• Izvoz pčela
  • 04.06.2020. 11:00
  • Zadarska, Zadar

Krste Bukvić s partnerima i u jeku pandemije izvozio pčelinje zajednice u Francusku

Isti dan kad je Europska komisija donijela odluku da se otvara tzv. zeleni koridor za protok živih životinja, tri zadarska pčelara su organizirali primopredaju svojih pčelinjih zajednica Francuzima. Zašto Bukvić, Čuljat i Lonić ne žele otkriti ime vlasnika ni tvrtku koja distribuira njihov med i pčelinje zajednice?

Foto: Arif Sitnica
  • 728
  • 198
  • 0

Korona, suša, bura… Što je gore, ne može decidirano odgovoriti ni iskusni zadarski pčelar Krste Bukvić, iako su u delikatnoj fazi pandemije on i njegovi suradnici Alen Lonić iz Bibinja i Dražen Čuljat iz Sukošana, uspjeli izvesti nekoliko stotina pčelinjih zajednica u Francusku. Točnije u Clermont - Ferrand, gdje već godinama isporučuju svoje proizvode tamošnjem poslovnom partneru, koji njihove proizvode distribuira diljem francuskog juga, najčešće u okolici Marseillea, ali i cijele pokrajine Provance. Prije pandemije istom partneru isporučili su dogovorene količine meda.

"Med isporučujemo u bačvama. U svakoj po 300 kila", kaže Bukvić.

No, prije nego što otkrije kako su izvezli pčelinje zajednice, poslušajmo najprije s kakvim se problemima sada suočava Bukvić i ostali pčelari, posebno u Zadarskoj županiji.

Ništa ni od drače

"Suša i bura za pčele su ubitačna kombinacija", kaže Bukvić. U svojih 40 i ohoho godina koliko se “igra” pčelarstva ne pamti ovakvu godinu. Od nove godine na zadarskom području palo je svega između 70 i 85 litara kiše na metar četvorni, a prosjek za 5 mjeseci je 320 do 350 litara padalina tijekom uobičajene godine.

Zbog suše biljke jednostavno ne luče nektar. Od sredine travnja, u normalnim prilikama, ovdje se pokreće niz medonosnih biljaka. Jedna od najudarnijih je i divlja drača. Ona je, doduše, ovih dana procvjetala.

Dražen Čuljat, Krste Bukvić i Alen Lonić na sajmu u Clermont - Ferrandu

"Da, procvjetala, ali što to vrijedi kad je bura odmah osuši", govori Bukvić. Ništa ni od grahorica po polju, nema marulja ni drugih biljaka. Da je bilo vlage biljke bi pojačano lučile nektar. Pčele bi barem u jutarnjim satima “radile”, a ovako čitav dan ne rade ništa. Kad malo i polete dočeka ih hladni vjetar i, kako kaže Bukvić - plači voljena zemljo.

"Nema nam druge nego seliti", kaže Bukvić, koji je već odnio pčelarsku vagu na područje Gračaca. Ići će se i dalje sve do Plitvičkih jezera i Slunja, ali ni Lika više nije što je nekada bila. "Dođeš na Plitvice, oko pčelinjaka na 50-ak metara devet izvora, a ja ne moram travu kositi oko košnica. Nema je", dodaje naš sugovornik, ilustrirajući i time klimatske promjene i poremećaje u prirodi, kakve ne pamti od prošlog stoljeća kada se ozbiljnije počeo baviti pčelarstvom.

Od pet do 400 košnica

Još dok je radio u nekadašnjoj Jugoplastici krenuo je 1976. sa pet i nakon 10 godina, svakodnevno se educirajući, došao na 100 košnica.

"Rast ne smije biti veći od 10 posto godišnje", kaže Bukvić. Bitna je postupnost jer tko, kao što se događa danas, krene sa 100 košnica taj neće pčelariti ni dvije godine, tvrdi Bukvić.

Tradicija pčelarstva u obitelji Bukvić datira još od davne 1936. godine. "Započeo je moj djed Nikola, zvani Niko uz od kojega sam, kao najstariji unuk, nasljedio 5 košnica i ljubav prema pčelama", kaže Krste koji se samostalno počeo baviti pčelarstvom prije 44 godine.

Danas pčelari sa 250 košnica s time da svake godine proizvede i 100 do 150 novih pčelinjih zajednica koje izvozi u Francusku. Osim pčelinjih zajednica proizvodi i matice. Naravno i med, a uz med i razne druge proizvode  na bazi meda, propolisa i peluda. "Pčelarstvo je obiteljski posao", kaže Krste, a najidealnije je kad se u tom poslu nađu tri generacije. Njegov sin Zvonimir, doduše, više interesa pokazuje za maslinarstvo i proizvodnju ekstradjevičanskog maslinovog ulja. Vlasnik je trgovine, zapravo butika u kojemu nudi izvorne zadarske i hrvatske proizvode, među kojima su i delicije od meda i maslinovog ulja sa OPG-a Bukvić.

