Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Pčelarstvo
  • 16.03.2012.

Dobra pčelarska praksa

Hrvatsko pčelarstvo i EU

  • 1.730
  • 61
  • 0

Poznati njemački sociolog Max Weber kazao je 1920. godine da bi svatko trebao razjasniti sam sebi što hoće, što može i što mora činiti u životu i da ono što čini treba činiti s potpunom odgovornošću. Udružimo li odgovornost s vizijom i željom da se izgradi sustav, na dobrom smo putu da proizvodimo pozitivne varijante. Naprotiv, život bez sustava nudi izolirane zgode koje povremeno znaju biti pozitivne, ali nerijetko budu negativne. Oslanjanje na improvizaciju i impulzivno donošenje odluka bez logike samo će povećati količinu negativnih varijanti, a to je nešto što svakako želimo izbjeći.

Svedemo li „odgovornost“ na naše male pčelarske obaveze, uvidjet ćemo da postoje neke smjernice prema kojima se trebamo odnositi odgovorno i pri tome ih iskreno usvajati i provoditi. To su smjernice „Dobre pčelarske prakse (DPP)“ koje predstavljaju temelj za održivi razvoj pčelarstva, odnosno skup pravila i uputa koje treba poštivati tijekom cjelokupnog proizvodnog procesa. One podrazumijevaju veći stupanj savjesnosti i odgovornosti pčelara putem samokontrole i sljedivosti u proizvodnji. Cilj je osigurati zdravstvenu ispravnost meda i drugih pčelinjih proizvoda te povećati njihovu kvalitetu, uz istodobno održavanje dobrog zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica. Pčelari koji se pridržavaju smjernica DPP-e dužni su voditi potrebnu evidenciju o svojim postupcima tijekom proizvodnog procesa te je na zahtjev veterinarskog inspektora, uredno popunjenu, predočiti. Treba uvijek imati na umu zašto je potrebno provoditi smjernice DPP. Zato što osiguravaju kvalitetu i zdravstvenu ispravnost meda, povećavaju povjerenje potrošača, potiču produktivnost i tehnološki razvoj u pčelarstvu, štite primarnog proizvođača od mogućih optužbi te omogućuje pristup lokalnom i globalnom tržištu. Pri tome pčelari, žele li prodavati med na „kućnom pragu“ (prodajne izložbe, sajmovi, tržnice), moraju popuniti Zahtjev za registraciju objekta u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla te ga uz 70,00 kn državnih biljega i s kopijom rješenja o Upisniku poljoprivrednog gospodarstva poslati na Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo, Miramarska 24, 10000 Zagreb.

Zakonodavac je bio obazriv prema pčelarima pa je u članku 5 stavak 4 Pravilnika o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registriranja i odobravanja objekata u poslovanju s hranom navedeno da nije obavezno registrirati objekte koji manjim količinama pčelinjih proizvoda opskrbljuju krajnjeg potrošača isključivo na mjestu proizvodnje. Također, pčelar koji prodaje med na tržnicama, sajmovima i/ili prodajnim izložbama ne treba imati analitička izviješća o kvaliteti meda. To je opravdano jer se analitičko izvješće odnosi samo na uzorak donesen na pretragu, a na štandu ili izložbenom prostoru nalazi se „drugi“ med, a ne onaj koji je analiziran. Stoga bi svako „mahanje“ nekom analizom na štandu nesporno moglo zbuniti kupce ili ih dovesti u zabludu jer se, ponovimo, analiza odnosi samo na doneseni uzorak, a ne na onaj med koji se upravo nalazi na štandu ispred potencijalnog kupca. S gledišta potrošača nužno je da sanitarna inspekcija redovito obilazi takve štandove i kontrolira kakvoću, da uzima teglice s medom, pečati ih, piše zapisnik o tome i da takve uzorke dostavlja na laboratorijsku pretragu. Dokaže li se neispravnost u kvaliteti meda, prodavatelj će biti podložan novčanoj globi za počinjeni prekršaj. Sasvim je razumljivo da samokontrola, sljedivost, savjesnost i odgovornost u proizvodnji pčelinjih proizvoda predstavljaju novu paradigmu u poslovanju gdje se u središte odgovornosti za sigurnost hrane postavlja subjekt u poslovanju s hranom (u ovom slučaju pčelar kao primarni proizvođač). Upravo su samokontrola i sljedivost u proizvodnji razlog za uklanjanje nepotrebnih inspekcijskih procedura prema kojima su pčelari pri prodaji trebali kod sebe imati analitička izviješća o kvaliteti meda.

Stoga naša razmišljanja moraju biti usmjerena prema većem ulaganju u prevenciju (samokontrola, sljedivost) kako bismo s odmakom vremena trošili manje novca na kontrole. Posebno se to odnosi na promišljanja o oblicima potpora u idućem razdoblju (2014-2016). Naime, parametri (električna provodljivost, količina vode, količina hidroksimetilfurfurala te udio peludnih zrnaca u netopivom sedimentu) koji bi se tražili u kontroli kvalitete meda predstavljaju temelj dobre pčelarske prakse, odnosno abecedu pčelarstva. Dugogodišnji pčelari, ali i pčelari početnici dobro znaju da ne smiju vrcati nepoklopljeni (nezreli) med; znaju da pčelinje zajednice ne smiju tijekom medne paše prihranjivati šećernim otopinama; znaju da ne smiju grijati med iznad 40°C; znaju da ne smiju stavljati veterinarsko-medicinske proizvode u pčelinje zajednice neposredno prije medne paše ili tijekom nje, a o zabrani uporabe antibiotika da ne govorimo; upoznati su s time da je med najbolje iskoristiti unutar dvije godine nakon vrcanja jer se prirodno raspada glukoza-oksidaza, enzimatski sustav u medu koji glukozu cijepa na glukonsku kiselinu i vodikov peroksid, te tako pridonosi antibakterijskoj ulozi meda; znaju da se košnice drže na bagremovoj paši, a ne na kestenovoj ili „šumskoj“ pa će taj med tako i označiti na etiketi (ovdje ne govorimo o ocjenjivanju meda na natjecanjima) te su ponekad zbunjeni kad im peludni analitičari jedanput kažu da je med iz iste bačve kadulja, a drugi put da je livada (to je i razlog što je senzorika pri ocjenjivanju meda važna i potrebna).

