Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Selekcionirani uzgoj matica
  • 28.10.2016. 16:30

Matice moraju biti otporne na bolesti i mirne

Miroslav Antolčić iz Velike Gorice odlučio je pčelarsku praksu podići iznad razine proizvodnje meda i postao uzgajivač selekcioniranih matica i proizvođač matične mliječi.

  • 3.845
  • 399
  • 0

Miroslav Antolčić, diplomirani inženjer elektrotehnike, uzgajivač selekcioniranih matica iz Velike Gorice, četvrta je generacija pčelara u obitelji Antolčić.

Prvi pčelar u toj obitelji bio je pradjed Franjo, uzgajivač svinja u Turopolju, koji je pčele uzgajao za vlastite potrebe, a djed Slavko je pčelarstvo komercijalizirao, kupio prvi kamion i počeo se baviti selećim pčelarstvom. Tradiciju je nastavila Miroslavova majka, potom otac, a sada se pčelarstvom bave Miroslav i njegov brat Tomislav.

Obitelj Antolčić zajedno ima preko 500 pčelinjih zajednica, a košnice drže na sedam lokacija u prstenu od 100 kilometara od Zagreba, jer toliko košnica i ne može biti smješteno na jednoj lokaciji, a tako dobivaju šest sorti meda: bagrem, amorfu, kesten, metvicu, lipu i livadni med.

Početak komercijalnog uzgoja

Miroslav Antolčić s uzgojem matica upoznao se još u srednjoj školi i uzgajao ih je 20-ak godina za vlastite potrebe, no kao komercijalni uzgajivač selekcioniranih matica registriran je od 2013. godine.

"Na komercijalni uzgoj matica potaknulo me to što je veliki broj mladih pčelara počeo ulaziti u pčelarstvo pa je nastala velika konkurencija na tržištu meda koji je zapravo bazni proizvod. Moja vizija je bila proširiti paletu proizvoda preko matica i matične mliječi. Uz to nakon 2011. zaredale su loše pčelarske godine. Primjerice ove sezone smo vrcali samo 5% bagremovog meda od uobičajene količine. A matice se prodaju u vrijeme kada prodaja meda ne ide, jer med se prodaje sezonski kada vladaju prehlade, a na maticama zarađujete u svibnju i lipnju. A što se matične mliječi tiče, nju proizvodi malo ljudi u Hrvatskoj pa zahvaljujući maticama i matičnoj mliječi ne ovisimo o pčelinjim pašama i posljedicama klimatskih promjena", kaže Miroslav Antolčić.

Izolirati oplodne stanice

Oplodnjaci u kojima se proizvode matice su male košnice u kojima ima dovoljan broj pčela da odnjeguju maticu za sparivanje, ali premalen da bi zajednica opstala u prirodi. U Hrvatskoj za sada nitko ne provodi umjetnu oplodnju matica već se one sparuju na oplodnim stanicama - a to su najčešće izolirani pčelinjaci.

Izoliranost oplodnih stanica je nužna kako bi se moglo utjecati na to koji će trutovi oploditi maticu. Preporuka je da udaljenost oplodne stanice bude bar 6 kilometara od najbližeg susjednog pčelinjaka međutim Antolčić kaže kako je to u kontinentalnoj Hrvatskoj teško postići. Naime, koliko se god govorilo i pisalo o izumiranju pčela u prirodi odnosno kako pčele više ne mogu opstati bez brige pčelara, pčela u prirodi još uvijek ima.

To su pčele koje su rojenjem otišle od pčelara i koje možda jesu pune varoe, ali i takav roj će sam preživjeti u kakvoj duplji drveta godinu ili dvije. Dakle može se kontrolirati gdje su pčelari ali ne može sa sigurnošću znati gdje su pčelinje zajednice i trutovi koji mogu oploditi maticu, tim više što su oni u stanju letjeti i po 6 do 7 kilometara kako bi došli do sparivališta.

I trutovi nose gene

Uzgajivači matica stoga odabiru zajednice u kojima će poticati maticu da zalegne što više trutova kako bi se povećala šansa da maticu oplode baš trutovi iz uzgajivačeve linije a ne ostali trutovi. Okviri građevnjaci koji trebaju potaknuti pčele da naprave saće za trutovsko leglo stavljaju se u zajednice već krajem ožujka jer trutovima treba 2-3 tjedna da postanu spolno zreli.

"Pčelari često zaborave kako treba paziti i na genetski materijal trutova, a ne samo majke matice, pa tako uzgajamo genetsku liniju za matice i genetsku liniju za trutove. Obično za trutove koristimo jednu genetsku liniju a za genetsku liniju matice 3 do četiri linije", kaže Antolčić.

Ipak kako se cijeli proces odvija u prirodi, na otvorenom, vrijeme ipak ima određeni utjecaj na sparivanje matice. Unatoč uvriježenom mišljenju da matica jednom u životu izlazi iz košnice i odlazi na svadbeni let na kojem se sparuje s pet-šest trutova Antolčić kaže kako matice na sparivanje izlaze i po nekoliko puta, ovisno o vremenskim prilikama, i da se sparuju sa po 10 i više trutova. To se vidi i po nalazima Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) koja nadzire registrirane uzgajivače matica u Hrvatskoj.

HPA uzima uzorke odnosno matice od uzgajivača i provodi dvije vrste kontrole - jedna je stavljanjem matica u druge pčelinjake i promatranjem osobina uzgajivačevih matica: da li je čista pasmina, je li otporna na bolesti i slično, a druga je kontrola seciranje matice kojim se vidi broj jajnih cjevčica, prisutnost spora noseme, broj spermija u spermoteci. Broj spermija varira od nekoliko stotina tisuća do otprilike 9 milijuna spermija i tu se može uočiti utjecaj vremena i broj trutova koji su sparili maticu. U tome leži i odgovor zašto se početnicima ne preporučuje da se upuštaju u posao uzgajivača matica jer osim godina iskustva treba imati i veliki broj košnica kako bi se mogao stvoriti dobar genetski materijal. Preporuka je držanje barem 100 zajednica, no Antolčić radi s njih više od 200 jer treba imati dovoljno trutova u zraku koji će spariti maticu i napuniti spermoteku.

