Planinski eko med s Kamešnice!

Selo Rože u Cetinskom kraju, zagrljeno južnim padinama Kamešnice u prisojima podno vrhova te vrletne planine na oko 1.100 metara nad morem, oduvijek je bilo poznato kao stočarski kraj gdje se proizvodila vrhunska kozletina i janjetina, te ovčji, kozji, kravlji i miješani sir, dakako i ukusni sir iz mješine.

Naime, uzgoj koza i jarića je od pamtivijeka imao značajno mjesto u proizvodnji zdrave hrane žitelja toga mjesta. Tomu se i ne treba čuditi jer su ti brdsko-planinski predjeli iznimno pogodni za stočarstvo, posebice kozarstvo gdje se i danas razliježe meket koza i jarića.

U Rožama se proizvodi vrhunska kozletina i janjetina, a njeguje i pčelarstvo

Marljivi težaci tog područja u sastavu Grada Trilja su, osim berbe i sušenja ljekovita bilja, prikupljanja i prodaje drva za ogrjev, u vrtačama i dolčićima kamešničkog krša proizvodili i eko ratarske i eko povrtlarske proizvode poput raži, pšenice, ječma, krumpira, kupusa, njegujući dakako i pčelarstvo. Ali u tim vrletima nisu mogli uzgajati mediteranske kulture uslijed oštrih zima i iznimno niskih temperatura, posebice jake bure. Inače, do Roža se može doći uskom asfaltnom cestom iz Rude te odvojkom preko Voštana, nakon što se skrene s međudržavne prometnice Trilj-Kamensko.

Ratovi i gospodarske krize, uz iznimno teške uvjete života, su i u tom kraju znatno utjecali na različitu demografsku sliku stanovnika; uzrokujući iseljavanje. U potrazi za poslom i zaradom za koru kruha, mladi iz Roža, baš kao i iz susjednih planinskih sela Voštana, Ljuta, Poda, Krivodola u južnim vrletima Kamešnice, te iz mnogih mjesta dalmatinskog zaobalja, odlazili su najviše u gradove te zapadno-europske i prekomorske zemlje, gdje bi najčešće s obitelji ostajali do stjecanja prava na mirovinu.

Tek u poodmaklim godinama bi se neki od njih vratili doma, kućnom pragu svojih pradjedova, dok bi njihovi potomci - sinovi i unučad ostali u gradovima ili pak negdje u hrvatskom priobalju gdje bi sagradili novi dom i doživotno živjeli. Tako su primjerice Rože, prema statističkim podacima, 1961. imale 374 žitelja, a godine 2001. samo 102 stanovnika.

Sličnu sudbinu su, nažalost, doživjela gotovo sva sela ne samo u dalmatinskom zaobalju i otocima, nego i u inim krajevima Hrvatske odakle i danas valovi iseljavanja odnose u svijet beznađa mnoge naše mlade ljude u naponu snage, obrazovane i sposobne gotovo za svaki posao koji ne mogu dobiti u zemlji gdje su rođeni, odrasli i školovani. Manje-više svi povremeno navraćaju kolijevci svojih predaka odnosno svog djetinjstva, uglavnom vikendima i blagdanima gdje se odmaraju u čistoj prirodi daleko od gradske vreve; smoga, buke i prašine, no Rože koje su danas poznate i kao atraktivno planinsko izletište svojedobno ih je, kažu u tom selu, dobro upoznala i jedna mlada Njemica koja se bavila uzgojom koza te proizvodnjom kozlića.

Srebrnu medalju i diplomu dobio OPG Varvodić iz Roža - za med medljikovac

A pčelar Nedjeljko Varvodić iz Roža je hrvatski branitelj i invalid Domovinskog rata, marljivi poljoprivrednik, a prema ocjenama stručnjaka proizvodi vrhunski planinski med. Sve govori kako se on ponosi svojim planinskim selom gdje je nakon rođenja prvi put ugledao nebo, prohodao i osjetio toplinu, hladnoću kamena, stijena preko kojih bi se spotaknuo, ali bi svaki put ustao te bivao čvršći, jači, poput svojih vršnjaka u tom dalmatinsko-planinskom selu.