Razumljivo je da će uvijek postojati pčelari koji ne posjeduju znanja o kvaliteti meda, koja su ranije stekli, a zatim ih zaboravili, ili ih treba na njih podsjetiti. Rješenje se pronalazi u organizaciji predavanja o Dobroj pčelarskoj praksi po cijeloj RH. Primjerice, kolege u Sloveniji organizirali su za svoje pčelare predavanja o smjernicama DPP-a. U RH imamo kvalitetne stručnjake u znanstveno-stručnim ustanovama koji mogu učiniti isto to. Uostalom, HPS u smjernicama DPP-a planira i predviđa predavanja i/ili radionice o DPP-u. Možemo otići korak dalje i obvezati pčelare da sudjeluju u radionicama o DPP-u u njihovim županijama žele li sudjelovati u sustavu potpora. To se čini mnogo razboritijim i štedljivijim pristupom, nego usmjerenost samo na kontrolu kvalitete meda.

Logičan je redoslijed prvo obrazovati one pčelare koji još ne znaju temelje DPP-a ili one koje su to zaboravili, a na temelju rezultata kontrole meda usmjeravati teme predavanja ili radionica DPP-a u idućoj godini na one parametre kvalitete koji su u prošloj godini predstavljali najveći problem za pčelare. Također, moramo biti iskreni i početi razmišljati o tome je li mudro trošiti toliko novca na neku pretragu kako bismo potvrdili ispravnost proizvoda, a na tu ispravnost možemo sami utjecati svojom savjesnošću, samokontrolom, sljedivosti i odgovornošću ili tako da dio novca uložimo u pretrage ili istraživanja na čije rezultate ne možemo utjecati, a mogu nam pomoći da podignemo kvalitetu i/ili količinu pčelinjih proizvoda ili tako da pčelinje zajednice zaštitimo od bolesti. Mudra raspodjela sredstava za potpore veoma je važna.

Uz kontrolu kvalitete mora ići i edukacija o tome kako ostvariti kvalitetu. Razumljivo da tu još postoje i određene tehničko-operativne poteškoće koje bi mogle opteretiti kontrolu kvalitete mede. Posebice se to odnosi na činjenicu da i mali i veliki pčelari drže jednu vrstu meda u više ambalaža (prvi zbog lakše manipulacije u manjim kantama, a drugi, zbog velike proizvodnje, u više bačvi), što bi značilo da se mora uzorkovati svaka kanta odnosno bačva, a nisam siguran da bi grupni uzorak na 10-ak i više bačvi/kanti mogao valjano predstavljati referentan uzorak za tu vrstu meda. Ipak, nakon provedene kontrole meda, pčelar će dobiti podatke o kvaliteti meda, koji će ga upozoriti na pogreške u proizvodnji. Razumljivo je da bi u tu kontrolu trebalo uvrstiti pretragu na rezidue pesticida, akaricida, teških metala te antibiotika.

Mislim i da nisu ispravna razmišljanje pojedinih pčelara da se kontrolom kvalitete meda želi sve pčelare obavezati na analizu ako žele prodavati med na „kućnom pragu“. To je jednostavno u suprotnosti sa svim što je ovdje izneseno. Pri tome valja kazati da je svaka usporedba, uzorkovanje i provedba kontrole kvalitete mesa i mlijeka s kontrolom kvalitete meda, bitno različita. Pčelari tzv. kemičari koji varaju pri proizvodnji ionako će izbjegavati takve pretrage ili uopće neće na analizu donijeti taj med „obogaćen“ raznim šećernim dodacima ili s vlagom većom od 20 %. Takve će kemičare potencijalni kupci brzo prepoznati kao nešto što treba zaobilaziti, a sanitarci, baš naprotiv, kao nešto što treba stalno obilaziti. Također, svaki ozbiljni otkupljivač, osim ako u međuvremenu nije razvio iskrene odnose s pčelarom, neće riskirati svoj ugled već će sam organizirati uzorkovanje i pretragu meda koji namjerava kupiti.
Pojednostavljeno, odgovornost i samokontrola moraju biti svugdje prisutni.

Autor: Zlatko Tomljanović, dr.vet.med.


Povezana stočna vrsta

Pčelarstvo

Pčelarstvo

Pčelarstvo je specifična grana ljudske djelatnosti te su interes i ljubav prema pčelama rašireni u svim dobnim i obrazovnim slojevima društva. Mjesta obitavanja pčela su veliki... Više [+]

Izvori

Uprava za stručnu podršku razvoju poljoprivrede


Tagovi

Pčelarstvo Proizvodnja meda Potpora


Partner