"Možda se za pčelarstvo zainteresira i osmogodišnji unuk Luka", priželjkuje Krste.

Mediteranski ekotip sive pčele

Uz postupnost i stalno učenje, velika prekretnica u Bukvićevom pčelarenju počinje kad je 1982. od slovenskog pčelara Janka Pislaka nabavio 40 matica sive pčele, vrste koju su Slovenci u međuvremenu zaštitili pod imenom Kranjska pčela. Ali, vidi vraga! Matice koje su stigle u Zadar nisu se odmah adaptirale.

Označena matica snese dnevno 2.500 jaja

"Janko što je ovo, što si mi napravio?", pitao je Bukvić.

Odgovor je bio iskren do boli: "Dobio si što si tražio. Dobio si krv mojih pčela, čistu sortu kranjske pčele. Kako bi se ti ponašao da iz Zadra dođeš živjeti na Triglav", rekao mu je Pislak uputivši Bukvića da krene uzgajati matice za svoje potrebe, za svoju mikroklimu. "Razvijaj svoj ekotip", prisnažio je slovenski pčelar, a Bukvić prihvatio. Pridošle matice su i domaće pčele, na svoj način, poticale da zalegu matičnjake da bi se proizvela novu maticu koju su oplodili trutovi iz ovdašnjeg klimata.

Daju 25 posto više meda od ostalih

"S obzirom da je trut preko 80 posto prenosnik genetskog potencijala te zajednice to križanje je s vremenom rezultiralo mediteranskim ekotipom sive pčele koju ja i mnogi pčelari na našem području danas uzgajamo", pojašnjava Bukvić i dodaje da se mediteranski ekotip dijeli na nekoliko klimata, jer iste pčele, primjerice, u Istri ili u Dubrovniku ne ponašaju se isto kao ove na zadarskom području.

Pojedinosti o tom, Bukvić je otkrio i Barbari Zrimšek voditeljici i urednici tv-serijala "Village Folk" - Hrana za budućnost koji se emitira i na HTV-u. Nas je zanimalo po čemu se još razlikuju pčele koje je on selektirao, daju li više meda?

"Daju i to 20 do 25 posto više od ostalih. Osim toga u zimskom periodu puna tri mjeseca (studeni, prosinac i siječanj) potpuno miruju. Ne troše hranu. Kontrolne vage pokazuju da troše između 4 i 5 kg po košnici. U veljači kad počnu razvijati pčelinje leglo troše više. Selekcionirane, potentnije matice polože i do 2.500 jajašaca iz kojih se treći dan razviju ličinke", pojašnjava Bukvić. Cijeli proces do konačnog formiranja svake pčelinje zajednice traje godinu dana.

Pčelinje matice tolerantne na varou?!

Bukvić i njegovi suradnici idu i korak dalje. Nastoje proizvesti pčelinje matice koje će biti tolerantne na varou, tog opasnog nametnika.

"Koristeći iskustva jednog američkog pčelara izdvojili smo dvije zajednice. Pratimo njihove potomke, njihove kćerke da bi vidjeli kakve će rezulate dati ove i sljedeće godine. Za četiri godine točno ćemo znati što smo postigli", kaže Krste Bukvić. Ako im se posreći možda će na pitanja kako su uspjeli odgovarati kao i spomenuti američki pčelar: “Ne znam kako, ali eto imam takve rezultate!”

Krste Bukvić i Barbara Zrimšek 

Uspješni pčelari nerijetko ističu da više vrijedi jedna dobra pčelinja zajednica nego 10 slabih. A za dobru zajednicu ključna je mlada matica koja dnevno leže 2.000 i više jaja.

"Neke kod mene ležu i 2.500, a to je više nego što je težina dotične matice", otkriva Bukvić i dodaje da u jednoj sezoni matica snese 150.000 do 200.000 jaja i ona su 100 puta teža od njenog tijela. Zbog intezivne upotrebe stručnjaci proporučuju da svaku maticu treba držati najviše dvije godine u proizvodnji. No, to ne znači da te izuzetno vrijedne matice treba sasavim ukloniti iz pčelinjaka. "Ne, jer jaja takvih matica se mogu upotrijebiti za proizvodnju matičnjaka odnosno za uzgoj novih matica", kaže Krste Bukvić.

