Pije dika vino iz bokala,
za njega je svaka čaša mala.

U mog lole kamion i fića,
a ja ranim hiljadu pilića.

Ja je pito a ona mi dala,
na ulici dva dobra šamara.

Mala moja, odnijeli te vrazi,
dođi meni dok sam još u snazi.

Bećar nisam al'još mogu biti,
vino piti, od žene se kriti.

Na mog oca jurišale žene,
a na mene curice poštene.

Alaj volim ljubiti u mraku
kada zveču dukati na vratu.

Mili Bože nema nama spasa,
kad naš narod krivo sve izglasa.

Snijeg pada i pomalo štrca, moja Anka hoće da se … sanjka.

Da rakija iz oblaka lije,
kiše bi mi bile najmilije.

Šta ću, tužan, kad sam mnogo dužan,
po sto-dvista, na stotinu mista.

Oj Hrvati,promijenite stanje, starih više, a mladih sve manje.

Nemoj mala od nedjelje svete,
da ti oči po momcima lete.

Želja mi je da godina nova bude bolja nego što je ova!

Ne sm’ješ vanka, a ne sm’ješ ni ‘nutra,
nadamo se bit će bolje sutra.

Dođe potres, sad nas još i trese,
bjež’ iz kuće da te ne odnese!

Tvoje pisme i sva kola tvoja,
Volim tebe, Slavonijo moja.

U mom selu nema nikad blata,
samo sada i kad kiša pada

Od Božića do Nove godine,
dobiti ću barem 4 kile

Za Božić mi poklonila žena, uske hlače da od smijeha plače