• Pčelinja školica
  • 02.05.2020. 09:00
  • Grad Zagreb, Zagreb

Mali humanitarci Pčelinje školice tužni: Ništa od vrcanja meda ove godine

Zadnjih mjeseci sve je otužno i djeca su žalosna jer se ne mogu družiti i brinuti o pčelicama. Svakodnevno komuniciram s njima, a za Svjetski dan pčela pripremamo likovne radove koje će mi poslati pa ću ih objaviti na stranici Školice, kaže voditeljica Ana-Marija Tavra.

Foto: Arhiva Pčelinje školice
  • 938
  • 369
  • 0

"Nakon što sam počela pčelariti i susrela se s ubodima, zujanjem, rojenjem, prihranom i liječenjem pčela, kao apsolutni početnik u zrelim godinama, uronila sam u dotada nepoznati svijet. Šest godina pčelarenja, pčelarska škola kod profesora Kezića, stotinu preslušanih predavanja, literature ne znam im ni broj, mnoštvo pregledanih video uradaka, članaka, sati i sati razgovora s mnogim iskusnim pčelarima bili su mi vjetar u leđa da u osnovnoj školi u kojoj radim pokrenem dječju pčelarsku sekciju", doznajemo od Ana-Marije Tavra, voditeljice Pčelinje školice u zagrebačkoj školi.

"Baš u vrijeme mojih razmišljanja u školi smo pokrenuli školsku zadrugu DUB. Idealna prilika da oformim grupu budućih pčelara i ljubitelja prirode. Okupilo se oko 30 učenika. Nakon mnoštva prijedloga odlučili smo se za naziv Pčelinja školica", govori i pojašnjava da je zadruga dobila ime po hrastu što je nekad dominirao prostorom današnje zagrebačke Dubrave gdje je smještena njihova škola, OŠ Marije Jurić Zagorke. Bio je pravi izazov pokrenuti gradsku djecu sa zagrebačkog betona da u pčelarenju pronađu radost i zadovoljstvo, prisjeća se.

Promotori zdrave prehrane

"Naša pčelarska sekcija djeluje pune četiri godine. Nismo ni slutili da će prva ideja s pčelama iznjedriti desetke drugih ideja od kojih smo neke ostvarili, a o nekima još sanjamo. Okupili su se učenici petih razreda, danas osmaši, vedri entuzijasti. Istina, njihova znanja bila su iz crtića Pčelica Maja - mislili su kako med curi iz pipe na košnici i kako med skupljaju trutovi. Nisu mogli ni zamisliti da rad s pčelama zahtijeva toliko vremena i znanja. I ja sam bila početnik, tek sam krenula u Pčelarsku školu i sva svoja otkrića dijelila sam s njima", iskrena je Ana-Marija, vjeroučiteljica u školi i pčelarica u slobodno vrijeme.

Djeca su ozbiljno pristupila pčelarenju 

Istovremeno je njena obitelj proširila vlastiti pčelinjak, a jednu zajednicu odlučili su odvojiti za Pčelinju školicu kako bi učenici mogli početi razvijati odgovornost za zajednicu i brinuti se za pčele.

"Učili smo kako izgleda proces od proljeća do jeseni, prvi proljetni pregled, priprema za prvu veliku pašu bagrema i ostalo. U učionici smo usvajali teorijski dio, istraživali Varrou destructor te ostale nametnike i pčelinje bolesti", doznajemo od veselih članova Pčelinje školice. S vremenom im se pridruživao sve veći broj sudionika, a razvijali su i nove ideje. "Kroz ove četiri godine imali smo mnoštvo radionica izrade prirodnih sapuna i kozmetike na bazi pčelinjih proizvoda te radionice svijeća. Organizirali smo božićne prodajne sajmove, sudjelovali u raznim školskim projektima kao što su: Prirodoslovni dan, Dan planeta Zemlje, Medni dan, Svjetski dan voda, Svjetski dan pčela te Promocija hrvatskog pčelarstva. Prezentirali smo i prodavali med iz vlastite košnice, organizirali degustacije za učenike naše škole i na taj način promovirali zdravu prehranu", kažu današnji osmaši.