Nedjeljko je odnedavno postao još poznatiji, popularniji nakon što je na 5. međunarodnom pčelarskom sajmu Dalmatina 2014 u Splitu u natjecanju za svoj med osvojio srebrnu medalju i diplomu u natjecanju. Naime, od 81 uzorka meda čak su 32 natjecatelja dobila zlatnu, 28 srebrnu i 21 brončanu medalju, i diplomu, dok je šampionom natjecanja proglašen med medljikovac dugogodišnjeg uglednog pčelara Petra Čokolića iz cetinskih Novih Sela.

"Živim s obitelji u Rožama, u predivnoj čistoj prirodi, gdje se tradicionalno bavim pčelarstvom. Volim reći kako u mom planinskom selu na padinama Kamešnice ima više košnica nego stanovnika, a nekada tako nije bilo. To se, vjerojatno dogodilo iz političkih razloga, ali najviše zbog siromaštva. Naime, moji mještani su u punoj snazi života napuštali rodna ognjišta u Rožama odlazeći u gradove i na rad u inozemstvo, najviše u Njemačku - u potrazi za poslom, zaradom, životom - kako bi preživjeli. Svi se nisu mogli baviti stočarstvom, iako je ovaj kraj pogodan za to.

Mladi ljudi su bili primorani odlaziti na rad u gradove kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Eto, moj je otac 30 godina radio u Njemačkoj gdje je i mirovinu zaradio. Kada je othranio djecu, podigao ih i školovao te stekao pravo na mirovinu, vratio se na rodno ognjište u Rožama poput mnogih susjeda. Mene boli srce i duša kada u svom selu sada vidim tek nekoliko čeljadi, uglavnom starih i nemoćnih žena i muškaraca, gotovo bez potomka - djece i mladih. Ponosim se svojim selom, a dodatno me raduje i osvojena srebrna medalja i diploma za naš obiteljski med na nedavno održanom 5. međunarodnom sajmu pčelara Dalmatina 2014 u Splitu", iskreno će Nedjeljko Varvodić.

I gospođa Neda Varvodić se raduje zato što joj je muž Nedjeljko dobio srebrnu medalju i diplomu za najbolji med u svojoj kategoriji na 5. međunarodnom sajmu pčelara Dalmatina 2014 u Dioklecijanovu gradu podno Marjana. Ističe: "To je naša prva osvojena nagrada za med na sajmu pčelara i zato nam je najdraža. I duša nam je puna radosti, veselja, a nagrada će ujedno imati i dodatno, poticajno mjesto u našem daljnjem radu s pčelama. Trenutačno imamo oko 80 košnica, a ne tako davno bilo ih je i više od 100. Broj košnica smo smanjili iz subjektivnih i objektivnih razloga, jer muž ima dosta zdravstvenih tegoba.

Pokušavam mu biti desna ruka i u tom plemenitu poljoprivrednom poslu, kako bismo mogli držati toliko košnica. Sve radimo zajedno, kao jedna osoba te smo uigrani gotovo oko svih poslova o pčelama. Kad ne bi bilo tako, ne bismo imali ni takve rezultate ni na natjecanju, u protivnom držali bismo tek nekih desetak košnica, samo za našu obitelj."

Desna ruka pčelaru Nedjeljku Varvodiću - njegova supruga Neda

Nedjeljku je također drago što je njegova obitelj proizvela med i ponudila ga na natjecanje kakav nitko nije imao na 5. međunarodnom sajmu pčelara Dalmatina 2014. "Naš med se zove medljikovac, med s klena. Moglo bi se reći da je to med životinjskog podrijetla što je također zanimljivo. Naime, pčele taj med nisu kupile na cvjetovima biljaka, nego na klenu, dakle drvu koje nema ničega osim gola stabla - debla i grana.

