Postoji li bolje mjesto za boravak u vrijeme pandemije od pčelinjaka?

Taman kad ograničenja Nacionalnog stožera civilne zaštite počnu popuštati, stvari se zakompliciraju i tako već više od godinu dana. Pčelari su u poslu na pčelinjaku uglavnom ‘izolirana’ bića – samotnjaci rekli bi mnogi.

Pa postoji li onda bolje mjesto za izolaciju i samoizolaciju od jednog pčelinjaka?

Danas je to mjesto kojim se upravlja i štiti bioraznolikost lokalnog okoliša, najčešće smješteno pomalo izvan pogleda usred zelenila. Danas kad morate slijediti smjernice javnog zdravstva o socijalnom udaljavanju, okupljanjima i svim ostalim potrebnim mjerama na vašem području kako biste smanjili rizik od širenja Covid-19 ne postoji bolja lokacija za boravak, a da pritom istovremeno radite nešto društveno korisno.

Za pčele nema nikakvog znanstveno utemeljenog dokaza po pitanju širenja zaraze na ljude koja bi zahtijevala neka ograničenja međunarodnog kretanja ili trgovine. Ta se ograničenja ako ih ima, uglavnom provode za zaštitu samih pčela i širenja zaraza među njima.

Odavno je poznato kako smjernice “Dobre pčelarske prakse” i mjere biološke sigurnosti uz dostupne alate za podršku zdravom i održivom pčelarskom sektoru ukazuju na to da pčele mogu podržavati i pružati druge usluge, kao što su apiturizam, apiterapija i praćenje zagađenje okoliša.

Dobra pčelarska praksa je ona integrativna aktivnost gdje pčelari sudjeluju u postizanju optimalnog zdravlja za ljude, medonosne pčele i naravno okoliš. Stoga boravak u pčelinjacima ima pozitivan učinak na zdravlje i pčelara, i pčelinje zajednice, a istodobno se može povezati s visokim proizvodnim standardima te pozitivnom utjecaju na okoliš.

Mjere biološke sigurnosti u pčelarstvu sve su operativne aktivnosti koje provode pčelari kako bi smanjili rizik uvođenja i širenja specifične bolesti pčela kojima direktno utječu i na one aktivnosti kojima se smanjuju rizici od širenja Covid-19 zaraze. Ako se mjere sigurnosti pravilno provode, moguće je smanjiti učestalost bolesti i kod pčelara i kod pčela prema tome nema ni potreba za primjenom nekih posebnih mjera jer je unutar pčelinjaka mjera samoizolacije često dovedena sa ili bez pandemije do apsolutnog maksimuma.

Naravno i pčelari su kao i medonosne pčele socijalna bića, tako da se prilikom boravka izvan pčelinjaka treba pridržavati svih mjera Nacionalnog stožera civilne zaštite, tim više da je većina pčelara još uvijek kod nas i u svijetu uglavnom uglavnom starije životne dobi.