• Istarsko pčelarstvo
  • 02.09.2013.

Med - prirodni istarski ekoproizvod

Pčelarstvo je oduvijek nazočno u cijeloj Istri, posebice u središnjem i sjevernom dijelu te naše regije

Foto: Dejan Vežnaver
  • 4.042
  • 325
  • 0

Poznato je kako je pčelarstvo oduvijek nazočno u cijeloj Istri, posebice u njenom središnjem i sjevernom dijelu. To je uostalom zapisao i putopisac barun I. V. Valvasor krajem 17. st. opisujući Pazinsku knežiju. Ujedno se spominje kako u tom živopisnom kraju Hrvatske ima mnoštvo pčela i košnica te marljivih pčelara koji su već tada vrcali znatne količine kvalitetna meda. Doznali smo međutim, kako je prvo pčelarsko društvo u Istri, prema službenim podacima, utemeljeno 1907. godine u gradu Pazinu. Riječ je o Pčelarskom društvu Lipa koje je u povodu obilježavanja dvadeset i pet godina svog aktivnog djelovanja, uspješnog rada, iz anonimnosti otrgnula i donekle osvijetlila tek neke vrijedne, skromne pčelare u Istri. Dobro je što ih Istrani poznaju, posebice njihovi suradnici, susjedi, sumještani, kupci, potrošači. Dakako i oni koji s proizvođačima iznimno kvalitetna pčelinjeg meda, te njihovim udrugama u Istri žele, pokušavaju kontaktirati i na suvremen način u 21. stoljeću, primjerice e-mailom, facebook-om. Jer to je, ruku na srce, naša gotovo objektivna stvarnost!

Pčelarstvo u Istri još od 17. st., prvo PD 'Lipa' utemeljeno u Pazinu 1907.

Radi se o marljivim i poznatim ljudima koji su svojim pčelinjim medom te inim proizvodima od meda posljednjih godina nadmoćno osvojili toliko priznanja u zemlji i izvan nje. Upućeni navode obiteljska pčelarstva Gržetić, Hrvatin, Dantinjan, Pilaj, Janković, Braković, Visintin, Kramar i Vežnaver koji su iz središnje Istre, mahom iz okolice Motovuna, Oprtlja i Motovuna. Manje-više, svi u Istri kažu kako je o medu istarskih pčelara, o njegovoj proizvodnji i prodaji na domaćem i inozemnom tržištu te o aktualnom stanju u pčelarstvu i budućnosti te plemenite i iznimno korisne djelatnosti, i kao dopune ponude ruralnog turizma na tom području, najbolje upoznat Željko Ravnić, dopredsjednik Udruge pčelara Lipa iz Pazina, prvi njen predsjednik te inicijator osnivanja udruge pčelara 1981. godine.

Košnice i pčele OPG-a Vežnaver

Od tada naša udruga neprestano djeluje na području bivše općine Pazin, a možemo reći i znatno šire na području cijele Istre. Naime, udruga sada ima 103 punopravna člana i 45 pridruženih članova, ali i znatan broj pčelara simpatizera te budućih članova koji žele više djelovati u realizaciji njezina programa. Udruga je aktivna od rujna do ožujka svake godine, dakle tijekom jeseni i zime, a to je razdoblje kada redovito organiziramo predavanja za pčelare kako bi se više educirali iz pčelarstva. Uz ostalo naša udruga svake godine, zadnji vikend veljače, organizira i održava Dane meda koji su uvijek odlično posjećeni. Želim usput napomenuti kako na svakoj manifestaciji u Pazinu bude i do 5000 djece iz cijele Istre što nas jako veseli. Već četvrtu godinu za redom također organiziramo Školu za pčelare koju pohađaju svi pčelari, čak i oni koji će to postati. Ta je škola za početnike itekako značajna jer mnogi od njih upravo tako dobiju abecedu iz pčelarstva. Svake godine na kraju 'pasivne' sezone organiziramo i stručne izlete u domovini i inozemstvu, što je također značajan dio našeg programa jer se tako više upoznajemo, posjećujući pčelare i pčelinjake izvan Istre. Pčelari preko udruge dobivaju lijek za suzbijanje varoe, koji im distribuiramo. To su tek neke od aktivnosti Udruge pčelara Lipa“, ovih je dana za Agroklub izjavio Željko Ravnić

