Povećana potražnja za medom u SAD-u je uzrokovala dvostruko veće cijene u posljednjih 10 godina. Iako ovo zvuči kao odlična vijest za tamošnje pčelare, stanje stvari je potpuno drugačije.
U posljednjem desetljeću cijene meda u SAD-u su se gotovo udvostručile. Naime, prošlog je mjeseca na policama američkih supermarketa cijena za 454 grama ove namirnice iznosila 8,09 dolara (oko 55 kn) dok je u svibnju 2010. godine bila 4,66 dolara (oko 31 kn). Iako se porast cijena na prvu čini kao razlog za procvat pčelarstva i dobru zaradu, to se ipak nije dogodilo. Dapače, tamošnji su pčelari na rubu propasti.
Meda bi ove godine trebalo biti daleko više, no pčelare zabrinjava niska otkupna cijena
David Bradshaw je pčelar gotovo pola stoljeća, a svojih prvih 200 košnica je kupio još u srednjoj školi. Naime, ovaj je posao započeo sa svojim ocem, a sada ima 2.000 košnica. "Teško je prodati med. Vršim i uslugu ekstrakcije za druge pčelare, ali mi oni često za to ne mogu platiti jer ne mogu prodati svoj proizvod", kaže za BBC ovaj pčelar.
Napominje i kako ovih dana dobiva samo 1,25 do 1,50 dolara po kilogramu, a očekuje se da će cijene i dalje padati. "Kako bi prizvodnja bila isplativa, moraju platiti barem 2 dolara po kilogramu, a to se nije dogodilo već tri godine", zaključio je Bradshaw.
Za ove probleme postoje mnogi uzroci. Naime, SAD uvozi ogromne količine jeftinog meda iz inozemstva, a problem su i loše oznake na proizvodima i skrivanje podrijetla pa čak i izravno varanje pri kojem se on miješa s jeftinim sastojcima poput kukuruznog, rižinog i repičinog sirupa.
Podsjećamo da je nedavno i Copa Cogeca posumnjala da ne samo Kina već i Ukrajina izvozi med razrijeđen šećernim sirupm koji se potom nađe na europskom tržištu. Prema riječima stručnjaka, omjer miješanja različitih supstanci i meda može doseći i do 70%, tako da pakiranje od jednog kilograma sadrži samo 30 dag pravog. Cijena proizvodnje kineskog iznosi 1,24 eura po kilogramu, što je 65 do 70% manje od europskog prosjeka.
Razlike u cijeni između domaćeg i uvoznog meda su ogromne. Iako pčelari tvrde da im je 2 dolara za kilogram dovoljno za opstanak, uvozni se može nabaviti za samo 81 cent po kilogramu što je velika razlika. Naime, SAD uvozi ovaj proizvod iz brojnih zemalja, a najviše iz Vijetnama, Argentine i Brazila. Dakle, najveću zaradu ostvaruju zapravo uvoznici i kompanije za prodaju, a ne domaći pčelari.
No, Nicholas Sargeantson, vlasnik najveće tvrtke za uvoz ove namirnice u SAD, Sunland Trading, ističe kako je on ključan za podmirivanje potražnje. "Uvezen med, općenito, dolazi u velikim količinama, jer potrošnja ovdje iznosi preko 227 milijuna kg godišnje, a samo se 68 mil. kg proizvodi u zemlji", tvrdi on.
SAD trpi najveće gubitke kolonija medonosnih pčela u 13 godina!
Prošle je godine SAD pretrpio najveće gubitke kolonija medonosnih pčela, a rezultati udruge Bee Informed Partnership su zabrinjavajući. Naime, oni su pokazali da godišnji gubitak iznosi 40,7%, dok je zima pokazala alarmantne padove od 37,7%. Među čimbenicima koji doprinose gubicima u kolonijama medonosnih pčela spadaju varroa, pesticidi, loše prakse pčelarstva te vremenske prilike kao što su požari, suša i gubitak staništa.
Iz Sweetwater Science Labs, laboratorija za ispitivanje u Montani, kažu da je u otprilike 35-40% ispitivanog meda provedenog u posljednjih 18 mjeseci utvrđeno razrjeđivanje, lažno podrijetlo ili loša kvaliteta jer je pretjerano prerađen.
Optužbe za prijevaru desetljećima lome američku trgovinu ovim proizvodom, a Mitchell Weinberg, izvršni direktor agencije za otkrivanje prijevara s hranom Inscatech, kaže: "Provodio sam brojne istrage meda u posljednjih 10 godina i sa sigurnošću mogu reći da je problem prevare i danas ogroman".
Problem američke medne industrije u rješavanju ovog problema je to što je taj sektor u velikoj mjeri samoreguliran, s vrlo malo vladinog nadzora i provedenih testiranja.
Med je postao jedan od najkrivotvorenijih proizvoda zbog miješanja s jeftinim sirovinama, a unosniji posao od njegove proizvodnje je oprašivanje usjeva. Naime, pčelari u Americi imaju više koristi od oprašivanja nego od prodaje pčelinjeg proizvoda.
Tijekom veljače i ožujka, kada cvjeta badem, pčele se pripremaju za oprašivanje 1,3 milijuna hektara pod tim voćem. Zarada je od 180 do 200 dolara (od 1.200 do 1.350 kuna) po jednom društvu, odnosno četverostruko više nego prije 10 godina. Drugi usjevi, kao što su maline, kupine, trešnje, dinje i jabuke, nisu ondje toliko isplative za oprašivanje.
Povezana stočna vrsta
Pčelarstvo je specifična grana ljudske djelatnosti te su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mjesta obitavanja pčela su veliki... Više [+]
Tagovi
Autorica
Marta Radić
prije 2 godine
Ovo je još jedan primjer , gdje se vidi da primarni proizvođači u ovom slučaju pčelari , moraju direktno izboriti se za tržište. Marketing , lanac prodaje , udruživanje...to su putevi da se patvoreni med izolira. Kupac kad zna što kupuje , on se uvijek vraća.