Na pčelinjak može svatko - zaživio prvi urbani inkluzivni terapijski pčelinjak

Baviti se pčelama u ruralnim područjima, seliti košnice po proplancima, šumarcima i sličnim blagodatima prirode nije novost, ali urbano pčelarstvo iskorak je, posebice kada se njime mogu baviti osobe s invaliditetom, i one starije kojima je omogućen pristup pčelinjaku. Ponajprije kada se do njega može doći tramvajem i ostalim gradskim prometalima. Baš tako čine polaznici Inkluzivnog terapijskog pčelinjaka za svakoga u Parku Maksimir, na zemljištu Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Vodi ga mr.sc. Jadranka Luketa Marković apiterapeutkinja, pčelarska majstorica, članica Hrvatske udruge para i tetraplegičara (HUPT) i Hrvatskog apiterapijskog društva. Ona je svoju pionirsku ideju provela u djelo, uz pomoć zagrebačkog Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom odnosno Agronomskog fakulteta i dekana prof. dr sc. Zorana Grgića. Potporu je dao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Pčelinjak okuplja osobe oboljele od multiple skleroze, one s tjelesnim invaliditetom, psihičkim smetnjama, oboljele od karcinoma, (na)gluhe ali i starije ljude i sve dobronamjernike uključujući i zdrave osobe, koje im se žele pridružiti bez obzira na dob. 

Na pčelinjak uz pomoć invalidskih kolica i hodalice

"Važno je oživljavanje ovakve vrste arhitektonski pristupačnog urbanog pčelinjaka, na koji mogu doći i učiti se pčelarstvu i osobe koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica, štaka, hodalice, skutera i drugog", kaže dugogodišnja pčelarica i autorica publikacije "Kako na pčelinjak može sva'ko", u izdanju Udruge za promicanje istih mogućnosti (UPIM).

Potporu je svemu pružila udruga Pčelinjak kao i Jasminka Dlesk Božić, ravnateljica Doma za starije i nemoćne Maksimir, u kojem naša sugovornica i živi. Registrirani inkluzivni urbani pčelinjak odnosno zemljište gdje se nalazi nekoliko pčelinjih zajednica uređeno je uz pomoć volontera, dobrohotnih susjeda i kako kaže pčelarica "vlastitim sredstvima". Očistili su temelje nekadašnjeg zapuštenog telićaka fakulteta, zakosili su različite neravnine i visine, te prostor učinili pristupačnim za sve koji se kreću uz pomoć pomagala za kretanje. Prema uvjetima Pravilnika o držanju pčela, ogradili su ga i odgovarajućom dvometarskom ogradom (mrežom), tako da pčelinje zajednice na izletnoj strani košnice lete iznad visine ljudi.

To više, jer propisi kazuju kako se pčele ne mogu držati u središtu grad(ov)a. Pčelinjak je opremljen i prilagođenim nosačima na koje su postavljene košnice visine 70 cm iznad zemlje, zbog manje težine nastavaka i lakše manipulacije, odnosno visine dosega ruku u sjedećem položaju (invalidska kolica). Nalazi se u tom "pčelinjem gnijezdu" i druga oprema počevši od stola do suncobrana, jer neki od polaznika zbog zdravstvene im dijagnoze ne smiju na sunce. Pridružiti se pčelarskom timu kažu može svatko, uključujući i školarce odnosno vrtićku djecu uz "zeleno svjetlo" starijih i odgovarajuću im opremu. Na pčelinjaku se polaznici uče o tehnologiji rada sa pčelinjim zajednicama, higijeni prostora, uzimljavanju i pojenju pčela, vrcanju meda i drugim stavkama pčelarstva.

Tamošnje pčele, doznajemo, mogu uživati u okolnoj lipi, bagremu i kestenovim šumama Zagrebačke gore kao i okolnim poljima kukuruza. Nije rijetka slika da apiterapeutkinja bude okružena s učenicima koji u zaštitnim odijelima (šešir s mrežom, odvojivi prsluk) pozorno slušaju kakve su to selekcionirane pčele to više, jer se pokojni suprug naše sugovornice dr. Zvonimir Šver bavio njihovim selekcijom i uzgojem matica (poučavao je studente Agronomskog fakulteta). Uživaju inkluzivci i u pčelinjim proizvodima, pa se pogoste dobivenim im medom uključujući i onaj u saću, a znaju mnogo i o ljekovitom propolisu. Riječ je o biljnoj smoli kojom pčele "obuku" i steriliziraju košnicu i saće štiteći se tako od napasnika. To više jer saće je  pčelinji dom, kaže naša sugovornica tu im je leglo, potomci, med, pelud...

Uči se i o matičnoj mliječi, otrovu, pčelinjem vosku, medonosnom bilju. Upravo će 20. svibnja na Dan pčela na inkluzivnom pčelinjaku, organizirati pčelarsko druženje i edukativne radionice poput "Uberi biljčicu za našu pčelicu", "Udahni zrak iz košnice", a bit će uprizorena i pčelarska Foto priča i drugi sadržaji. Ova ljekovita terapija pčelama pokazuje da se i osobe s invaliditetom, uz prilagođenost prostora mogu baviti pčelarstvom, učiti, družiti se, razmjenjivati iskustva i boraviti i  uživati u prirodi i to u   urbanoj sredini.

Ona se, otkriva nam pčelarica, kao gradska ispaša za vrijedne kukce pokazala boljom ispašom od one na selu. Mr. Luketa Marković svojedobno je sudjelovala u europskom znanstvenom projektu,  gdje se istraživala bioraznolikost odnosno vrste, boje i količina peludi koje su na raspolaganju pčelama u Zagrebu i široj okolici.

Umjesto sela pčele privukla bioraznolikost grada

Pokazalo se da su na selu pčele pohodile tek šest biljaka a u gradu njih više od dvadeset. Smatra se da je na selu stanje takvo zbog sve češće upotrebe herbicida i sličnog. Ovih dana kaže apiterapeutkinja, kada počinje cvasti šljiva uvelike startaju i sustavni pregledi pčelinjih zajednica koje nemalo zanimaju polaznike. Pitaju  često koje biljke pčele najviše vole, kako ih (na)hraniti, kako očistiti košnicu, rukovati s okvirima i dr. Znanja će ističu na inkluzivnom pčelinjaku, tamo moći usvajati i članovi udruga građana, školarci i svi drugi ljubitelji pčela.