Matice moraju biti otporne na bolesti i mirne

Miroslav Antolčić, diplomirani inženjer elektrotehnike, uzgajivač selekcioniranih matica iz Velike Gorice, četvrta je generacija pčelara u obitelji Antolčić.

Prvi pčelar u toj obitelji bio je pradjed Franjo, uzgajivač svinja u Turopolju, koji je pčele uzgajao za vlastite potrebe, a djed Slavko je pčelarstvo komercijalizirao, kupio prvi kamion i počeo se baviti selećim pčelarstvom. Tradiciju je nastavila Miroslavova majka, potom otac, a sada se pčelarstvom bave Miroslav i njegov brat Tomislav.

Obitelj Antolčić zajedno ima preko 500 pčelinjih zajednica, a košnice drže na sedam lokacija u prstenu od 100 kilometara od Zagreba, jer toliko košnica i ne može biti smješteno na jednoj lokaciji, a tako dobivaju šest sorti meda: bagrem, amorfu, kesten, metvicu, lipu i livadni med.

Početak komercijalnog uzgoja

Miroslav Antolčić s uzgojem matica upoznao se još u srednjoj školi i uzgajao ih je 20-ak godina za vlastite potrebe, no kao komercijalni uzgajivač selekcioniranih matica registriran je od 2013. godine.

"Na komercijalni uzgoj matica potaknulo me to što je veliki broj mladih pčelara počeo ulaziti u pčelarstvo pa je nastala velika konkurencija na tržištu meda koji je zapravo bazni proizvod. Moja vizija je bila proširiti paletu proizvoda preko matica i matične mliječi. Uz to nakon 2011. zaredale su loše pčelarske godine. Primjerice ove sezone smo vrcali samo 5% bagremovog meda od uobičajene količine. A matice se prodaju u vrijeme kada prodaja meda ne ide, jer med se prodaje sezonski kada vladaju prehlade, a na maticama zarađujete u svibnju i lipnju. A što se matične mliječi tiče, nju proizvodi malo ljudi u Hrvatskoj pa zahvaljujući maticama i matičnoj mliječi ne ovisimo o pčelinjim pašama i posljedicama klimatskih promjena", kaže Miroslav Antolčić.

Izolirati oplodne stanice

Oplodnjaci u kojima se proizvode matice su male košnice u kojima ima dovoljan broj pčela da odnjeguju maticu za sparivanje, ali premalen da bi zajednica opstala u prirodi. U Hrvatskoj za sada nitko ne provodi umjetnu oplodnju matica već se one sparuju na oplodnim stanicama - a to su najčešće izolirani pčelinjaci.

Izoliranost oplodnih stanica je nužna kako bi se moglo utjecati na to koji će trutovi oploditi maticu. Preporuka je da udaljenost oplodne stanice bude bar 6 kilometara od najbližeg susjednog pčelinjaka međutim Antolčić kaže kako je to u kontinentalnoj Hrvatskoj teško postići. Naime, koliko se god govorilo i pisalo o izumiranju pčela u prirodi odnosno kako pčele više ne mogu opstati bez brige pčelara, pčela u prirodi još uvijek ima.

To su pčele koje su rojenjem otišle od pčelara i koje možda jesu pune varoe, ali i takav roj će sam preživjeti u kakvoj duplji drveta godinu ili dvije. Dakle može se kontrolirati gdje su pčelari ali ne može sa sigurnošću znati gdje su pčelinje zajednice i trutovi koji mogu oploditi maticu, tim više što su oni u stanju letjeti i po 6 do 7 kilometara kako bi došli do sparivališta.

I trutovi nose gene

Uzgajivači matica stoga odabiru zajednice u kojima će poticati maticu da zalegne što više trutova kako bi se povećala šansa da maticu oplode baš trutovi iz uzgajivačeve linije a ne ostali trutovi. Okviri građevnjaci koji trebaju potaknuti pčele da naprave saće za trutovsko leglo stavljaju se u zajednice već krajem ožujka jer trutovima treba 2-3 tjedna da postanu spolno zreli.

"Pčelari često zaborave kako treba paziti i na genetski materijal trutova, a ne samo majke matice, pa tako uzgajamo genetsku liniju za matice i genetsku liniju za trutove. Obično za trutove koristimo jednu genetsku liniju a za genetsku liniju matice 3 do četiri linije", kaže Antolčić.

Ipak kako se cijeli proces odvija u prirodi, na otvorenom, vrijeme ipak ima određeni utjecaj na sparivanje matice. Unatoč uvriježenom mišljenju da matica jednom u životu izlazi iz košnice i odlazi na svadbeni let na kojem se sparuje s pet-šest trutova Antolčić kaže kako matice na sparivanje izlaze i po nekoliko puta, ovisno o vremenskim prilikama, i da se sparuju sa po 10 i više trutova. To se vidi i po nalazima Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) koja nadzire registrirane uzgajivače matica u Hrvatskoj.