Manifestacija "Dani meda" u Pazinu svake godine okupi više od 5000 djece

Kroz odgovarajuće programe, u četvrtom naraštaju Pčelarske škole, stručno je educirano čak 40 novih pčelara koji su stekli osnovno znanje iz pčelarstva, a polaznicima su dodijeljena odgovarajuća uvjerenja odnosno potvrde o stečenom stručnom znanju. Naš sugovornik kaže kako su polaznici bili iz cijele Istre, te da su svi bili redoviti na teorijskoj i praktičnoj nastavi u učionicama i na terenu u pčelinjacima (ukupno 120 školskih sati), tvrdeći kako su svi stekli solidno znanje. Dodaje kako je svakom od njih stupanj stečenog stručnog obrazovanja, dakako prema službenoj potvrdi, upisan u radne knjižice.

Osim o osnovama pčelarstva polaznici četvrtog naraštaja naše Pčelarske škole su, u organizaciji Udruge pčelara Lipa iz Pazina i privatnog Pučkog otvorenog učilišta iz Pule, učili i o ekonomiji pčelarstva, zaštiti na radu, a upoznali su se i o vrstama medonosnog bilja. Raduje činjenica što je među 40 novih pčelara bilo i šesnaestogodišnjaka koji su postali pčelari, a svima su predavali profesori s Katedre za pčelarstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta iz Zagreba, pod vodstvom Nikole Kezića. Inače, našu Pčelarsku školu je u četiri naraštaja završilo više od 150 istarskih pčelara koji uspješno primjenjuju stečeno znanje. Svi su nam rekli kako im je također bilo zanimljivo i predavanja 'Utjecaj klimatskih promjena na pčelarstvo'" dr. sc. Maje Dražić, inače predsjednice Pčelarske udruge Propolis iz Zagreba“, podsjeća Željko Ravnić.

Košnice i pčele OPG-a Vežnaver na zimovanju

Gospodin Ravnić ističe kako je istarsko pčelarstvo, unatoč svemu, ipak u usponu što se pak tiče broja pčelara i košnica, a time i kvalitete meda. Računa da danas u Istri djeluje oko 400 aktivnih pčelara koji imaju oko 13500 košnica i pčelinjih društava. Priznaje kako je prosjek teško prognozirati. No, Željko Ravnić upozorava na činjenicu kako meda svake godine u Istri, u prosjeku ima sve manje uslijed klimatskih promjena i pesticida koji se upotrebljavaju na području Istre, i to u velikim količinama. „Primjerice, ove je godine bilo jako šaroliko što se tiče vrcanja meda. Tek su neki pčelari dobro vrcali, dok mnogi uopće nisu vrcali. To je umnogome ovisilo o poziciji pčelinjaka i pčela, kao i mikroklime. Prosjek izvrcanog meda se po košnici kreće od 14 do 18 kilograma. Teško je govoriti o iznimno velikoj popularnosti pčelarstva, pčelara u Istri, te o tome koliko oni vrcaju meda, jer sve zavisi od godine do godine. Poznato mi je kako mnogi ne šire proizvodnju meda, a ako to rade to čini vrlo mali broj pčelara. Problemi koje imaju pčelari hobisti te mali broj pčelara profesionalaca, gotovo su slični. To su uglavnom loši, neodgovarajući klimatski uvjeti, upotreba pesticida u poljoprivredi. Naime, riječ je o problemima koje pčelari ne mogu sami rješavati odnosno riješiti, bez pomoći države. Što se tiče problema uslijed varoe, stanje se na našem području poboljšalo od kada pčelari dobivaju lijek za suzbijanje te pčelinje bolesti“, objašnjava Ravnić.

