• Pčelarstvo
  • 16.04.2013.

Evodija - što je to?

Prinosi meda preko 500 kg/ha. Bajka ili stvarnost?

  • 26.070
  • 1.473
  • 0

Tetradium je rod 9 vrsta iz porodice Rutaceae. Još postoje razna neslaganja među botaničarima, ali naziv evodija (Euodia) danas se najčešće koristi za vrstu Tetradium daniellii (Benn.) T.G.Hartley (sinonim T. hupehensis). Vrsta je nazvana u čast britanskog vojnog kirurga i botaničara koji se zvao William Freeman Daniell (1818-1865).

Opis

Evodija je listopadno stablo (ili grm ako se tako obrezuje) porijeklom iz Južne Koreje i Kine. Može narasti i do 20m visine, ali najčešće naraste do 8,5m u visinu i oko 8,5m u širinu. Kora ovog listopadnog drveta je glatka i siva, a listovi su tamno-zeleni i sjajni. Cvjetanje počinje tek nakon četvrte godine rasta, u srpnju i kolovozu. Cvate sitnim bijelim dvospolnim cvjetovima skupljenim u cvatove slične bazginim. Cvatovi su promjera oko 15cm. Odlična je ljetna medonosna biljka koja pčelama daje nektar i pelud u izobilju. Evodija medi tako snažno da pčele nektar skupljaju čak i iz onih cvjetova koji padnu na tlo. Plodovi su crveno-ljubičasti tobolci i sadrže crne sjemenke. Sjemenke su jako sitne (tisuću sjemenki teži samo šest grama). Plodovi često ostaju na drvetu kroz zimu i na taj način opskrbljuju ptice stanarice prijeko potrebnom hranom.

Uzgoj

Evodija nije zahtjevna vrsta. Dobro se prilagođava na različite tipove tala. Najbolje uspijeva na pjeskovitoj ili glinastoj ilovači. Tolerantna je na različiti stupanj kiselosti tla pa tako raste na tlima s pH u rasponu od 5,5 do 6,5. Odgovara joj djelomična sjena ili potpuno sunčani položaj, a najbolje će napredovati na lokacijama gdje je izložena 6 i više sati dnevnom suncu. Ne zahtjeva puno vlage u tlu. Otporna je na uvjete koji vladaju u gradu, poput zagađenog zraka. Najniža temperatura koju evodija može podnijeti je -18ºC. No, ponekad preko zime pojedina mlada stabla promrznu. Najkritičnije su prve tri godine i zato ju u prvim godinama rasta treba zaštititi od mraza. Najjednostavnije je odmah nabaviti trogodišnju sadnicu. Ako i promrzne sadnica, ne treba ju odmah uništiti jer u proljeće će izbiti novi izdanak iz korijena ili nesmrznutog dijela stabla. Ovakva pojava joj usporava rast, ali stablo će rast nadoknaditi i s godinama ojačati.

Sadi se na razmak od 5m i na 1ha dolazi otprilike 400 sadnica. Sadnice stare 3 godine spremne su za sadnju na otvorene površine. Obrezivanje se obavlja samo na mladoj biljci zbog postizanja željenog oblika krošnje i poslije obrezivanje više nije potrebno. Uzgojiti se može i direktno iz sjemena koje se sije u jesen na 1cm dubine, a zemlja se sabija i prekriva slamom radi održavanja vlage. Sjemenke se radi boljeg klijanja podvrgavaju skarifikaciji (natope se u vodi i ostave da tako odstoje 12h), a ponekad i stratifikaciji.

Skarifikacija spada u svladavanje dormantnosti sjemena zbog nepropusnosti sjemene ljuske. Provodi se na nekoliko načina:

  • tretiranjem sjemena sumpornom kiselinom,
  • grebanjem ljuske sjemena nekim brusnim sredstvom,
  • močenjem sjemena u vreloj ili mlakoj vodi,
  • močenjem sjemena u alkoholu, ksilenu, eteru ili acetonu.

Stratifikacija je tehnika koja oponaša prirodni period prelaska zime u proljeće tj. odleđivanja.

  • hladno stratificiranje sjemena je najčešće korištena metoda, sjeme se određeno vrijeme izlaže obilnoj vlazi i kisiku i niskoj temperaturi (najčešće od 0º do 5ºC), 80-90% isklije,
  • kombinirano toplo i hladno stratificiranje sjemena - sjeme se jedan do više mjeseci drži u toplom i vlažnom stratifikatu, a nakon toga se premjesti u hladnu komoru gdje se također drži jedan do više mjeseci.