Provedeno je i istraživanje među učenicima škole koje je otkrilo da više od pola njih nikada ili izuzetno rijetko jede med, a istovremeno 70% učenika svakodnevno konzumira razne slatkiše i grickalice. Potrošnja meda u Hrvatskoj na vrlo je niskim razinama, osobito kod djece i mladih. "To nam je bio dodatni poticaj da se više angažiramo oko promocije zdrave hrane što uključuje veću potrošnju zdravog meda", dodaju ovi mali veliki pčelari.

Pripremali se za Svjetsko natjecanje u pčelarstvu

"Kako nam je bilo nezgodno obilaziti košnicu na mom obiteljskom pčelinjaku koji je bio udaljen kilometrima, bili smo presretni kada se HUP Pčelinjak zauzeo za nas i omogućio nam premještaj košnice u blizinu škole. Urbano pčelarenje u Zagrebu još uvijek nije dopušteno kao što to je u mnogim uređenim europskim zemljama i njihovim velikim gradovima. Košnica je sada stacionirana u studentskom pčelinjaku na kampusu, u blizini naše škole", govori Tavra te koristi priliku da se zahvali gospodinu Anti Matijeviću, voditelju Nastavno-pokusnog pčelinjaka koji im je ustupio prostor.

Izrađivala su i sapune i kozmetiku na bazi meda 

On im je, kao mentor, pomagao u pripremama za Svjetsko natjecanje u pčelarstvu, ali i za svakodnevno praćenje razvoja pčela od proljeća do uzimljavanja u jesen. Zahvaljuje i Draženu Jermanu te Snježani Rakonić koji su pozvali Pčelinju školicu u svoju udrugu.

"Nedavno smo se učlanili u HUP Pčelinjak kako bi se učenici na višim razinama susreli sa svijetom pčelara. Udruga nam je izišla u susret i pomogla oko prijave za natjecanje, a kao naši sponzori odlučili su pokriti kompletan trošak našeg sudjelovanja za što smo izuzetno zahvalni. Natjecanje je trebalo biti održano u Sloveniji, u Ivančnoj Gorici, u srpnju, ali je zbog pandemije odgođeno za sljedeće ljeto. S obzirom da će to biti prvi puta, ne opterećujemo se uspjehom, najveća vrijednost je veselje učenika zbog novih znanja, prijateljstava i druženja", naglašava voditeljica sekcije dok se prisjeća početničkih muka kada je puna volje nailazila na mnogobrojne zapreke.

"Kako bih učenike odvela na svoj pčelinjak trebala je suglasnost roditelja. Roditelje je trebalo upoznati s mogućim rizicima, ubodima i alergijskim reakcijama. Od 30 učenika samo 4 je donijelo suglasnosti. No, kroz ove četiri godine fantastična četvorka napravila je sjajan posao", ponosno ističe.

Rad na vlastitoj košnici naučio ih je koliko knjiga nikada ne bi mogla

Pratili su životni ciklus zajednice u košnici, kod svakog obilaska mjerili bi temperaturu zraka, vrijeme pregleda, vjetar, pregled poletaljke i čišćenje podnice. Učenici su se naučili služiti dimilicom, prepoznavati staro i novo saće, sudjelovali su u vrcanju meda, pretapanju saća i utapanju satnih osnova. "Poteškoće nam je stvarao nedostatak potrebne opreme. Nosila sam svoja odijela i rukavice, dimilicu, dlijeta, špahtle i sav potreban pčelarski pribor, kako u školu na radionice tako i na pčelinjak. Poslali smo zamolbu tvrtki Ligno Una Proizvodnja da nam poklone košnicu. Rado su se odazvali i ostavili nam košnicu na tri nastavka s okvirima", navodi i priznaje da je teško opisati radost koju su tada osjećali.

