Rojenje pčela: Zašto se događa i kako postupiti?

Rojenje pčela prirodan je proces kojim osiguravaju opstanak svoje vrste. Međutim, često izaziva zabrinutost kada se dogodi na neželjenim mjestima ili u gradskim sredinama. Ako se nastane na ustanovama poput bolnica ili škola mogu čak predstavljati i sigurnosni rizik.

Do rojenja dolazi kad nastane "gužva" u pčelinjoj zajednici. Tada, dio roja, zajedno sa starom maticom, izlazi iz košnice u potrazi za novim domom, objašnjava pčelar i član najstarije pčelarske udruge u Hrvatskoj PU "Pčela", Tibor Španiel. 

Kako kaže, pčele nisu osobito selektivne, pa se znaju smjestiti na drveću, objesiti o granu, ući u otvore na zgradama i u dimnjake. Ponekad ih se čak može naći u unutrašnjosti kuća - smočnicama i drugim manjim prostorijama.

Rojenje se najčešće događa u travnju i svibnju, ali može trajati sve do sredine srpnja. Ako su uvjeti za opstanak loši, uz prisutnost bolesti poput varooze, mogu se rojiti i kasnije. 

"Ove godine je bilo više rojenja jer je ranije zatoplilo i razvoj je krenuo ranije", govori Španiel.

Ako naiđete na roj, najbolje je nazvati 112

"Roj koji izađe ne napada odmah. Jedino ako se stisne koja pčela. Nakon dan, dva ili tri, roj se smiri i tada može postati agresivniji", objašnjava Španiel.

Najbolje je maknuti se i stupiti u kontakt sa stručnjacima koji znaju kako postupiti.

"Ljudi često ne znaju koga pozvati i zovu razne institucije, ali najbolje je kontaktirati 112 ili pčelara. Na hitnom telefonu 112 većinom su upisani pčelari za hvatanje rojeva", objašnjava.

Pčelari koji sudjeluju u uklanjanju rojeva svoje aktivnosti koordiniraju sa Službom 112 te drugim komunalnim službama, stoji u Povelji koordinacije Hrvatske Pčelarske Službe 112. U Osječko-baranjskoj županiji nositelj projekta koji uklanja i zbrinjava pčele doseljene na neželjene lokacije je udruga "Pčelarstvo online".

Zbrinjavanje rojeva 

Metode zbrinjavanja ovise o mjestu gdje se roj nalazi. Ako se smjestio na grani, pčelar ga može lagano pošpricati vodom, zadimiti i pažljivo stresti u košnicu. Međutim, ako su se pčele nastanile unutar kuće ili zgrade, postupak postaje znatno kompliciraniji i zahtjeva dodatnu opremu i pristup.

"Ponekad me zovu radi rojeva u zidovima, koje ja ne razbijam. Ako se može ukloniti nekoliko cigli, to je u redu", dodaje Španiel.

Ponekad mogu ući i u otvore i rupe na zgradama, na visini od sedam do osam metara. Tada je potrebno opreznije pristupiti roju, a i ljestve postaju nezaobilazan dio opreme. 

Nakon skidanja rojeva, ovisno o njihovoj veličini i poziciji, pčelari odlučuju o njihovom daljnjem smještaju. Manji rojevi obično se smještaju u nukleuse, manje košnice idealne za razvoj novih zajednica. Veći rojevi, s druge strane, smještaju se direktno u standardne košnice.

Kroz stručnu intervenciju i zbrinjavanje rojeva pčelari osiguravaju miran suživot ljudi i ovih marljivih oprašivača.