Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Urbano pčelarstvo
  • 08.04.2023. 10:30
  • Grad Zagreb, Zagreb

Ugrožavaju li medonosne pčele one solitarne ili je problem netko drugi?

Ugrubo oko 78% biljaka iz umjerenog klimata i 90% tropskih biljnih vrsta ovise o oprašivanju uz pomoć životinja. Te životinje su najčešće kukci, ptice i šišmiši. Pčele i njihovi srodnici smatraju se najznačajnijim oprašivačima. Nedavno su pokrenute kampanje za zaštitu oprašivača, no koje pčele točno trebaju zaštitu?

Foto: Vesna Mijat
  • 3.248
  • 267
  • 1

Oprašivači općenito, dijele se na one izbirljive, specijalizirane samo za jednu ili nekoliko biljnih vrsta i na one lako prilagodljive na veliki broj različitih cvjetnica. Oni izbirljivi najčešće žive kraće i ugroženiji su jer ovise o malom broju biljnih vrsta, te teže pronalaze hranu i stanište. Podložniji su na okolišne stresore, promjenu klime i bolesti.

Svjetsko stanovništvo još raste, kao posljedica pozitivnog prirasta čovječanstva gradovi se šire, a poljoprivreda postaje sve intenzivnija. Ove dvije pojave direktno dovode do smanjenja staništa kukaca oprašivača, te područja na kojima oni pronalaze hranu. Osim što čovjekovo djelovanje utječe na brojnost, u posljednje vrijeme započele su rasprave o interakciji između uzgojenih i divljih pčela te o tome natječu li se ove dvije vrste za isti izvor hrane. Međuvrsno natjecanje za ograničenu dostupnu količinu hrane itekako može biti uzrok nestajanja nekih vrsta. Mjestimično povećanje broja pčelinjih zajednica na jednoj lokaciji, prema nekim radovima, moglo bi utjecati na smanjenje broja solitarnih pčela.

Za hrvatske oprašivače nemamo podatke, no u Švedskoj je npr. već jedna trećina od oko 300 vrsta divljih pčela na popisu ugroženih.

U vrtovima njemačkog grada Minhena znanstvenici su kroz proljeće 2019. i 2020. godine proučavali efikasnost oprašivanja prema posjećenosti na 29 različitih cvjetnica. Na nekim biljkama je uočena manja posjeta divljih oprašivača u slučaju veće prisutnosti pčelinjih zajednica. Biljne vrste na kojima je uočeno povećanje posjeta medonosnih pčela u odnosu na solitarne su one koje se pretežno posjećuju zbog nektara, te je ta pojava uočena kroz svibanj, lipanj i srpanj kada velik dio solitarnih više i ne skuplja hranu za svoje leglo. Broj košnica je povećan baš kroz svibanj 2020. godine. Drugi su pak, znanstvenici opovrgnuli ova mjerenja zbog neadekvatne metodike obrade podataka. I na drugim su lokacijama provedena slična istraživanja s različitim ili nepotpunim rezultatima. No, pitanje na koje znanost treba odgovoriti je postavljeno.

Osnovna biologija pčela

Prof.dr.sc. Dragan Bubalo, predstojnik je Zavoda za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Razjasnio nam je osnovne razlike između načina života medonosnih i solitarnih pčela. "Među kukcima opnokrilcima danas razlikujemo tri velike skupine nama važnih oprašivača. To su medonosne i solitarne pčele te bumbari. Svaka od ovih skupina ima različiti izgled, različiti način života, trajanje života i način razmnožavanja, no ponekad se preklapaju u hranidbenim resursima“, kaže. 

Medonosne pčele ili medarice već predškolarci dobro poznaju zahvaljujući crtićima i slikovnicama, a i sve češćim edukativnim predavanjima koje pčelarske udruge organiziraju za djecu. Ove pčele preko cijele godine žive u organiziranoj zajednici gdje svaka jedinka ima svoju ulogu. U zajednici postoji skladna hijerarhija; matica ima ulogu polaganja jaja, a sterilne ženke odrađuju sve ostale poslove hranjenja, čišćenja, skupljanja hrane, brige o potomstvu, obrane košnice i unosa hrane. Trut ima zadatak parenja s maticom koja može položiti i do 2.000 jajašaca dnevno. U pčelinjoj zajednici istovremeno može živjeti veliki broj jedinki, na vrhuncu razvoja oko 40.000, a u zimi do 20.000.

