimno dobar za dišne organe, a kestenov med za imunitet. Tvrdi kako svaki med ima vrlo značajno mjesto u prehrani čovjeka. Vuleta kaže kako tijekom cijele godine ima pune ruke posla oko pčela, posebice ako kani proizvoditi ekološki med, kao čisti eko-proizvod.

"Pčelar stalno mora biti s pčelama, među košnicama, takoreći bdjeti nad njima, ako želi imati uvida kako one rade, u razdoblju od ožujka do kraja listopada, odnosno do početka studenoga u godini. Uživam u tome. Baš u tom razdoblju moram biti među pčelama i pratiti njihovu aktivnost, jer su one organizirane tako da ništa ne prepuštaju slučaju. Jer, u svakoj pčelinjoj zajednici je samo red i rad, dok trutove uklanjaju. I pčele nas upozoravaju na naše eventualne pogreške. Ovogodišnja sezona nama pčelarima nikako ne ide na ruku, iako je početak u ožujku počeo dosta dobro. Ali, zatim su krenule obilnije proljetne kiše što nikako nije odgovaralo za proizvodnju meda, čime pčelari nisu zadovoljni ne samo u Dalmaciji, nego u cijeloj Hrvatskoj. Što se tiče pčelinje zajednice, ona je još uvijek dosta dobra, homogena, stabilna. Količine hrane za pčele ipak su malo tanke, jer sve što pčele pokupe i unesu u saća - potroše kada iz košnica ne izlaze i ne rade na cvjetovima. A česte kiše su padale tijekom svibnja i lipnja te početkom srpnja pa u košnicama nema meda ni približno onome kako smo očekivali. Zato ćemo definitivno morati prihranjivati svoje pčele, budući da od vrcanja nećemo imati ni približno onoliko kako smo to predviđali", tvrdi Ljubomir Vuleta.

Nad pčelama u košnicama bdjeti od ožujka do početka studenoga

Međutim, u Kozici radi i živi i poznati pčelar Veljko Antunović koji svoje košnice, kaže, drži nedaleko od zaseoka Antunovići, na predjelu Dragonjak. No, jednog dana nakon što je dobro granulo ovogodišnje proljeće Veljko je, obilazeći svoje košnice, bio doslovice šokiran kada je ugledao kako mu je neki zločesti počinitelj najprije urušio devet, a zatim potpalio vatru pod pet košnica, pri čemu su djelomično uginule i pčele. Ni najvremešniji ljudi toga kraj, posebice pčelari kažu kako ne pamte takav vandalizam i zločin protiv pčela, čak ni tijekom minulih ratova.

"Djelomično uništene okvire sam popravio i vratio u košnice. Nakon što sam drugi put došao u obilazak svojih istih košnica imao sam što vidjeti: zatekao sam pet zapaljenih košnica koje su bile i pougljene, a od vatre je stradao i dio pčela. Dah mi je stao kada sam to sve ugledao. Time mi je pričinjena velika materijalna šteta. Taj je vandalski čin bio uznemirio i mještane Kozice ne samo mene i mog oca Slavka Antunovića (82) koji ne pamti da se takvo što ili nešto slično ikad dogodilo u našem mjestu i okolici. Sve sam prijavio policiji pa neka ona pronađe i utvrdi krivce, a ja i ne pokušavam razmišljati o tome tko bi to mogao učiniti, jer nikome nikad ništa nisam loše učinio", jada se nostalgični Veljko poručujući kako ga taj barbarsko-vandalski čin neće zaustaviti u pčelarstvu-plemenitu poslu, nego će i dalje nastaviti dugu tradiciju svojih predaka u uzgoju pčela i vrcanju kvalitetna meda od kadulje, vrijeska...

Hoće li potrošači Hrvatske ubuduće više konzumirati med iz Kine, umjesto domaćeg?

Svi kažu kako ove godine, tijekom proljeća i ljeta, pčelare i njihove pčele prate ne samo niske temperature, česte obilnije kiše i tuče, jaki vjetrovi, nego i pomanjkanje hrane i požari, a gdjegdje i vandalski odnosi prema pčelinjim zajednicama. Pčelari se tuže kako njihovu aktivnost na terenu u nekim sredinama Hrvatske godinama sužavaju i neuklonjene mine sa zemljišta gdje bi mogli biti njihovi pčelinjaci. Trudeći se kako bi i dodatnim prehranjivanjem osigurali dostatne količine hrane, i unatoč dugogodišnjoj krizi i besparici, pčelari ne skrivaju strah ni od različitih bolesti koje bi mogle ugroziti neuhranjene pčelinje zajednice uslijed pogoršanog imuniteta. Ne znači li to sve kako će se tijekom ove godine smanjiti i konzumacija meda u Hrvatskoj gdje je svaki stanovnik 2013., prema neslužbenim podacima, u prosijeku konzumirao nešto više od 1,2 kg meda te hoće li doći u pitanje i izvoz tog našeg domaćeg proizvoda na tržišta zemalja Europske unije?

Foto: Nedjeljko Musulin