• Suzbijanje varoe
  • 31.01.2021. 16:30

Koliko dugo varoa može živjeti na uginuloj pčeli?

Neprestane su rasprave pčelara o pravilnom odnosu prema ovom nametniku i zajednici. Neki se pitaju jesu li nestručnom suzbijanjem "selektirali" varou, pa je ona postala lukavija

Foto: Depositphotos/ IgorChus
  • 903
  • 90
  • 0

Jednom mom poznaniku propalo je par pčelinjih zajednica. Vidio je da ne lete i išao otvarati košnice. Skinuo je krov i stavio ga na zemlju. Kad je otvorio, uočio je klupko uginulih pčela. Zatim je vadio okvire da uoči zašto su propale. Povukao je onaj na kojem su bile i one su popadale s okvira po košnici i na krov odložen na zemlji. Međutim, uočeno je nešto jako zanimljivo u svemu tome. Na tom krovu je s mrtve pčele palo puno žive varoe, piše na društvenim mrežama uzgajivač čudeći se da ovaj nametnik nije uginuo od hladnoće ili gladi?

"Zanima me koliko dugo može živjeti na uginuloj pčeli? Na kraju, od te propale zajednice druge pokupe med, naravno, i varou. Pitam se je li ikad itko ovako nešto primijetio? Po mome mišljenju zajednica je propala od zaraze unazad par dana. Što vi mislite?", zanima ga.

Što reći? Zanimljivo je vidjeti što o ovome kažu sami vlasnici košnica, a ne znanstvenici. Po mnogim komentarima na društvenim mrežama, ovaj nametnik ne bi trebao na hladnoći tako lako preživjeti, a postaje i sterilna nakon pola godine bez reprodukcije. Iskreno, zvuči nestvarno ovo što je napisano. No, kako je rekao, sve je ispoštivao, a posljednje je koristio oksalnu kiselinu. Tretirao je i preparatom amitraz.

Odrasli krpelji čekaju 'u zasjedi'

Kad su ovi korisni kukci na vrhuncu razvoja, mora se znati da je tako i varoa i ako ju tada ni s čim ne skidate, poslije je kasno. Može i u jesen, ali svaka je pčela do tada, da tako kažemo oštećena, i njoj je skraćen život.

Vlasnici košnica su malo i ljuti što znanstvenici već tako dugo nemaju rješenje. Mnogo toga je u ovom sektoru enigma i počiva na pretpostavkama. Njihov život, društvo, zajednica i sve drugo je i dalje jako velika nepoznanica i na mnogo toga znanost nema odgovor.

Jedan od uzgajivača u raspravi vjeruje da bi nametnik mogao preživjeti neko vrijeme dok bi imala što crpiti iz nje ili dok se ne pothladi. Mnogo je lijekova, ali ni za jednog nismo sigurni da je onaj pravi. Međutim, jedno je jasno. U kolovozu se ona mora uništiti i sve poslije je kasno i nesigurno.

Tomislav Kefelja u toj raspravi pojasnio je da prema dosadašnjim znanjima ovaj opaki nametnik može preživjeti i do 15 dana na mrtvom domaćinu kada su za to povoljni uvjeti! "Da dodam, odrasli krpelji, ne samo varoa, kada se ne razmnožavaju, ne trebaju puno hrane, jer ustvari samo čekaju u zasjedi i ne troše energiju. Tako u Sibiru krpelji na grani drveća mogu biti i nekoliko godina bez hrane i da im je dovoljno tri ciklusa hranjenja u 10 godina.” kaže Kefelja.

"Selekcija" nametnika nestručnim suzbijanjem?

Zanimljivo je objašnjenje drugog pčelara koji smatra da pronađena živa varoa par dana nakon uginuća zajednice i ne bi trebala biti čudna, kad ne znamo vrijeme uginuća. Pretpostavlja da se dogodilo zbog činjenice da su brojčano oslabile, pa nisu mogle izdržati temperature ispod nule koje su tada vladale. Okidač za slabljenje zajednica svakako je ovaj pčelinji nametnik kao prijenosnik dvadesetak virusa. No, primjećuje po raznoraznim komentarima da dosta kolega nestručno prilazi tretmanima.

"Čitam također, da nije ni najpametnija solucija uporna upotreba amitraza, za kojeg se kaže da je jedino siguran. Pitam se jesmo li njegovom često nestručnom upotrebom samo selektirali varou, pa je ona postala prelukava u svojoj borbi za opstanak i bori se za produljenje svoje vrste na jedan lukaviji način", kaže upozoravajući da im svima zvona zvone na uzbunu.

"Svi mi koji na vrijeme shvatimo da moramo mijenjati pristup u borbi protiv ovog nametnika, možda budemo imali nekakvog uspjeha. A to je recimo prekid legla krajem lipnja i početkom srpnja upotrebom mliječne, mravlje i oksalne kiseline i timola", predlaže i dodaje kako je nedavno postavio upit u vezi iskustava pojedinih kolega za pravljenje tzv. "koktela" u borbi protiv ovog neugodnog namentika, ali na žalost, imao je slab bio odaziv.

Američko pčelarenje kao odgovor

Njegovo se mišljenje čini kao doista dobar odgovor. Mnogi se upravo nepravilno, nepravovremeno, prekomjerno, s neprovjerenim sredstvima brane od varoe, jer su neupoznati stanjem prije i poslije tretmana. A izgleda da stoji i činjenica da su pčelari sami selekcionirali varou koja je otporna na preparate koje koriste u borbi protiv nje.

Ženka ovog nametnika je sposobna za liježenje sedmi dan života. Ako nema gdje zalijegati prirodno ugiba. Svaki vlasnik košnica će na kraju ipak reći da najviše vjeruje sredstvu amitraz, iako je farmaceutska industrija probala plasirati mnogo novih preparata, ali ni izbliza nijedno tako uspješno.

No, ima zagovornika i američkog pčelarenja. Jedni proizvode matice, drugi zajednice, a neki sasvim treći u proljeće kupuju zajednice i proizvode med. I onda opet na jesen unište sve zajednice, dezinficiraju košnice i čekaju da u proljeće opet usele novokupljene zajednice. No, daleko smo od toga. To je ipak neka druga priča. Bilo bi dobro da nastavak ovoga teksta budu komentari i iskustva drugih. Jeste li se susreli s ovakvim slučajem? 


Tagovi

Varoa Nametnik Košnica Pčelinjak Uginuće Pčelinje zajednice


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom, dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000. do 2008. Urednik EU Agro Info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.