Solitarne pčele na Agronomskom fakultetu u Zagrebu

Pčele medarice proizvode vosak da bi izgradile svoja gnijezda, a za hranu skupljaju pelud, nektar i mednu rosu. No, kako moraju preživjeti zimski period bez izlijetanja, one sakupljaju višak hrane stvarajući med kojeg skladište. Za izlijetanje čekaju toplije vrijeme iznad 12°C, iako je proteklih godina uslijed klimatskih prilagodbi zabilježen i raniji izlet medonosne pčele, naglašava prof. Bubalo. Najčešće lete za pašom do 3  km udaljenosti, ali ponekad u nedostatku hrane u svom okružju mogu i dalje i hrane se na velikom broju različitih biljnih vrsta. Kada naiđu na biljku koja osigurava obilnu količinu hrane, onda samo nju posjećuju dok ne iscrpe izvor. Kako zbog svojih bogatih zaliha hrane imaju prirodne neprijatelje (glodavci, ptice, medvjed, čovjek) morale su razviti obranu i zato bodu ubrizgavajući otrov.

Bumbari su posebna skupina krupnih dlakavih opnokrilaca koji žive sličnim, ali ipak nešto drugačijim načinom životom; jedan dio godine žive samački (zimuju samo ženke), a dio života žive u zajednici (proljeće i ljeto). U zajednici su podijeljene uloge između matice, radilica i mužjaka. Neki žive u tlu (često u rupama podzemnih glodavaca), a neki na tlu u busenu trave ili u šupljinama drveća, ptičjim gnijezdima i sl. Za razliku od matice medonosne pčele, matica bumbara može sakupljati pelud i proizvoditi vosak od kojeg gradi komoricu za polaganje prvih 6 jaja. Iz njih izlaze prve radilice, a matica se dalje posveti polaganju 20 jaja dnevno do kraja svog životnog vijeka koji traje 18 tjedana.

Zajednica živi samo jedno ljeto, a onda svi ugibaju osim nekoliko oplođenih mladih matica koje u travnju počinju graditi gnijezdo. Radilice žive oko 2 tjedna, a mužjaci oko mjesec dana. U gnijezdu istovremeno može biti od desetak do 500 jedinki. Imaju tijelo gusto prekriveno dlačicama, a u proljeće izlijeću već na temperaturama oko +5°C. Ali, opet ih nema u dovoljnom broju za samostalno oprašivanje. Isto skupljaju pelud jer ima košarice na stražnjim nogama. Osim peluda, sakupljaju nektar s mnogih biljnih vrsta, a za hranjenje koriste pelud i med koji proizvedu. On je vodenastiji od pčelinjeg, lakši i manje sladak. Krajem ljeta se pojavljuju mužjaci, kada se izvrši parenje te stare matice ugibaju, a ostaju samo mlade oplođene matice. Ženke imaju žalac, ali nisu agresivne.

Bumbari su dobri oprašivači i nisu izbirljivi u pogledu biljne hrane. Evolucijski su se razvili u močvarnim, kišnim područjima gdje je pelud većinom mokar i ljepljiv. Prilagodili su se dugačkim rilcem i iznimno dlakavim tijelom da bi mogli sakupljati hranu i za vlažnog vremena. Sposobni su zujati dok su na cvijetu i time osloboditi pelud s prašnica. Baš zato, korisni su za takve klimate i određene biljke kao što su borovnica, brusnica i kupina. Uspješno se koriste u zaštićenim prostorima za oprašivanje rajčice, paprike, patlidžana, dinje, jagode, krastavca i drugih kultura. Otporni su na hladnoću i temperatura letećeg bumbara je konstantna 36°C. Mogu brzo zagrijati tijelo te izaći rano ujutro na pašu. Tako ostvaruju prednost za hranu pred oprašivačima. Lete i do 2,8 km od gnijezda i brzinom od 20 km/h.

Solitarne pčele kako im i samo ime kaže, žive samačkim životom,. Štoviše, majka nikad ne vidi svoje potomstvo. Razlikujemo veliki broj vrsta, a osim izgledom razlikuju se i materijalom kojim grade i poklapaju gnijezdo. Zidarice koriste blato za zatvaranje gnijezda, listosjekačice koriste lišće, dok vunarice koriste dlake. Ženka izlijeće u ožujku na parenje i kada je spremna pronalazi pogodno mjesto za gnijezdo. Jedna ženka polaže 20-30 jaja (zidarice 15) tijekom svog života. Kada samica pronađe mjesto za gnijezdo, skupit će materijal iz okoline, izgraditi komoricu u koju polaže svoje prvo jaje i kuglicu peluda slijepljenu nektarom da osigura ličinki hranu. Ostavlja u komori dovoljno mjesta za rast ličinke prije nego li je zatvori. Onda ponavlja postupak i ograđuje novu komoricu, pa tako do kraja cijevi. Ženka može birati hoće li zaleći mušku ili žensku ličinku, a kako mužjacima treba kraći period za razvoj, ženske ličinke će smjestiti dublje u cijev. Solitarne pčele će zimu provesti u stadiju odrasle ličinke u kokonu. Neke su aktivne u pred cvatnju voćaka već na oko +8°C. One usvajaju nektar direktno s cvijeta, a većinu vremena leteći skupljaju pelud koji miješajući s malo nektara, ostave uz jaje. Nemaju košaricu za skupljanje, što znači da svaki put slete trbuhom na cvijet i ostave dio peluda tamo, što im omogućuje da opraše 95% cvjetova koje su posjetile, a mogu posjetiti do 2 000 cvjetova dnevno.

U suživotu sa solitarnim, na Fakultetu žive i medonosne pčele 

Prema jednom radu jedna zidarica po efikasnosti oprašivanja jednaka je kao 120 radilica medonosne pčele. Solitarna pčela leti na udaljenost od 200-250 m od svog gnijezda. One ne stvaraju zalihe hrane, niti med. Nisu agresivne, ne bodu. Lete samo 10-12 tjedana prije nego uginu. No, dok u kontinentalnim uvjetima npr. listosjekačice imaju samo jednu generacije, u mediteranskim mogu imati i do 3 generacije godišnje. Različite vrste pčela samica izlijeću u različito vrijeme, pa tako crvena zidarica izlazi prva i važna je za oprašivanje voćaka, dok listosjekačice izlaze kasnije pa mogu biti aktivne čak kroz rujan. Tako su npr., zidarice Osmia rufa (bicornis) aktivne od ožujka do srpnja, listosjekačice Megachile willughbiella od svibnja do rujna, a vunarice Anthidium manicatum od lipnja do kolovoza. Solitarne pčele kratko obilaze cvjetove i često su specijalizirane za jednu ili samo nekoliko biljnih vrsta pa tako vrsta Chelostoma campanularum jako ovisi o biljkama roda Campanula i bez ne mogu preživjeti. 

"Suživot svih ovih vrsta pčela je postojao i prije nas, a današnji čovjekov utjecaj urbanizacija, pesticidi, monokulture, smanjuje pogodna staništa što negativno utječe na njihovu populaciju. I pčelari se nekada ne ponašaju osviješteno pa postavljaju veliki broj zajednica jedno uz drugo na malu površinu i tu onda može doći do kompeticije", kaže prof. Bubalo.

Solitarne pčele, dodaje, imaju svojih prednosti koje trebamo iskoristiti pa tako bolje oprašuju krušku čiji cvijet mirisom amina odbija medonosne. Također, listosjekačica puno efikasnije oprašuje lucernu jer građa cvijeta ne odgovara pčeli. No, nedostaje nam podataka o stanju hrvatskih oprašivača pa ne znamo postoji li u nas dovoljno solitarnih pčela koje izlaze kasnije tijekom godine ili su nam one ipak najkorisnije u vrijeme rane cvatnje za oprašivanje voćaka.

Ipak, i prema profesoru, zabilježeno je da i medonosne pčele posljednjih desetljeća izlaze na let ranije tijekom godine.