"Djeca su ukrasila košnicu i ona nam je uljepšavala školsko predvorje, pčelari su demonstrirali pčelarenje pred drugim učenicima pod školskim odmorima sve dok je nismo morali odnijeti na pčelinjak i premjestiti pčele jer je stara košnica bila dotrajala. Tvrtka Medin san donirala nam je jedan gornji dio zaštitnog odijela", prisjeća se Ana-Marija tih dana te kako su proučavali medonosno bilje oko škole i pčelinjaka. Imali su i Dnevnik rada. 

Zadnjih mjeseci sve je otužno i djeca su žalosna jer se ne mogu družiti i brinuti o pčelicama. "Očekivali smo odvajanje na dva tjedna, a ne do kraja školske godine kako je za pretpostaviti. Sada, nakon nekog vremena, jasnije je koliko su djeca izgubljena. Jedva čekaju zagrliti svoje prijatelje, nedostaju im pčelice, odlazak na pčelinjak i radionice. Svakodnevno komuniciram sa svojim malim pčelarima koji pišu stihove o pčelicama, prate videe koje im šaljem, a vezano za pčelarske radove koji su u tijeku. Za Svjetski dan pčela pripremamo likovne radove koje će mi poslati pa ću ih objaviti na stranici Školice. O našoj košnici brigu vodi gospodin Matijević, voditelj studentsko-pokusnog pčelinjaka gdje se nalazi i naša pčelinja zajednica. Djeca su se veselila vrcanju meda, ali nažalost to će ove godine morati preskočiti", sjetno zaključuje Tavra.

Mladi humanitarci odraslima bi trebali biti primjer

Svake godine Pčelinja školica ide u obilazak manifestacije Dani meda u Zagrebu. Kroz cijelu školsku godinu proizvode sapune dobivene hladnim postupkom s dodatkom pčelinjeg voska i meda, rade meleme i kremice koje se obvezno baziraju na pčelinjim proizvodima. "Pravimo svijeće, lijevamo ih u staklene čaše, u kalup ili jednostavno rolamo iz satnih osnova. Izrađujemo informativne i obrazovne plakate i zidne novine. Organiziramo fotonatječaje među učenicima i biramo najljepše učeničke fotografije pčela koje nagrađujemo. Sudjelovali smo na Prirodoslovnoj večeri koju su organizirale učiteljice Prirodoslovke. Naša tema je bila: Kretanje životinja - pčele. Opisali smo rad krila i funkciju nogu, zanimljivosti o brzini i načinu letenja te kretanju i orijentaciji u košnici i izvan nje", doznajemo od mladih entuzijasta.   

Dječji rad na promociji pčelarstva

Pripremili su i zanimljivu prezentaciju koju su učenici svih uzrasta pogledali te odgovarali na pitanja u nagradnom kvizu. Najuspješnije učenike nagradili su medom, svijećama i sapunima koje su sami izradili, te žlicama za med. Svake godine pripremaju izložbeno-prodajni Božićni sajam gdje prodaju proizvode, ali i donacije koje dobiju od prijatelja Pčelinje školice. Učenici su zapisivali 'medene' recepte svojih mama i baka te ih dijelili na sajmu posjetiteljima. "Od novca koji prikupimo dio uplaćujemo za školsku zadrugu, financiramo potrebe sekcije, a dio koristimo za pomoć našim bolesnim učenicima te drugima koji su u potrebi, no naša sredstva su mala i često nedovoljna", navode. Surađuju s HU Dobra volja te svakog Božića i Uskrsa organiziraju humanitarnu akciju prikupljanja nepokvarljivih namirnica i higijenskih potrepština za ljude koji žive na dnu egzistencije.

"Prošle godine obilježili smo Medni dan i zaštitnika pčela i pčelara sv. Ambrozija. Pčelinja školica bila je nositelj projekta. Igrali smo kviz, prvašići su bili odlični, počastili smo se kolačima od meda koje su pripremile vrijedne mame i bake. Naš projekt podržala je i pčelarska tvrtka PIP iz Pisarovine koja je darovala prvašićima vrijednu donaciju, kao i pčelarima pogače za košnicu o kojoj brinu, literaturu i dobre savjete. Ove godine smo s kašnjenjem obilježili Medni dan i to degustacijom meda na holu škole te istraživačkim projektom Medovi naše hrvatske. Istražili smo i promovirali najbolje hrvatske pčelare, ali i hrvatsko gospodarstvo uopće, s naglaskom na problem golemog uvoza meda. U tijeku je i projekt Dječja pčelarska himna. Naime, naši učenici smišljaju tekstove na temu pčele uz pomoć profesorice hrvatskog jezika, a najljepšu 'pčelinju pjesmicu' uglazbit će naš profesor glazbene kulture", otkriva Tavra.