Stručnjaci kažu kako na klen padnu tzv. medne rose na koju slijeću pčele te kupe med i odnose ga u košnicu. Nakon što su konzumirali, kušali taj moj med, stručnjaci tvrde da je to med prva liga, broj jedan, odnosno prvoklasni dalmatinsko-planinski med. No, vjerojatno je problem je u tomu što taj med još nije prepoznatljiv na tržištu i zato što je to naš novi proizvod. Naime, taj se naš med još analizira, o njemu se razgovara, dok su medovi poput onog od vrijeska, kadulje, bagrema, drače, suncokreta, lavande poznati i više prepoznatljivi i na 5. međunarodnom sajmu pčelara Dalmatina 2014", tvrdi Nedjeljko Varvodić dodajući:

"Raduje nas što smo dobili srebrnu medalju i diplomu, pa kud će veće nagrade od toga između 81 uzorka meda u natjecanju 5. međunarodnog pčelarskog sajma Dalmatina 2014. Nagradom sam ugodno iznenađena, pa sam zadovoljnija. Osobno mislim da je, osim kvalitete i ukusa meda, bio presudan i krajolik gdje su pčele proizvele med, u ekološkoj prirodi. Zato su naš med ocijenili i eko medom. Nastao je na planini Kamešnici, na oko 1.100 metara nad morem gdje nema ni asfalta, tvornice, dimnjaka, prašine, kanalizacije, fekalija, ambrozije, pa je doista riječ o zdravu odnosno eko medu. Iskreno govoreći, posao oko pčela, košnica i vrcanja meda i nije tako težak, samo je zahtjevan. Nama je na planini Kamešnici možda nešto lakše nego drugim pčelarima zato što imamo bogatu tradiciju u pčelarenju, odnosno proizvodnji meda."

Eko med od vrijeska s planine Kamešnice OPG Varvodić - tražen na tržištu

Podsjeća i na činjenicu kako su njegovi preci imali najmanje po 10-ak košnica te da su tijekom svake sezone vrcali planinski eko med za svoje potrebe. Tvrdi da su se poslije samo širili malo-pomalo kako su znali, mogli i umjeli.

"To nam je ušlo u život kao i svaki drugi poljoprivredni posao, ušlo u krv i kao obveza. U našem OPG-u proizvodimo tri vrste meda - med od vrijeska, medljikovac i cvjetni med. I sve se isplati ako se radi sa zadovoljstvom, s ljubavlju. Doduše, mi sada ne proizvodimo ekstra velike količine meda jer tek ove godine imamo 80-ak košnica, a do te brojke smo došli postupnim ulaganjem u pčelarstvo. Razmišljamo i o tome koliko ćemo imati više košnica i veće količine meda koji sada najviše prodajemo doma, na kućnom pragu. Znači, u planinsko selo Rože treba doći, kupiti naš med i rekreirati se u čistoj prirodi kakvu je samo Bog stvorio u dalmatinskom zaobalju, vjerojatno i šire. Med također prodajemo i preko svoje rodbine, prijatelja, poznanika. Prvi put smo izložili svoj med na tako velikom i poznatom sajmu pčelara i odmah smo dobili srebrnu medalju i diplomu, drugu nagradu za med od vrijeska", ushićeno će Neda Varvodić.

U kvalitetu eko-meda OPG Varvodić uvjerili su se i mnogi posjetitelji 5. sajma pčelara

Čini se kao da njezin muž Nedjeljko time i nije baš zadovoljan pa kaže: "Iskreno govoreći, očekivali smo i zlatnu medalju, tim više što je i naš med od vrijeska posve kvalitetan i ukusan, proizveden od eko bilja u čistu podneblju. Uz to naš OPG Varvodić je i prirodno čist, uredan, pedantan; itekako vodi računa o lijekovima, brine o pčelama i vrcanju i pakiranju meda, dakle i o samoj ambalaži. Inače, svime smo zadovoljni, a kada se spoji taj naš san o stvaranju visokokvalitetnog meda s ocjenom stručnjaka, to je ono pravo, što nas nosi i pokreće na daljnji rad.

U kvalitetu našeg meda su se uvjerili i mnogi posjetitelji 5. međunarodnog pčelarskog saveza Dalmatina 2014 kada su ga kušali. Prošli su mimo mnogih štandova, samo su zastali kod našega, pogledali med i kušali ga, te su neki od njih i kupili, naručili nagrađeni med od vrijeska. I kapa im dolje!", zaključuje Nedjeljko Varvodić, koji je očito cijelog sebe ugradio u košnice i proizvodnju kvalitetnog eko-meda s planine Kamešnice.