• Cijene meda
  • 26.02.2021. 06:00

Nije svaki med - med, treba znati cijeniti kvalitetu proizvedenog na našim pčelinjacima

Provjerili smo cijene meda koji se nudi u trgovačkim lancima. Da, ima i jeftinog ukrajinskog, kineskog, ali i kvalitetnog hrvatskog. Bitno je čitati sitna slova.

Foto: Damir Rukovanjski
  • 3.040
  • 186
  • 0

Cijena meda kupcima je uvijek previsoka, a pčelarima niska. Tako će uvijek i biti. Nema druge. No što je zapravo med? Kod vina znamo što je rinfuza, stolno, a što kvalitetno, čuveno, predikatno i slično. I kod maslinova ulja imamo razliku, pa je ono djevičansko, ekstradjevičansko ili od komine masline ipak samo maslinovo ulje. Pa se tako i razlikuju po cijenama. Kod meda na žalost nemamo te kvalifikacije kada govorimo o cijeni. Jedino se nešto razlikuju po tome o kojoj je vrsti riječ u odnosu na to je li skupljan s ove ili one vrste paše, tj. cvijeta.

Međutim, razlika je u onom od proizvođača, ili kupljenom u trgovačkom centru, a posebice još pod nekom robnom markom. Kao i kod vina. Ima koje košta 10 kuna, a i onih koja koštaju 100 pa i više kuna za bocu. Tako i kod meda imamo onog, pogotovo iz uvoza, koji zasigurno ne može koštati kao onaj od deklariranog proizvođača s garancijom kvalitete, izvornosti i lokacije na kojoj je bila paša. Obišli smo nekoliko trgovačkih kuća. Neke imaju veći izbor onoga hrvatskog porijekla s jasno istaknutim etiketama naših proizvođača, a neke više onoga u većim pakiranjima i iz uvoza. 

Za lijek ili za kolače?

Nešto mora biti jasno, a to je da nema zabrane da na naše police dođe uvozni, kao što nema ni zabrane našeg izvoza, a sve je veća potražnja za kvalitetnim medovima iz Hrvatske u zemljama EU. Dakle, mi moramo "istrpiti" i robne marke, i vino iz uvoza, i uvozne sirove, ali moramo znati cijeniti kvalitetu onoga što se proizvede na našim poljima, farmama i pčelinjacima.

Isto tako mora biti jasno da je med u pakiranju od kilograma i pol, u plastičnoj kantici, iz Ukrajine, Poljske ili Mađarske, zapravo namijenjen za, što bih ja rekao, upotrebu u industriji i u kulinarstvu, a ne za zdravlje. Ako ćete njime zaslađivati vrući čaj, koristiti za pravljenje medenjaka i drugih kolača, u kuhanju koristiti umjesto šećera, ne vidimo razloga zašto ga ne bi upotrebljavali.

Ali, ako želite jesti prirodno, zdravo, "žličicom natašte" za lijek, za doručak na kruh, onda svakako odluka mora biti na onom kvalitetnom domaćem. Ma može i onaj sa stranom etiketom koja garantira njegovu izvornost. Nismo mi izmislili pčelarstvo. Kvalitetnih medova ima i u inozemstvu. Nismo ga našli na policama naših trgovina, ali sigurno je da bi također koštao skupo, pa i skuplje od naših koji se u trgovinama vrte od 50 do 80 kuna za kilogram.

Porijeklo i kvaliteta opravdava cijenu

Konkretno, u jednom domaćem trgovačkom lancu teglica 900 grama cvjetnog meda našeg proizvođača s lijepo istaknutom markicom "Med iz Hrvatske" stoji 69,99 kuna. Jedna pak domaća tvrtka, uvoznik, ali i distributer meda naših pčelara, na police stavlja i posavski kao i baranjski med po cijeni od 51,99 kuna za teglicu od 680 grama, što daje cijenu od 76,46 kuna za kilogram. Na etiketi im je istaknuto da je proizveden u Hrvatskoj. No ista firma prodaje i mješavine domaćih s uvoznim, na kojima, primjerice, piše da je zemlja podrijetla Kina, Hrvatska. Cijena toga pakiranja u trgovačkim je lancima na 39.99 kuna. Kupuje se. Prodaje se i XXL pakiranje od 1,2 kilograma meda iz Hrvatske, Kine i Meksika. Sve uredno piše i nema prevare. Tko voli nek izvoli. E, sad je druga stvar educiranosti naših potrošača, znaju li razliku? 