HPA uzima uzorke odnosno matice od uzgajivača i provodi dvije vrste kontrole - jedna je stavljanjem matica u druge pčelinjake i promatranjem osobina uzgajivačevih matica: da li je čista pasmina, je li otporna na bolesti i slično, a druga je kontrola seciranje matice kojim se vidi broj jajnih cjevčica, prisutnost spora noseme, broj spermija u spermoteci. Broj spermija varira od nekoliko stotina tisuća do otprilike 9 milijuna spermija i tu se može uočiti utjecaj vremena i broj trutova koji su sparili maticu. U tome leži i odgovor zašto se početnicima ne preporučuje da se upuštaju u posao uzgajivača matica jer osim godina iskustva treba imati i veliki broj košnica kako bi se mogao stvoriti dobar genetski materijal. Preporuka je držanje barem 100 zajednica, no Antolčić radi s njih više od 200 jer treba imati dovoljno trutova u zraku koji će spariti maticu i napuniti spermoteku.

Prednosti LR košnica

Što se tehnologije uzgoja matica tiče Miroslav Antolčić radi s 3-okvirnim LR košnicama. On u LR košnicama vidi nekoliko prednosti: u njih stane više pčela koje se bolje mogu brinuti o matici i održavati higijenu košnice, drvenu košnicu (za razliku od stiropornih oplodnjaka) je lakše dezinficirati paljenjem pa se ne prenose bolesti, matica koja se izlegne u takvoj košnici je boljoj fizičkoj kondiciji, a veća je i površina saća u koje može polagati jajašca.

Prema Antolčiću, male košnice su dobre u idealnim uvjetima ali kad iznenada nastupe dugotrajne kiše šaka pčela ne može dovoljno ugrijati košnicu pa se leglo može prehladiti ili se mogu pojaviti neke bolesti. Istraživanja pokazuju i da ako je manje pčela u oplodnjacima one manje tjeraju maticu da se giba po oplodnjaku pa se ona slabije fizički razvije u prva tri dana nakon što se izlegne, dok još ne izlazi van, pa je manje spremna za orijentacijski i svadbeni let. Matica se prvi put kontrolira 12. dan nakon što je izašla iz matičnjaka i gleda se je li zalegla jajašca koja su u toj fazi u obliku štapića. Ako jajašaca nema, matica se ili nije sparila ili se nije vratila sa sparivanja. Naime, postotak sparivanja nikada nije 100%, već se kreće u rasponu od 50 - 90%.

Ključan je 12. dan

Kod kontrole u 12.-om danu Antolčić pregledava i maticu i to ima li neku fizičku manu ili oštećenje, primjerice jesu li krila čitava i ima li sve nogice jer takve matice ne idu u komercijalnu prodaju. Uz to, provjeravaju se kolutići odnosno da se matica nije sparila s trutom iz neke uvezene pasmine, što nije dozvoljeno jer se u Hrvatskoj drži samo siva kranjska pčela, međutim neki pčelari uvoze i druge pasmine pčela. Kontrolira se i kvaliteta zaliježenog legla tj. da li matica polaže jajašca u koncentričnim krugovima.

Iako se matica za prodaju može pakirati već 12. dan, Antolčić se drži prakse da pričeka još 8 do 10 dana do faze poklopljenog legla. Naime, kako kaže, tek poklopljeno leglo pokazuje rezultate sparivanja jer šupljikavo leglo pokazuje da je došlo do sparivanja u srodstvu.

Kada se dobro ocijenjena matica zapakira - na njezino mjesto se stavlja novi matičnjak kojeg će odgojiti jaka zajednica jer je prethodna matica zalegla jedan do dva okvira legla a pčele sakupljačice su donijele i nešto meda pa se cijeli proces ponavlja do šest puta u sezoni, odnosno do početka kolovoza. U tom mjesecu su se već legu zimske pčele, pa se one zajedno s okvirima iz 3 oplodnjaka stave u LR nastavak, ostavi se jedna matica i formira društvo za zimu.

Otpornost na bolesti najvažnija

Prema Antolčićevim riječima i zahtjevi kod selekcije pčela su se s vremenom promijenili. "Nekada je cilj selekcije bila produktivnost i što manja sklonost rojenju. Danas je pri selekciji najvažnija otpornost na bolesti, osobito na varou i američku gnjiloću jer smo se liječenjem pčela mi kao ljudi previše upleli u prirodu. Prividno im pomažemo no istovremeno ih oslabljujemo. Druga je važna karakteristika smanjena agresivnost, pa prinos meda i mirnoća na saću. Tek tada dolazi rojivost", kaže Antolčić.

Pčelari koje se bave intenzivnim pčelarenjem, ili sele košnice, matice bi trebali mijenjati nakon druge godine a ostali nakon treće. Bilo bi mudro imati uz produktivna društva bar 10% nukleusa za rezervu, premda neki preporučuju i 30 %, kako bi se po potrebi mogle nadopunjavati proizvodne zajednice, bilo maticama bilo leglom. Antolčićev savjet je i nabavljati matice uzgojene u istom ekotipu, dakle panonski, goranski ili mediteranski tip, jer matica ima prilagođen genetski kod tom podneblju - u svom genetskom kodu ima upisano kada dolazi zima ili kada će nastupiti vrućine.