U Istri oko 400 aktivnih pčelara s oko 13500 košnica i pčelinjih društava

Očekuje kako će pčelarstvo i proizvodnja pčelinjeg meda u ruralnom turizmu biti sve više zastupljeni zbog kvalitetne prirodne namirnice koja je sve traženija na domaćem i inozemnom tržištu, posebice u EU. Ravnić priznaje kako mu nisu poznate trenutačne cijene pčelinjeg meda jer svakodnevno variraju, ali ipak računa kako su dosadašnje bile cijene iznimno niske. „Naime, problemi vezani za plasman meda istarskih pčelara na tržište EU su evidentni, a najčešće nastaju uslijed razjedinjenog pčelarskog sektora. Zato se hrvatski pčelari, posebice oni na području Istre, obvezno moraju udružiti kako bi većim količinama meda, dakako i kvalitetom, više i češće mogli nastupiti i konkurirati na tržištu Europske unije. Poznato mi je kako još nitko iz EU ne otkupljuje med u Istri za to tržište, iako je kvalitetan i priznat i u inozemstvu. Nisam siguran je li Dalmacija u proizvodnji pčelinjeg meda vodeća regija u Hrvatskoj, no vjerojatno je takvo što bilo u ponekoj godini prije, ali sigurno to nije redovito svake godine. A neki su pčelari u Istri ove godine pčelinji med vrcali samo dvaput, a neki nijedanput, što je ipak rijetkost. Što se tiče kvalitete meda istarskih pčelara, tu nemamo problema, Jer, kad god naši pčelari pošalju svoj med na ocjenjivanje, uvijek pokupe zlatna odličja. Čast nam je što je naš istarski med svojedobno poklonjen pokojnom papi Sv. Ocu Ivanu Pavlu II.“, ponosno će gospodin Željko Ravnić, naglašavajući kako je kvalitetan pčelinji med od kadulje, vrijeska, bagrema, kestena, lipe te livadni i šumski med.

U Istri podbacila ovogodišnja proizvodnja meda, no kvaliteta nije upitna

Također podsjeća i na činjenicu kako su istarski pčelari još prije godinu dana mogli ostvariti potporu u vidu repromaterijala, što sada koristi relativno mali broj pčelara, smatrajući kako je razlog tomu - bojazan vraćanja sredstava. Unatoč svemu Ravnić očekuje kako će pčelarstvo u Istri napredovati, ali uz izuzetno veliko zalaganje pčelara, kao i njihovo educiranje, odnosno konstantno proširivanje znanja o pčelama i proizvodnji meda putem stručnih predavanja te radionica. Dodaje kako se prihrana pčela vrši u razdoblju od sredine kolovoza do rujna u godini, upozoravajući kako za to nisu pogodni termini tijekom zimskih mjeseci - prosinca, siječnja i veljače. Zaključuje kako je zaštita meda istarskih pčelara u fazi pregovora s odgovornim institucijama.

Pčelar Dario Vežnaver sa svojim košnicama

Zanimljiva je priča i o pčelarstvu, proizvodnji i prodaji pčelinjeg meda u Istri obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG-a) Pčelarstvo Vežnaver, koje se nalazi u sjevernom djelu Istre, kod gradića Oprtlja, na samoj granici sa Slovenijom. Najjednostavniji put kojim se najlakše i najbrže može doći do gospodarstva obitelji Vežnaver je onaj iz smjera Buzeta prema Umagu, a kod Livada se skrene na put prema Oprtlju. Tako objašnjavaju vlasnik obiteljskog gospodarstva Dario Vežnarer i sin mu Dejan, ističući kako su njihovi pčelinji pašnjaci rasprostrti se na četiri-pet lokacija oko Oprtlja te da samo, radi proizvodnje meda od lipe, sele košnice s pčelama na Planinski masiv Ćićarije.

U fazi pregovori o zaštiti prirodnog meda istarskih pčelara

Obiteljsko gospodarstvo Pčelarstvo Vežnaver potrošačima nudi autohtoni pčelinji proizvod toga kraja koji je zaštićen te ujedno prirodni rezervat čiste ispaše livada i šuma. Zahvaljujući baš tomu položaju i sačuvanu okolišu u tom obiteljskom gospodarstvu su pčelinji proizvodi, jamči vlasnik, ekološki zaštićeni. Mjerodavni ocjenjuju kako njegovi proizvodi - pčelinji cvjetni med, dakako i med od bagrema te kestena i lipe, pa med u saću, propolis i pelud zacijelo spadaju u najkvalitetnije proizvode te vrste na području gornje Bujštine. Znalci tvrde kako navedeni pčelinji proizvodi OPG-a Pčelarstvo Vežnaver spadaju i u najkvalitetnije proizvode te vrste, gotovo u cijeloj Hrvatskoj što potvrđuju zlatne medalje, diplome te ina priznanja za kvalitetu meda. No, potrošačima su poznati i Vežnaverovi proizvodi poput meda s čokoladom, meda s orasima, apikompleksa (kombinacija propplisa, peluda, matične mliječi i bagremova meda), propolis-masti, balzama za usne, meda u figuri, voštanih svijeća.