Rad na pčelinjaku, druženje i smijeh kao terapija u borbi protiv pošasti suvremenog doba

Današnja djeca nalaze se pred izazovima kakvih prije dvadesetak godina nije bilo. Informacijske tehnologije kao PC igrice, internet, mobiteli s raznim aplikacijama, okupirale su ih toliko da se ni roditelji ni struka ne snalaze u novim okolnostima. "Živimo u novom, drugačijem svijetu. O ovom velikom problemu oglasio se i Unicef u izvještaju Stanje djece u svijetu 2017. gdje se navodi kako istraživači priznaju da pretjerana upotreba digitalne tehnologije može doprinijeti depresiji i anksioznosti u dječjoj dobi. Možemo nadodati otuđenje od obitelji i prijatelja, smanjena socijalizacija, slabiji uspjeh u školi, porast agresivnosti. Boravak u prirodi, rad na pčelinjaku, druženje i smijeh najbolji su lijek i terapija u borbi protiv pošasti suvremenog doba", uvjerena je.

Ova vrsta rada s učenicima izvrstan je način da se djeci s raznim poteškoćama u razvoju i ponašanju pomogne u njihovu napretku na bolje. "Nadamo se da će, vezano na ovu problematiku, i nastojanja Pčelinje školice biti prepoznata. Bez obzira čime se profesionalno bavimo neka nam ne bude prepreka da svoja druga znanja i vještine koje posjedujemo nesebično prenesemo na druge, osobito mlađe. Inovativnost, samostalnost, kreativnost, samopouzdanje, sposobnost preuzimanja rizika, timski rad, sposobnost planiranja, sposobnost upravljanja projektima, spretnost, snalažljivost, komunikacija, odgovornost - sve su to dodatne vrijednosti koje promičemo kao pčelarska sekcija", dodaje Tavra.

Važno je za kraj napomenuti da Pčelinja školica ne bi uspjela opstati bez suradnje i pomoći mnogih prijatelja. "Ovim putem zahvaljujemo svim našim donatorima. Neki su nam donirali teglu meda, špagicu za svijeće, satne osnove, drugi i više. Ali svi su nam vrijedni i svima smo zahvalni. Prijatelji Pčelinje školice su dragi pčelari: Lozić Ivo, Željko Đidara, Roki Dokić, Dražen Dvorski, Ana Baričević, Tamara Bakale, Zlatko Esseker Elveđi; OPG Ivanda, Medin san, Apis market, Curiš Beevin, PTO Ćurin, PiP d.o.o., Gorski Fužine, Radošević pčelarstvo, Dražen Špančić, Kuća meda-Županja, OPG Kovačić, Antičević zeleni med, Rončević pčelarstvo, OPG Kokorić, Pčelarstvo Barać, Ligno Uno proizvodnja košnica, Tvrko Matijević. Pozivamo na suradnju i druge koji žele podržati naš rad", kažu mali veliki pčelari širokog srca iz OŠ Marije Jurić Zagorke.


Fotoprilog


Tagovi

Pčelinja školica Ana Marija Tavra Djeca Pčelarenje Košnice


Autorica

Blanka Kufner

Blanka je završila Upravno pravo i Menadžment u turizmu, a posebno ju zanimaju teme vezane uz ruralni i održivi turizam te sve što se tiče ekologije i očuvanja prirode. Misao vodilja: "Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku - prirodu nismo naslijedili od predaka, nego posudili od unuka."

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

#mojepovrće ,svježe slike od jučer ,i kako je došlo do jučer,naša proizvodnja od sjemenke do ploda :... Pročitaj cijelu bilješku »