Nasjigurnije je kupiti od svog, provjerenog pčelara (Foto: M. Petković)

Dakle, ima raznih pakiranja domaćih kuća koje i otkupljuju od naših pčelara i posjeduju brojne certifikate kvalitete za proizvode koje nude. Cijena ovih s deklariranim porijeklom iz Hrvatske se kreće od 70 do 90 za kilogram. No, oni su u manjim pakiranjima pa su naizgled jeftiniji. Radi se o medu od bagrema, kestena, kadulje i drugih "skupljih" vrsta. S druge strane, med tih firmi deklariran kao cvjetni košta od 50 do 70 kuna.

Iskreno, odnos cijena u odnosu na porijeklo je u redu, samo što naši potrošači ne znaju razlikovati med i med tako kao što znaju koja je razlika i za što koriste vino od 10 kuna, a za što ono od 50 kuna za litru.

Primjerice, na policama s prekrasnim manjim pakiranjima, s malo preračunavanja vidimo da kilogram jednog od kadulje košta 106 kuna, od bagrema oko 100 kuna, a cvjetnog oko 86. Što sada kada se pred istom policom nađe kupac koji to što pišem ne razumije i vidi ovaj od 100 kuna, kao i onaj od 40 kuna za kilogram. Čita li on uopće sitnim slovima gdje je proizveden? Neki da, neki ne, ali edukacijom potrošača vremenom se mora postići bolje saznanje. Tko hoće iz Kine od volje mu. Kako je napravljen i na koji način i kako pakiran, sve je upitno, ali je vjerojatno po njihovim pravilnicima u redu, a zadovoljava i naše, čim se našao na policama trgovina Europske unije.

Važna sitna slova

Mnogi imaju svoje pčelare, kao što mnogi imaju vinare i standardne dobavljače ulja od kojih kupuju. I ja imam svoje pčelare i ne pada mi na pamet otići ga kupiti u trgovinu. No, najvažnije je da i na trgovačkim policama imamo izbor. Iako bih osobno volio da ovaj iz Meksika, Kine, Ukrajine, Poljske... ne može ući na naše police. Ali kako očekivati onda da nam se naši pčelari hvale kako izvoze svoj proizvod, ako ga mi ne primimo od drugih na slobodnom tržištu.

No, na policama se može naići na čudne etikete. Tako smo vidjeli naziv Bio med. Nije sporno što piše Bio, ali to je vjerojatno samo komercijalni naziv, a ne oznaka "bio" koja podrazumijeva ekološki certifikat, jer u EU ono drugačije izgleda. Piše da su zemlje podrijetla Mađarska i Ukrajina. Vjerojatno ako pomiješate 10 posto mađarskog i 90 posto ukrajinskog lakše dolazite na police EU, nego li da je samo ukrajinski. Pretpostavljam i da je tamo gdje piše Kina i Hrvatska samo toliko hrvatskog meda da se može prodavati u zemljama EU. Na toj etiketi piše da ga puni tvrtka koja u svom nazivu ima GmbH. To je oznaka za d.o.o. firme iz Njemačke. No, sjedište tvrtke je u mađarskom gradu. A ako je mađarska tvrtka onda bi d.o.o. adekvatno statusu bio Kft,a ne GmbH.

No, kao i kod svih iz uvoza, sve je to vrlo sitno na etiketama, ali na vidnom mjestu na policama, pa se vjerojatno i bolje prodaje. No, taj, da ga i mi nazovemo Bio med, nije jeftin. Cijena mu je 79,96 kn, dok je pored njega kilogram meda jednog hrvatskog pčelara s markicom Hrvatski med – Croatia Honey 77,76 kuna. Jasno, i pakiranja su manja. Od našeg pčelara 450 grama, a ovaj "Bio" 250 grama.

U jednom trgovačkom lancu koji ima dobru ponudu hrvatskog, ima i kvalitetnog deklariranog njemačkog i austrijskog. I cijena je dobra. Čak 136 kuna za kilogram. Kao što smo rekli, kvaliteta se plaća. Takav med iz uvoza također nije jeftin, ali kada pored njih stoje ovi upitne kvalitete iz Kine, Ukrajine, Meksika i to u pola cijene, onda to nije fer prema našim proizvođačima, nije lijepo ni prema potrošačima, a jednostavna riječ damping nije nikada fer ni korektna. Zar ima smisla pored 20 skupljih od 10 eura, odjednom staviti ove od četiri ili pet. I potrošači bi trebali tražiti zaštitu od ovakvih situacija, a posebice naši proizvođači. Ni ne sanjaju kada dogovore prodaju u trgovačkim lancima, koja nije jeftina, da će im prodaju rušiti ono što neki i ne žele nazvati medom.

Proizvodnja sve skuplja, a cijene iste

Međutim, to je sve ako kupujete u trgovačkim lancima. Mnogi ipak kupuju na tržnicama, direktno kod proizvođača ili naručuju dostavom. Pa i već spominjane tvrtke dostavljaju na kućne adresu med 100 posto proizveden u Hrvatskoj. Rasprava o cijeni otvorila se i na društvenim mrežama. Opet da je skup, ističu. Mora se ponoviti da kvaliteta ima svoju cijenu. Jedan je od pčelara u raspravi istaknuo da su mu, kada je prodavao po 10 eura, kupci rekli da je prejeftin, pa je iduću sezonu podigao na 15 eura i prodavao još bolje. "Ako sam ne cijeniš svoj trud, neće ni drugi. Tegla čistog meda ispod 10 eura na kućnom pragu je smiješna. Ja ga radije poklonim nego da dam po nižoj cijeni", napisao je drugi.

Nije svaki med - med, nađite svog pčelara (Foto: Depositphotos/guffoto)

"Kad bi mi svi digli cijene onda bi kupcima bilo normalno dati 10 eura za teglu. Ovako jedni ga prodaju po šest, drugi po sedam, pa to kupce zbunjuje. Ispada da je onaj tko prodaje po 10 eura preskup", komentirao je treći. Jedan od pčelara je cijenom svog cvjetnog meda po 40 kuna, a kestena i bagrema po 50 na kućnom pragu, a nakupcima po 30 kn/kg, zadovoljan. Poznaje standard naših građana, pa mu ovom cijenom novac pristiže redovito. Podržavaju ga još neki ističući kako su u zadnji par godina prinosi jako loši, kupovna moć također loša, jer ljudi ostaju bez posla te treba biti i realan s cijenom.

S druge strane, treba u uzeti u obzir, napominju neki, da je pčelarska oprema svake godine sve skuplja, godina za godinom sve lošija, kasni mrazevi sve učestaliji, a cijene meda uvijek iste. To nema logike, komentiraju. U raspravi su naveli i kako je cijena "na malo" 50 do 60 kuna, kako kod kojeg pčelara, a cijena "na veliko" kod prodaje tvrtkama koje imaju punionice, slaba, do 25 kuna. I ne mijenja se godinama. Pojedinim tvrtkama ne mogu ni prodati ako nemaju veće količine. 

Razlike svakako mora biti između meda koji je kvalitetan i s poznate lokacije, i onoga uvezenog iz Kine. Međutim, bilo bi najbolje da ovaj drugi nitko ne kupuje i da ga uvoznici prestanu i stavljati na naše tržište. I možda bi bilo dobro da se uvede pravilnik kako bi se na etiketama većim slovima pisala zemlja porijekla. No, Ministarstvo poljoprivrede uz pomoć raznih udruga i posebice Hrvatske gospodarske komore treba uložiti napora u edukaciju potrošača da kupuju domaći med.


Tagovi

Pčelar Med Kina Bagrem Med od kestena


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.