Med i pčelinji proizvodi te priznanje OPG-a Vežnaver

Pčelarstvom i proizvodnjom pčelinjeg meda bavimo se niz godina kao nastavak obiteljske tradicije. Naši se pašnjaci uistinu nalaze u praktički netaknutoj prirodi daleko od prometnica, obradivih površina koja se tretiraju različitim kemikalijama, daleko od tvornica i ostalih zagađivača pa je doista riječ o zaštićenom prirodnom rezervatu, čistoj ispaši i šumskim predjelima Istre. Kako bismo pčelama osigurali prirodniji način života i rada, dakle - da bi se one osjećale baš kao nekad u raznim šupljim deblima, gdje su nekada obitovale, izrađujemo im košnice isključivo od prirodnog materijala (drva). Kako bi se ti materijali zaštitili od vanjskih utjecaja, koristimo premaze za drva koji su ekološki prihvatljivi. Kako je pčelama neophodna velika količina vode za razvoj legla i održavanje mikroklime u košnici, nastojimo ih smjestiti na području gdje se nalaze baš prirodna izvorišta vode. Ako nemamo to, onda im osiguravamo dostatne količine čiste vode pomoću posebnih higijenskih pojilica. Tako, dakle, med i druge pčelinje proizvode proizvodimo u netaknutoj, čistoj i zdravoj prirodi na prostoru između Oprtlja i Žrenja (gornja Bujština), u kraju koji je zaštićen, i koji je poznati prirodni rezervat čiste ispaše livada i šuma“, upoznaje nas Dario Vežnaver, podsjećajući i na Zakon o ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji u koji je bilo ugrađeno i ozakonjeno i ekološko pčelarstvo, čime su upoznati gotovo i svi istarski pčelari.

Eko-med s čistih pašnjaka, livada i šumaraka središnje i sjeverne Istre

Podsjetimo kako se Oprtalj smjestio na zaravni vrh-brijega, na 378 metara nad morem, ponad doline Mirne nasuprot Motovunu, odakle puca široki, prekrasan i jasan pogled gotovo na cijelu Istru kad je lijepo vrijeme - od Učke do Trsta i njezinu jugozapadnu obalu. Povezan je cestom Livade-Motovun na jugu te Bujama na zapadu te je Oprtalj središte krškoga brežuljkastoga područja gornje Bujštine. Dario Vežnaver i sin mu Dejan kažu kako se stanovnici njihova kraja bave uglavnom tradicijskom zemljoradnjom na terasastim oplemenjenim, obradivim površinama, dok ih je dio zaposlen u tercijalnom sektoru u naselju i bližoj okolici. Inače, na prvi pogled se može zaključiti kako naselje Oprtalj ima izraziti urbani, gradski izgled, zagrljen raskošnim, lijepim zelenilom, susjednim živopisnim krajolikom, bogat kulturnim i prirodnim znamenitostima, ugodan za oči i dušu, koji nekako smiruje posjetitelja. Oprtaljci vole reći kako im u kraju caruje čistoća, urednost i tišina, gdje se čuje i ugodan zvuk prirode, osjeća miris izvorne prirodne ljepote, i gdje je ugodno živjeti.