Dok je biljka mlada, brzo raste. Nije podložna nametnicima-furanokumarini u plodovima odbijaju nametnike i sisavce. Za svaki slučaj, mladu je biljku dobro zaštititi i od srna.

Uporaba

  • Mirisni cvjetovi evodije su bogati peludom i nektarom. Čak su i listovi evodije mirišljavi, te privlače pčele na ovo medonosno stablo. Cvate tijekom ljeta, a period cvjetanja traje i do mjesec dana u vrijeme kada je malo druge paše. Ova je vrsta izrazito atraktivna pčelama koje je masovno posjećuju tijekom čitavog dana, pa čak i kada se smrači. Također, kada cvijet opadne sa stabla, još uvijek se na njemu mogu naći pčele koje ga obilaze. Dnevni unosi su preko 3 kg nektara po košnici, a ukupni prinosi po jednoj pčelinjoj zajednici mogu biti i preko 30 kg meda. Sa samo jednog hektara zasađene evodije, prosječni je prinos meda oko 400-500kg (prema riječima našeg poznatog pčelara i proizvođača pčelinjeg otrova Ivana Curiša iz Konjščine). Najviše koristi od nje je u kasno ljeto, kada nema više puno paše za pčele koje tada spremaju zalihe za zimu.
  • Također, evodija je omiljena dekorativna vrtna biljka zanimljivih cvatova i boje jesenjih listova (dugo zelenih, kasnije žućkastih). Dekorativna je biljka zanimljiva za urbane nasade, ali deblo joj je podložno pucanju prilikom olujnog vremena.
  • Dodatno, njeno cvijeće privlači u vaš vrt veliki broj kukaca, a njene sitne crvene bobice su privlačne pticama.
  • Vrste iz roda Tetradium upotrebljavaju se kao biljna hrana za ličinke nekih leptira, uljučujući Aenetus scotii i Endoclita damor,
  • U nekim dijelovima svijeta, iz sjemenki evodije proizvodi se jestivo ulje za kuhanje (http://www.pfaf.org/user/Plant.aspx?LatinName=Tetradium+Daniellii )ili ulje za njegu kose.

Med

Med dobiven od evodije intenzivne je arome, specifičnog voćnog okusa i za razliku od drugih vrsta meda, ne kristalizira. Svjetle je boje, skoro proziran ili bjelkast.

Kritike

  • Med od evodije ima specifičan okus i intenzivan miris koji nije tipičan, niti tradicionalan za naše područje. Stoga će neki pčelari odustati od sadnje ove vrste. Postavlja se pitanje; što ako kao pčelar zasadite neku stranu biljnu vrstu, a proizvodite med s oznakom geografskog porijekla? Da li bi npr. Med zagorskih pašnjaka smio u sebi sadržavati komponente iz evodije koja je uvezena vrsta?
  • Prema stupnju invazivnosti, ubraja se u blago invazivne vrste. Sjeme samo ne klija baš lagano, a i ptice i glodavci ga vole pa na taj način kontroliraju širenje vrste. No, ipak, potreban je oprez prilikom unosa bilo koje strane vrste.
  • Kada se nova vrsta unosi u određeni prostor, treba voditi računa o novim štetnicima koje ćemo unijeti s biljkom.
  • Nekim ljudima miris ovog stabla nije privlačan.

Zaključak

Korejska evodija ili pčelinje drvo daje specifični med koji je tražen na svjetskom tržištu. Za naše tržište, evodijin med ima još novi okus. Također, evodija spada u tzv. low maintenence biljke što znači da ne zahtjeva puno brige. Imajte na umu da sadeći strane vrste za ovo podneblje nosi jednu dozu rizika jer ne znate kako će i kada vrsta podivljati, da li će negativno utjecati na autohtone vrste. Da bi se uvjerili u medonosni potencijal ove biljke, najbolje je da sami isprobate i posadite par stabala. Ili se držite našeg medonosnog bilja, pa posadite kesten, lipu, ružmarin i sl.

Autor: Vesna Mijat, mag.ing.agr.


Tagovi

Evodia daniellii Tetradium daniellii Korejski bagrem Pčelinje drvo Evodija Euodia daniellii.


Autorica

Vesna Mijat

Vesna Mijat

Vesna je agronom po struci koji iza sebe ima bezbroj različitih poslova i još ju toliko drugih interesira. Ima: koke, koze, plastenik s povrtnicama, košnice, voćnjak. Ne želi odati koliko godina ima. Njezin je moto: “Jedini neuspjeh u životu je ne pokušati!” Vesnina neispunjena želja je da radi direktno za hrvatskog poljoprivrednog proizvođača.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi