Sa stršljenima oprezno!

Stršljeni su najveći predstavnici porodice osa. Postoji više vrsta, a naše podneblje naseljava europski stršljen. Gnijezda grade u šupljem drveću, šupama, dimnjacima, tavanima, pod strehama i zapuštenim mjestima.

Odrasle jedinke se hrane sokovima drveća i voća, a larve proteinskom hranom - ulovljenim insektima. Lete i love, ne samo po danu, već i za vrijeme vedrih i toplih noći. Radijus kretanja stršljena u potrazi za hranom je oko 1,5 do 2 km od gnijezda.

Iz jednog gnijezda 700 stršljena

Životni ciklus stršljenskog društva počinje u proljeće, kada matica iz prošlogodišnjeg društva, koja je jedina preživjela zimu, sama gradi novo gnijezdo i podiže prvu generaciju radilica. Zatim izlegle radilice preuzmaju svu brigu o izgradnji gnijezda i podizanju sljedećih generacija. Iz jednog gnijezda od proljeća do jeseni može se razviti do 700 stršljena.

U jesen se iz larvi razvijaju trutovi i matice koji se pare. Oplođene matice jedine preživljavaju zimu, dok ostali članovi društva uginu. S proljeća se razvojni ciklus ponavlja.

Jedan stršljen može ubosti više puta

Po sastavu otrov stršljena je manje toksičan od otrova osa, ali je žalac stršljena deblji i duži pa probija u dublje slojeve kože i izaziva veći osjećaj bola i crvenilo. Prema uputstvima liječnika, mjere prve pomoći su vađenje žalca pincetom, ukoliko je u koži, i stavljanje hladnog obloga na mjesto uboda. Ukoliko je ubod u predjelu usta ili grla može se pojaviti i burnija reakcija, a povrijeđenom, ukoliko je moguće, treba dati led koji mora držati u ustima i na taj način pokušati smanjiti oteklinu.

Ubodi stršljena su opasni za ljude kod kojih postoji alergičnost na toksin koji oni proizvode. Simptomi alergijske reakcije su: otežano disanje, sviranje u grudima, otežano gutanje, smetenost, pad pritiska. Može nastupiti i kolaps, gubitak svijesti, tamnoplava boja kože i sluzokože, a moguć je, nažalost, i fatalan ishod.

Kako se izboriti sa stršljenima?

Borbu protiv stršljena je najbolje započeti još u proljeće, a ona se svodi na primjenu insekticida, spaljivanje gnijezda ili postavljanje mamaca. Jedan od najpopularnijih mamaca pravi se od plastične flaše u koju se sipa mješavina voćnog soka, octa ili piva. Stršljeni, namamljeni mirisom, ulaze u bocu iz koje ne mogu izaći i utapaju se, dok je za pčele taj miris odbojan i zaobilaze zamku.

Kod spaljivanja gnijezda događa se da se takvi pokušaji završe požarom pa treba biti obazriv i izbjegavati ovu metodu. Postoje i stručne službe koje se bave uništavanjem stršljenja.

Zaštita je uvijek neophodna

Jedan pogrešan potez u blizini gnijezda može uznemiriti čitav roj i tada stršljeni, smatrajući se ugroženima, napadaju sve koji im se nađu u blizini. Mahanje rukom i nagli pokreti, lepršava odjeća razdražiće ih još više. Bilo da li je u pitanju boravak u pčelinjaku, voćnjaku, dvorištu i uopće u prirodi ili namjera uništavanja gnijezda, korisno je imati neko protualergijsko sredstvo.

Prilikom uništavanja gnijezda neophodno je dobro se zaštititi, posebno dio vrata i glave, jer žalac stršljena prolazi i kroz odjeću.

Ukoliko dođe do uboda, javiti se liječniku što prije, pa čak i onda kada ne postoji nikakva tegoba, jer alergijska reakcija ponekad može imati odloženo djelovanje i stići tek kroz par sati.