Košnice obitelji Vežnaver u blizini Oprtlja

Nadamo se dobroj čak i sigurnoj budućnosti pčelarstva u Istri. Naše gospodarstvo trenutno ima stotinjak pčelinih društava i planiramo ga širiti. Nalazimo se na području koje je bez industrije i prometnica, onečišćivača, što dakako pogoduje pčelarstvu kojim se bavimo deset godina. No prvo zanimanje za pčelarstvo sam imao još prije 25 godina kad sam kupio prvu stručnu knjigu. Ali tada nisam shvatio kako pčelarstvo zahtijeva dosta vremena koje onda nismo imali. Zato smo se intenzivnije počeli baviti pčelarstvom nekoliko godina poslije. Uz put bih želio upozoriti i na činjenicu kako danas ipak imamo sve više problema uslijed raznih pesticida, herbicida. Istarski pčelari su itekako svjesni toga, ali sve govori kako nisu svjesni moguće posljedice, osobito oni koji koriste pesticide i hebricide, odnosno oni koji onečišćuju naš okoliš. Međutim, govoreći općenito, čovjek i nije toliko svjestan mogućeg stanja u slučaju eventualnog nestanka pčela, tih neumornih radilica, naših dragih medarica koje od prirode crpe ono najbolje - svjež nektar te ga marljivo pohranjuju u pravilne šesterokute svojih saća. I tako rade dan za danom, stoljećima, kako bi pridonijele zdravlju prirode i čovjeka“, naglašava gospodin Dario Vežnaver.

Pesticidi i hebricidi u poljodjelstvu - ipak najveći problem istarskih pčelara

Kao da se zaboravlja kako su pčelar i pčela dva različita pojmova, ali su ipak veoma bliski te zajedno rade. Pčelar mora biti ljubitelj prirode, jer ako nije to - onda neće biti ni ljubitelj pčela. Naime, pčele trebaju mir, tišinu, pažnju, koju im svaki pčelar mora posvetiti. Pošto je sve više onih koji žele svoj mir kada su primjerice na godišnjem odmoru, a govorimo prvenstveno o stranim turistima, te je poznato da mira u ruralnom dijelu Istre itekako ima, mislimo kako pčelarstvo baš na tom području zauzima bitan faktor, ne samo onaj koji se odnosi na prodaju, nego i onaj koji se odnosi na upoznavanje gostiju s pčelarstvom, odnosno na rad i život pčela. Uvjereni smo kako su i mnogi od njih svjesni činjenice, a ne samo Istrani, kako je pčela vrlo bitan faktor u životu ljudi te kad bi ona slučajno nestala, da bi vjerojatno bio upitan i opstanak čovjeka u ovom kraju“, razmišlja gospodin Dario Vežnaver.

Što se pak tiče prinosa meda, Vežnaver tvrdi kako su oni posljednjih nekoliko godina znatno manji u odnosu na prije. Ocjenjuje kako su razlozi tomu uglavnom posljedice vremenskih nepogoda, podsjećajući kako prinosi meda u cijeloj Istri nikad nisu bili jako visoki. Kaže kako istarski pčelari med vrcaju tek dva-tri puta godišnje, kako je to i ove godine. Ističe kako je godine 2007. OPG-a Pčelarstvo Vežnaver bio šampion s kestenovim medom u natjecanju na državnoj razini, koje je tada održano u Osijeku.

Ove godine (2013.) smo u natjecanju u Pazinu bili ukupni šampioni s lipovim medom, kao i ukupni šampioni na regionalnoj razini. Inače, svake godine redovito dobivamo zlatne žlice za kvalitetu svojih medova što nam itekako godi, to nas raduje i dodatno potiče na rad. Proizvodimo cvjetni prah, matičnu mliječ, propolis, svijeće od pčelinjeg voska, te ostale proizvode - sve na bazi pčelinjih proizvoda. Žao mi je što toliko nismo vezani za turističku sezonu, jer većinu meda i pčelinjih proizvoda prodajemo na kućnom pragu. Cijena meda varira od godine do godine, međutim zadnjih nekoliko godina se kreće negdje od 40 do 60 kuna po kilogramu. Pčelarstvo nam je dopunski posao pa nam je malo lakše nego profesionalnim pčelarima. Nije im jednostavno zbog obveza, a svima je poznato kako je pčelarstvo tvornica na otvorenome te da sve ovisi o vremenskim i drugim uvjetima na koje nije moguće utjecati. Tražili smo tehničku pomoć koju smo dobili, a svi naši pčelinjaci, radni prostori našeg OPG-a s medom i pčelinjim proizvodima su opremljeni u inoxu kako, baš kako to i nalaže odgovarajući zakon. I naša vrcaljka je također u inoxu, 8-okvirna, samo-okretna vrcaljka pa doista proizvodimo ekološki med“, upoznaje nas Dario Vežnaver.