Prednosti LR košnica

Što se tehnologije uzgoja matica tiče Miroslav Antolčić radi s 3-okvirnim LR košnicama. On u LR košnicama vidi nekoliko prednosti: u njih stane više pčela koje se bolje mogu brinuti o matici i održavati higijenu košnice, drvenu košnicu (za razliku od stiropornih oplodnjaka) je lakše dezinficirati paljenjem pa se ne prenose bolesti, matica koja se izlegne u takvoj košnici je boljoj fizičkoj kondiciji, a veća je i površina saća u koje može polagati jajašca.

Prema Antolčiću, male košnice su dobre u idealnim uvjetima ali kad iznenada nastupe dugotrajne kiše šaka pčela ne može dovoljno ugrijati košnicu pa se leglo može prehladiti ili se mogu pojaviti neke bolesti. Istraživanja pokazuju i da ako je manje pčela u oplodnjacima one manje tjeraju maticu da se giba po oplodnjaku pa se ona slabije fizički razvije u prva tri dana nakon što se izlegne, dok još ne izlazi van, pa je manje spremna za orijentacijski i svadbeni let. Matica se prvi put kontrolira 12. dan nakon što je izašla iz matičnjaka i gleda se je li zalegla jajašca koja su u toj fazi u obliku štapića. Ako jajašaca nema, matica se ili nije sparila ili se nije vratila sa sparivanja. Naime, postotak sparivanja nikada nije 100%, već se kreće u rasponu od 50 - 90%.

Ključan je 12. dan

Kod kontrole u 12.-om danu Antolčić pregledava i maticu i to ima li neku fizičku manu ili oštećenje, primjerice jesu li krila čitava i ima li sve nogice jer takve matice ne idu u komercijalnu prodaju. Uz to, provjeravaju se kolutići odnosno da se matica nije sparila s trutom iz neke uvezene pasmine, što nije dozvoljeno jer se u Hrvatskoj drži samo siva kranjska pčela, međutim neki pčelari uvoze i druge pasmine pčela. Kontrolira se i kvaliteta zaliježenog legla tj. da li matica polaže jajašca u koncentričnim krugovima.

Iako se matica za prodaju može pakirati već 12. dan, Antolčić se drži prakse da pričeka još 8 do 10 dana do faze poklopljenog legla. Naime, kako kaže, tek poklopljeno leglo pokazuje rezultate sparivanja jer šupljikavo leglo pokazuje da je došlo do sparivanja u srodstvu.

Kada se dobro ocijenjena matica zapakira - na njezino mjesto se stavlja novi matičnjak kojeg će odgojiti jaka zajednica jer je prethodna matica zalegla jedan do dva okvira legla a pčele sakupljačice su donijele i nešto meda pa se cijeli proces ponavlja do šest puta u sezoni, odnosno do početka kolovoza. U tom mjesecu su se već legu zimske pčele, pa se one zajedno s okvirima iz 3 oplodnjaka stave u LR nastavak, ostavi se jedna matica i formira društvo za zimu.

Otpornost na bolesti najvažnija

Prema Antolčićevim riječima i zahtjevi kod selekcije pčela su se s vremenom promijenili. "Nekada je cilj selekcije bila produktivnost i što manja sklonost rojenju. Danas je pri selekciji najvažnija otpornost na bolesti, osobito na varou i američku gnjiloću jer smo se liječenjem pčela mi kao ljudi previše upleli u prirodu. Prividno im pomažemo no istovremeno ih oslabljujemo. Druga je važna karakteristika smanjena agresivnost, pa prinos meda i mirnoća na saću. Tek tada dolazi rojivost", kaže Antolčić.

Pčelari koje se bave intenzivnim pčelarenjem, ili sele košnice, matice bi trebali mijenjati nakon druge godine a ostali nakon treće. Bilo bi mudro imati uz produktivna društva bar 10% nukleusa za rezervu, premda neki preporučuju i 30 %, kako bi se po potrebi mogle nadopunjavati proizvodne zajednice, bilo maticama bilo leglom. Antolčićev savjet je i nabavljati matice uzgojene u istom ekotipu, dakle panonski, goranski ili mediteranski tip, jer matica ima prilagođen genetski kod tom podneblju - u svom genetskom kodu ima upisano kada dolazi zima ili kada će nastupiti vrućine.


Tagovi

Selekcionirani uzgoj matica Miroslav Antolčić Oplodnjak Oplodna stanica Matica Trut Genotip Matična mliječ Hrvatska poljoprivredna agencija HPA Genetska linija Spermoteka Postotak sparivanja


Autorica

Tatjana Tadić

Više [+]

Tatjana je po zanimanju grafički inženjer - dizajner, a novinarstvom se bavi od 1996. godine. Radila je kao urednik rubrika u Poslovnom dnevniku, pokretala i uređivala gospodarske magazine, pisala novinarske tekstove, a dugo godina je radila i kao fotoreporterka. Hobi joj je pčelarenje :)

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Fruška gora se uveliko budi. Među skrivenim lepotama je i jezerce u Rivičkom potoku. Ljubičasti cvet je lekoviti plućnjak (Pulmonaria) od kojeg se prave čajevi protiv kašlja. Da li ste znali za ovo jezerce? Foto: Zoran Grco Grčić