Posao u Clermont-Ferrandu

Za Bukvićeve matice ubrzo se pročulo. "Ljudi koji su ih kod mene nabavljali nisu krili da pčele koje ja forsiram daju veće prinose, što se proširilo i izvan lokalnih okvira", kaže Bukvić, koji je u međuvremenu, uz brojne pčelarske projekte koje je pokretao, započeo i suradnu s dvojicom mladih pčelara, Lonićem i Čuljatom, za koje tvrrdi da su izrasli u velike majstore pčelarskog zanata. S njima je i krenuo u osvajanje europskih tržišta. Posjećivali su kongrese i sajmove njemačkih i francuskih pčelara i baš u Clermont-Ferrandu prije pet godina stupili u kontakt sa jednim od najvećih distributera pčelinjih proizvoda.

"Pomogao nam je i profesor Pavel Zdešar koji je na kongresu održao predavanje s prezentacijom sive pčele. On je i inače vrlo utjecajan u europskim pčelarskim krugovima", otkriva Bukvić.

Uglavnom, nakon toga spomenuti distributer, kojemu Bukvić (iz predostrožnosti zbog moguće nelojalne konkurencije kakve, nažalost, ima među hrvatskih pčelarima) ne želi otkriti ime, stigao je u Zadar, upoznao se s načinom proizvodnje matica i pčelinjih zajednica ovdašnje sive pčele.

Posao je dogovoren na obostrano zadovoljstvo pa od tada francuski partner na tamošnje tržište godišnje distribuira više od 2.000 pčelinjih zajednica među kojima i više stotina Bukvićevih, Lonićevih i Čuljatovih. Distribuira i njihov med, odnosno proizvode od tog meda i to uglavnom na podučju Pariza.

Prekrcaj na odmorištu Desinić

"Do sada nismo imali nikakavih reklamacija. Vodi se računa da naše pčele dođu u sličan klimat kao što je ovaj iz kojega su potekle" kaže Bukvić i dodaje;  "Poslovni partner iz Clermont-Ferranda nam govori: "Nastavite raditi kao i dosad". Zadovoljan je jer iz Zadra dobiva pčelinje zajednice u kojima su testirane jednogodišnje matice.

Isporuke su sredinom travnja i tako je bilo sve do ove godine kada je, baš u to vrijeme, pandemija koronavirusa bila na vrhuncu. No, ni tada Bukvić i partneri nisu stajali skrštenih ruku, sređivali su sve potrebne papire i dozvole.

Kad je u Europska komisija u Briselu donijela odluku da se otvara tzv. zeleni koridor za protok živih životinja, tri zadarska pčelara su odmah u Clermont-Ferrand proslijedili svoje fakture i otpremnice bez kojih francuski vozač ne bi mogao krenuti na put i preći slovensko-hrvatsku granicu. Budući još nismo u Šengenu, na granici su mu, nakon što je predočio spomenute dokumente kao dokaz kod koga ide, uzeli broj telefona, upisali GPS...

Pčele iskusnog Krste Bukvića 

Prema dogovoru dočekali smo ga 1. svibnja na odmorištu Desinić kod Jastrebarskog, pretovarili pčele na njegov kamion specijalizian za prijevoz pčela. Sve cakum-pakum. Nakon nepunog sata javio nam se sa granice: “Ovi su se iznenadili kad su me vidili da sam već stigao” javio se Bukviću francuski kamiondžija. Da nije korone došao bi on po pčele skroz u Zadar, kao i inače. Ovako, sve se odvijalo kao u nekom akcijskom filmu sa “hepiendom” jer su pčele iz Zadra do francuskog odredišta stigle u najkraćem mogućem vremenu i to 1. svibnja, znači, niti 15 dana kasnije nego prijašnjih godina.

"Nadam se da će iduće godine isporuka biti 12. travnja, kad je moj rođendan. Proslavit ću ga i s Francuzima", nada se Krste Bukvić. S tim njegovim riječima i završavamo ovu sagu o medu i pčelama koja samo potvrđuje da na velikom europskom tržištu s 500 milijuna ljudi ima mjesta i za hrvatske proizvođače. Za sve koji, kao Bukvić i njegovi partneri, imaju kvalitetne proizvode i znaju ih tržiti.


Fotoprilog


Tagovi

Krste Bukvić Med Pčelinje zajednice Izvoz Clermont-Ferrand Francuska


Autor

Nedjeljko Jusup

Više [+]

Nedjeljko je dugogodišnji novinar i urednik. Osnivač i prvi glavni urednik tjednika i dnevnika Zadarski list. Moto: Informativno, poučno i zanimljivo. Piši tako da riječima bude tijesno, a mislima široko.