Pčelarstvo - tvornica na otvorenome, proizvodnja meda ovisi o klimatskim uvjetima

Poručuje kako je u tome budućnost pčelarstva i proizvođača meda istarskih pčelara te da uvijek ima prostora za ulaganje uz naglašeniju brigu za čistu prirodu i pčele. No mnogi istarski pčelari ocjenjuju kako se ekološki med ipak teško probija na tržište Europske unije komentirajući kako je to djelomično i zato što je on skuplji, ali i zbog svijesti kupaca i potrošača koji u većini slučajeva i ne znaju što u biti znači ekološki med. Ne govori li to kako bi se - glede ponude, kupnje i potrošnje ekološkog meda - svi trebali stručno educirati. Znalci objašnjavaju kako takav pčelinji med nastaje najprije u ekološkom pašnjaku odnosno ekološkom pčelinjaku koji mora biti pod stalnom, intenzivnom kontrolom nadzorne stanice odnosno mjerodavnih institucija i stručnjaka, a prije njegova stavljanja u funkciju također mora proći različite vjerodostojne stručne analize. Također upozoravaju kako je, primjerice na pčelinjaku, zabranjeno čak i davati lijekove u preventivne svrhe, jer bi uslijed toga postojala velika mogućnost da se u medu i vosku nađu njihove rezidue.

Stručnjaci i istarskim pčelarima poručuju, onima koji nastoje proizvoditi eko-pčelinji med, kako im košnice trebaju biti izrađene isključivo od prirodnih materijala te obojeno eko-bojom, baš kako to radi OPG-a Pčelarstvo Vežnaver u Oprtalju, Škofi 34, a pčelinjak dostatno udaljen od mogućeg onečišćenja, kako bi pčele mogle proizvesti što kvalitetni med. Upućeni objašnjavaju kako to kod vlasnika eko-pčelinjaka stvara i dodatni trošak, što se itekako osjeti - ne samo u proizvodnji nego i u prodaji takvog meda. Tvrde kako bi potrošači na taj način bili sigurni kupujući takav med, objašnjavajući kako bi svaki proizvođač - da bi proizvodio eko-med - morao imati eko-certifikat. No, da bi ga dobio najprije mora poštovati odgovarajuće zakonske propise, proći prvi stručni nadzor, registrirati se u Upisnik proizvoda, a zatim slijedi rigorozni stručni nadzor i na kraju izdavanje potvrdnice te imati znak eko-proizvod.

Najznačajnija odlika meda istarskih pčelara - proizvodnja ekološkog meda

Razgovarajući s mnogim pčelarima, doznali smo kako su u Istri manje-više svi eko-proizvodi pčelinjega meda prirodnog podrijetla, sastavni dijelovi različitih cvjetova i biljaka, i drveća, te ljekoviti dodaci pčela. Mjerodavni stručnjaci kažu kako je ipak najznačajnija karakteristika meda istarskih pčelara što su im proizvodi ekološki. Zapravo pčele su im na ekološki čistom području, bez kemijskih sredstava, dok mnogi od njih u pčelarenju i proizvodnji meda koriste isključivo opremu od proizvodnih materijala - drva, inox i stakla, baš kako to koristi OPG Pčelarstvo Vežnaver.

No, gospodin Dario Vežnaver tvrdi kako neki pčelari i proizvođači pčelinjega meda u Istri posjeduju 'eko znak' što je znak kako je to područje kvalitetnog i eko-meda te drugih proizvoda itekako zanimljivo. Ocjenjuje kako organizirani pčelari Istre nastoje pčelarstvo i proizvodnju pčelinjeg dakako i ekološkog meda, dignuti na višu razinu, posebice zato što je ta djelatnost značajna za dopunu ponude ruralnog turizma. Gospodin Dario zaključuje kako Istrani, i ne samo oni, očekuju brži, sigurniji napredak pčelarstva te veću proizvodnju prirodnog meda tvrdeći kako za to istarski pčelari imaju gotovo sve uvjete.

Foto: Dejan Vežnaver


Tagovi

Istarski pčelari Dani meda Med Ekološka proizvodnja Pesticidi Željko Ravnić Pčelarstvo Vežnaver Pčelarsko društvo Lipa

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi