Alergičari na pčelinji otrov, terapija postoji!

Prema dostupnim statističkim podacima alergija na otrov opnokrilaca može se razviti u oko 0,9-3,4 posto djece i u oko 5,0-8,9 % odraslih, no učestalost ovisi o osjetljivosti osobe, geografskoj zoni, klimatu, sezoni i profesiji.

Prema drugim podacima, među osjetljivima na ubod insekata kod oko 1-3 % slučajeva javlja se po život opasno stanje - anafilaktički šok. Samo u SAD-u godišnje umire oko 62 osobe od uboda jednog od opnokrilaca (pčela, osa ili stršljena). Čak 1.691 smrt uslijed alergijske reakcije na ubode zabilježene su u 23-godišnjem periodu u 32 europske zemlje. Za Španjolsku u posljednjih 20 godina postoje podaci o 78 smrti. Među njima je bilo najviše muškaraca iznad 65 godina, a ubodi su bili najčešći u ljetnim mjesecima.

Moguće reakcije na otrov

Najopasnije mjesto za ubod su jezik, usta, grlo ili vrat. Trenutno, većina prijavljenih alergijskih reakcija u nas se javlja nakon uboda ose, no među onima koji su doživjeli ubod pčele, učestalije su sistemske reakcije na otrov. Alergijske reakcije na ubod pčele obično se javljaju nakon višekratnih prijašnjih uboda pa su češće kod profesionalaca. Veća je incidencija pogoršanja reakcije zato kod ljudi koji se bave pčelama, ili borave u njihovoj blizini. Dodatno, unutar jedne obitelji najčešće će više osoba pokazivati preosjetljivost na pčelinji otrov što ukazuje i na nasljednu komponentu.

Reakcija na pčelinji ubod se u grubo može podijeliti na: blagu lokalnu, jaču lokalnu i sistemsku reakciju koja može biti opasna po život. Blaga lokalna reakcija očituje se lokalnim crvenilom, oticanjem i boli u području uboda. Jača se prepoznaje po širem zahvaćanju npr. oticanju i crvenilu cijelog ekstremiteta. Ovakva reakcija ima vrhunac tek nakon 48 h kada otok svrbi i češanjem se samo pogoršava. Tek za  nekih 5 dana simptomi će se potpuno povući.

Najozbiljnija je anafilaksa ili alergijska reakcija koja se očituje reakcijom cijelog organizma (sistema). Može se očitovati različitim znakovima od osipa na prsima, oticanja lica i usana, uznemirenošću, ubrzanim pulsom, vrtoglavicom ili naglim padom krvnog tlaka, grčevima i mučninom. No, najopasniji od svih simptoma su teškoće prilikom disanja. Ako ubodena osoba uoči da joj se grlo steže, da joj jezik otiče, te da teško diše, nema puno vremena za pozivanje pomoći.

Što učiniti?

I prije nego vas insekt ubode, možete s velikom sigurnošću saznati jeste li visoko osjetljivi na njegov otrov. U Hrvatskoj se radi kožni test (prick test) na otrov pčele, ose i stršljena kojom se prilikom na zagrebanu kožu nanosi mala količina otrova i promatra se lokalna reakcija, te pojava crvenila na mjestu uboda. Dodatno, radi se i serološko testiranje krvi u laboratoriju gdje se analizira povećana koncentracija IgE (specifičnih imunoglobulina) na otrove pojedinih kukaca. No, hoćete li razviti analifaktički šok, može se samo pretpostaviti na osnovu prethodnih uboda i navedenih testova.

Oni alergičari koji su imali sreće prepoznati svoju alergiju prije nego je došlo do fatalnog uboda često prestaju odlaziti u prirodu, na selo, u blizinu pčela i slično. Na recept, ove osobe imaju pravo dobiti antihistamin, kortikosteroid i adrenalinski injektor (Epi-pen) koji drže u kući radi predostrožnosti. No, iako dobiju pravo na besplatni injektor ove osobe bi ga morale nositi sa sobom stalno u prirodu što i nije uvijek praktično.

Terapija postoji, ali ne znaju svi za nju

Kao i druge alergijske reakcije, alergija na ubod kukaca se ne može trajno izliječiti. No, u svijetu se već desetljećima rutinski provodi imunoterapija na pčelinji otrov. Prema različitim procedurama liječnici postižu postepeno navikavanje pacijentovog organizma na male doze pčelinjeg otrova nakon čega slijedi faza održavanja "otpornosti“ tijekom nekoliko narednih godina. Taj oblik liječenja u djece daje 100 %-tnu zaštitu.

Posljednjih 30-ak godina brojnim je znanstvenim istraživanjima potvrđena efikasnost provedbe specifične imunoterapije (SIT) ili drugim imenom venom immunotherapy (VIT). U radu Goldbera A. & Confino-Cohen R. istraživana je efikasnost provedene senzibilizacije u prvom tjednu nakon postizanja održavajuće doze. Pacijenti su prolazili konvencionalnu ili brzu imunoterapiju dosegnuvši održavajuću dozu otrova. Nakon toga izazvana je reakcija pčelinjim ubodom. Čak 88,2 % tih pacijenata je toleriralo novi ubod. Nekih 5,3 % razvilo je blagu lokalnu reakciju u obliku osipa, dok je 6,6 % razvilo blagu sistemsku reakciju. Njima je povećana održavajuća doza na 200-250 mcg otrova. Svi su oni tolerirali ponovljeni ubod nakon tjedan dana bez posljedica.

Svrha hiposenzibilizacije jest normalizacija specifičnih i ukupnih IgE u krvi, tako da organizam više ne reagira sistemski na ubode. Liječenje je dugotrajno i provodi se kroz 3-5 godina, s učinkovitošću 80-100 posto. Najčešće kontraindikacije za provođenje specifične imunoterapije su trudnoća, bolesti imunološkog sustava, maligne bolesti, bolesti krvožilnog sustava i teške respiratorne bolesti.

Unatoč popularnosti pčelarenja, u Hrvatskoj samo rijetki znaju da ovakav oblik liječenja.

Bolnički protokol u Klinici za plućne bolesti Jordanovec

Ukoliko osoba sumnja na vlastitu preosjetljivost na otrov pčela, osa ili stršljenova, te je već razvila ozbiljnu reakciju na isti, preporučljivo je da se javi kod specijalista alergologa. Učinit će joj se kožni i krvni test na osnovu kojeg će se uz anamnezu prethodnih uboda postaviti sumnja na preosjetljivost na ubod insekta. Jedina lokacija u Hrvatskoj gdje se trenutno postavlja ovakva dijagnoza je KBC Rebro, Klinika za plućne bolesti Jordanovec, Ordinacija za alergijske i opstruktivne bolesti pluća kod dr.sc. Branka Peveca, dr.med.

Specifična imunoterapija se može provoditi prema različitim procedurama. Danas su najpoznatiji konvencionalni, brzi i ultrabrzi protokol. Cilj imunoterapije je različitom učestalošću i doziranjem izložiti pacijenta dozi od 100 mcg pčelinjeg otrova i onda održavati ovu otpornost. Ultrabrza terapija pokazala je svoje prednosti zbog smanjenja troškova bolničkog liječenja i sigurnosti izvedivosti pa se ona i provodi u Hrvatskoj.

Ukoliko stručno povjerenstvo utvrdi da postoji stvarna opasnost od razvoja anafilaktičkog šoka, osoba je upućena na dvodnevno bolničko liječenje. Dolaskom u bolnicu osoblje vas zaprima tek nakon negativnog testa na Covid-19. Nakon zaprimanja ulazite u protokol specifične imunoterapije na ubod opnokrilca na kojeg ste alergični. Mjere vam se vitalne funkcije, te prvo dobivate antihistaminik radi prevencije nekih jačih lokalnih reakcija. Nakon toga doktor kreće s injektiranjem pročišćenog pčelinjeg otrova pod nadzorom. U razmaku od po sat vremena, pacijent prima 7 rastućih doza otrova.

Prve četiri doze su puno manje od količine otrova koju bi primili uslijed pravog uboda pčele, a onda se postepeno povećavaju do 100 mcg sljedećeg dana. Nakon primanja svake doze, pacijent se pažljivo promatra radi mogućih nus-pojava. Drugi dan dostiže se tzv. puna održavajuća doza od 100 mcg i pacijent je prima 2 puta. Ako je sve dobro prošlo, inicijalna faza liječenja završava i ulazi se u održavajuću fazu kada se interval između injekcija povećava postepeno na tjedan, pa dva, četiri i rjeđe, te se injektiranje nastavlja sljedećih 5 godina.

Trenutno se u Hrvatskoj prima reagens Alutard bee venom maintence ALK-Abello Ltd. čiji je aktivni sastojak pčelinji otrov.

Kroz inicijalnu ili održavajuću terapiju kod nas je prošlo ili prolazi više desetaka osoba od kojih je oko 70% zaprimljeno zbog alergije na osinji otrov, a ostali zbog pčelinjeg.

Ukoliko nastupe neželjene reakcije prilikom primanja imunoterapaije potrebno je prilagoditi dozu. Rizik od pojave alergijske reakcije je umanjen sa postepenim povećanjem doze. Teže nuspojave su rijetke, ali moguće, pa je potreban oprez. Da je terapija uspješna utvrđuje se tzv. provokacijskim testom odnosno ubodom žive pčele.

Samopomoć kod reakcije na ubod

Pčelinji otrov sastoji se od različitih enzima i biološki toksičnih tvari kao što su melitin, fosfolipaza A2, hijaluronidaza, histamin i apamin. Udjelom od čak 50% najzastupljeniji je melitin koji može uzrokovati upalnu reakciju, citolizu, hemolizu i rabdomiolizu.

Osoba koja je upravo ubodena i osjeća se loše treba zadržati hladnokrvnost i ostati smirena. Najvažnije je pažljivo se udaljiti od košnice i izbjeći još koji ubod, nakon toga žurno sastrugati noktom žalac na mjestu uboda, te pozvati pomoć ili zamoliti osobu u blizini da pozove pomoć. Ukoliko već posjeduje injektor, ključno je poslije poziva medicinskoj službi pravilno aplicirati ga. Onaj dostupan trenutno u Hrvatskoj jednostavan je za upotrebu s plavim i crvenim krajem. Upute su lako pamtljive: "Plavo u nebo, crveno u bedro i drži 3 sekunde“.

Statistika uspješnosti

Specifična imunoterapija ili još jednim nazivom, hiposenzibilizacija otrovom kukaca danas se smatra jedinom učinkovitom metodom liječenja preosjetljivosti. Provodi se u pacijenata koji su nakon uboda kukaca imali teške sistemske reakcije kao i kod kojih je reakcija bila umjerena, ali su izloženiji budućim ubodima (npr. pčelari, poljoprivrednici).

Prema radu Ruiz Leon B. i dr. iz 2020. godine i prema radu Rosiek-Biegus i dr. iz 2022. godine imunoterapija pčelinjim otrovom jedini je efikasni način zaštite osoba od pojave teških alergijskih reakcija uslijed uboda kukaca iz roda Hymenoptera.

Prema dosadašnjim istraživanjima imunoterapija otrovom ose je jako uspješna i polučuje uspjeh u 91-96 % pacijenata, dok je terapija pčelinjim neznatno slabija i 16-25% pacijenata ne reagira na nju. Kod imunoterapije pčelinjim otrovom 3 do 6 puta češće se javljaju alergijske nus-pojave. Različiti uspjeh ovih dviju srodnih terapija vjerojatno je djelomično posljedica kompleksnosti sastava pčelinjeg otrova. Do danas je u njemu identificirano 12 alergena. Osobe koje su osjetljive na pčele, ne trebaju biti osjetljive na ose i obrnuto jer je antigenska sekvenca potpuno različita između njihova otrova i među njima ne postoji međudjelovanje.

Specifična alergenska terapija otrovom opnokrilaca je osnovna za osobe s utvrđenom alergijom na isti. Znanstveni rad iz 2017. (Božek A. i Kolodziejczyk K.) usporedio je sigurnost ova konvencionalnog, brzog i ultrabrzog protokola i utvrđeno je da su brza i ultrabrza imunoterapija sigurnije od konvencionalne. Na sigurnost imunoterapije nije utjecala dob i spol pacijenta, ali ona je bila povezana s upotrebljenim reagensom, zdravstvenim stanjem pacijenta i lijekovima koje inače uzima.

A ako i dalje niste sigurni jeste li alergični i trebate li proći ovu terapiju, javite se liječniku ili izbjegavajte opasne situacije.