Urbano pčelarstvo u svijetu

Pariz, Berlin, Bruxelles, München, Ljubljana gradovi su u koijma postoji urbano pčelarstvo. Ljubljana je nedavno u suradnji s turističkom zajednicom organizirala pčelinje puteve po gradu. Marketinški gledano, zaokružili su jednu zanimljivu priču.

Prosječna gustoća pčelinjih zajednica u Parizu (6,5 zajednica/ km2) viša je od nacionalne razine (2,5 zajednica/km2), ali je daleko ispod drugih gradova kao što su Bruxelles (15 zajednica/ km2) ili London (10 zajednica/ km2).

Labin je postavio gradski edukativni pčelinjak. U Zagrebu je zabranjeno držanje pčela, ali na rubnim dijelovima grada postoje pčelinjaci (podsljemenska zona, Črnomerec, Klara) pa tako i u sklopu Agronomskog fakulteta u Maksimiru.

"Evo kod nas već godinama u suživotu živi 15 zajednica medonosnih pčela uz 4 kućice solitarnih pčela i ne primjećujemo nestanak istih. No, treba znati da smo smješteni uz Maksimirsku šumu uz izobilje hrane", napominje naš sugovornik. 

U posljednje vrijeme u medijima se vode rasprave o mogućnostima uvođenja pčelarenja u Zagrebu. Jedan dio konzervacionista izražava zabrinutost zbog mogućeg ugrožavanja solitarnih pčela unošenjem medonosnih. Pitanje je, imamo li ikakve podatke o sadašnjem stanju populacije zagrebačkih divljih pčela.

Što se još ne zna?

Mallinger et al. (2017) u svom je preglednom radu usporedio rezultate 146 istraživanja na temu utjecaja medonosnih na solitarne pčele putem hranidbenog natjecanja, promjena u biljnim zajednicama ili prijenosa patogena. Autori su pokušali usporediti rezultate različito postavljenih pokusa u različitim uvjetima. Oko 53% izvijestilo je o nekakvim negativnim učincima prisutnosti medonosnih na solitarne pčele uslijed hranidbene kompeticije, 28% nije potvrdilo nikakav utjecaj, a u 19% pronašli su miješani utjecaj. Podjednaki broj studija izvještava o pozitivnim i negativnim utjecaju na promjenu sastava biljne zajednice. I napokon, oko 70% radova je utvrdilo mogući prijenos patogena na solitarne pčele u blizini medonosnih. No, nisu mjereni direktni pokazatelji kao zdravstveno stanje solitarnih pčela, njihova brojnost i prisutan broj vrsta.

Problem provedenih istraživanja prema mišljenju nekih stručnjaka je uzorkovanje, praćenje, korištene metode i sama interpretacija. Hranidbene navike variraju među različitim porodicama, rodovima i vrstama pčela, čineći predviđanja kompetitivnog hranjenja jako kompliciranim. Nedostaju direktni podaci jer se zaključak ne može donijeti samo prema broju posjeta cvijeću.

Ugrožavaju li jedni druge? 

Postoji jako mnogo čimbenika koji bi mogli utjecati na distribuciju i broj populacija divljih pčela i medonosnih pčela, što postavlja visoke zahtjeve za studije. Nije nedvojbeno utvrđeno utječe li prisutnost medonosnih pčela na brojnost divljih pčela. Zbog toga je također teško izvući dalekosežne zaključke iz nekih već provedenih studija.

Često su se istraživanja konkurencije medonosnih/domaćih pčela usredotočila na preklapanje cvjetnih resursa, i stope posjećenosti, a svaka negativna interakcija tumačena je kao negativan utjecaj. Da bi se sa sigurnošću tvrdilo da je opstanak divljih pčela ugrožen prisutnošću medonosnih, potrebno je procijeniti plodnost, preživljavanje ili gustoću populacije divljih pčela, a to nije jednostavno. I na kraju, ostaje pitanje jesu li provedena istraživanja primjenjiva za naše područje ili podneblje?

Kod prijenosa bolesti s medonosnih pčela na divlje, vjerojatno vrijedi dvosmjerna logika. I da, pčelar prati i po potrebi liječi pčele u pčelinjoj zajednici, dok solitarne nemaju pomoć. Također, ako patogen ubije jednu medonosnu radilicu šteta će biti manja nego li ako ubije jednu solitarnu mladu ženku. No, podataka o učincima patogena na divlje pčele još nema i zato treba biti oprezan.

Oprezno, ali naprijed

Razgovarajući s prof.dr.sc. Bubalom, dolazimo do zaključka: Ne postoje još definitivno znanstveno potkrijepljeni dokazi da bi u uvjetima naših gradova, uvođenje urbanog pčelarstva nedvojbeno uzrokovalo nestanak divljih pčela. Dostupni radovi ne daju konačni odgovor na pitanje koliko cvjetnica je dovoljno za nahraniti zajedno medonosne i solitarne pčele, a koliko je premalo. Mi nažalost, uopće ne raspolažemo podacima o broju i stanju populacija divljih pčela u gradovima. No, profesor objašnjava da treba ipak uzeti u obzir mogućnost hranidbene kompeticije među medaricama i divljim pčelama te postupati s oprezom.

U gradovima bi to značilo provođenje sljedećih aktivnosti:

  • ostavljanje zelenih traka koje se ne kose, radi različitih oprašivača,
  • sadnja biljaka kojima se hrane bumbari i solitarne pčele, sjetva cvjetnih traka uz prometnice, na nasipima i sl.,
  • postavljanje što većeg broja nastambi za različite vrste solitarnih pčela i bumbara, a najpogodnije su one od barske trstike, izbušenih drvenih blokova, siporeks blokova ili šupljikave cigle,
  • u užem centru grada sigurno ne bi smjelo dozvoliti intenzivno pčelarenje radi proizvodnje pčelinjih proizvoda, ali od postavljanje pojedinačnih pčelinjih zajednica na izdvojene lokacije (strogo se pridržavati Pravilnika o držanju pčela), kao što su krovovi zgrada, biljni bi svijet definitivno imao koristi. Potrebno bi bilo strogo ograničiti broj pčelinjih zajednica te ih ravnomjerno rasporediti prema dostupnosti korisnih biljaka, a prema Pravilniku o držanju životinja,
  • potpuna zabrana korištenje svih konvencionalnih zaštitnih sredstava, poglavito pesticida,
  • treba osigurati izvore pitke vode od posebne važnosti za sve vrste pčela.

Zaštititi sve, a ne samo medonosne

"Treba imati na umu da postoje mnoge mjere koje bi potencijalno mogle koristiti i medonosnim i divljim pčelama. Suživot medarica i ostalih prirodnih oprašivača je bio moguć do sada u prirodi, moguć je i dalje, ali uz znanje i konstruktivni dijalog, te dobro planiranje“, naglašava prof. Bubalo. Bioraznolikost svijeta oko nas ovisi o bioraznolikosti oprašivača, a njih mi moramo zaštititi, poglavito povećanjem cvjetnih resursa i staništa za gniježđenje.

Osvješćivanje zajednice o ugroženosti oprašivača potaknulo je popularizaciju pčelarstva, ali usporedo s uzgojem medarica, treba podjednako raditi i na uzgoju solitarnih pčela koje su već ugrožene. Prema pojedinim mišljenjima, bumbari kratkog rilca bi mogli biti najviše ugroženi neposrednom blizinom velikog broja košnica. U Europskoj crvenoj knjizi pčela detaljno su nabrojane vrste i ugroženost pojedinih opnokrilaca. U Europi je jako ugroženo oko 7 vrsta pčela, a njih oko 46 se smatra ugroženima.

Da bi se spriječilo daljnje izumiranje ovih vrsta, zakonodavci moraju oblikovati politike zaštite svih oprašivača, a lokalna ih zajednica provesti. 


Fotoprilog


Tagovi

Apis mellifera Medonosna pčela Solitarna pčela Bumbar Bombix Oprašivanje Urbano pčelarstvo Ugrožene pčele Oprašivači


Autorica

Vesna Mijat

Više [+]

Zaljubljenica u prirodu, agronom po struci sa šarenim radnim iskustvom od znanstvenog rada u genetici, preko upravljanja poljoprivrednom zadrugom, pa do uvijek prisutnog poljoprivrednog novinarstva. Neispunjena želja joj je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednika.