Nekadašnji poljoprivrednici kao i današnji u potpunosti vjeruju u ljekovitu moć meda kod širokog spektra raznih stanja organizma, bolesti i povreda.
Med je hrana i lijek skoro za sve, prema općem vjerovanju. Malo je namirnica u čije su iscjeliteljske moći nekadašnji poljoprivrednici toliko vjerovali. Preporučivali su ga za zdrave i bolesne, mlade i starije, za stjecanje imuniteta i jačanje. Rane i povrede preci su liječili oblogom od meda, a i suvremena medicina poznaje njegovo antiseptičko djelovanje.
Može očistiti i zagnojenu ranu, a smatra se narodnim lijekom protiv čireva, gastritisa i čira na želucu. Djeluje kao diuretik i laksativ, krijepi zdravlje, produžava život i održava snagu duha i tijela. Seljaci na Balkanu vjerovali su da je med pčelinji dar ljudima, a pčele su smatrali "čistim dušama", najnevinijim bićima koja postoje, tako da je sve od njih ljekovito: pelud, matična mliječ, vosak, čak se i pčelinji otrov koristio kao lijek.
Stare rane i ožiljke koji "sijevaju" na promjenu vremena nekadašnji pčelari liječili su tako što su na bolno mjesto stavljali pčele da ubodu bolesnika i ta metoda je, prema izjavama onih koji su ga koristili, djelovala najmanje godinu dana, a onda bi se postupak ponovio. Pčelari su inače poznati kao vitalni i dugovječni ljudi dobrih živaca, a narod je smatrao da su ove osobine stekli redovnim korištenjem meda u prehrani. Naročito je značajna kašičica meda odmah ujutro, prije svakog jela, uz čašu vode, ili, češće, čašicu rakije.
Pčelarska poljoprivredna kućanstva su od najstarijih vremena uživala izvjesne povlastice u zakonima svojih vladara. Med su hvalili još starogrčki i rimski liječnici. Egipatski su s ponosom isticali kako njihova djeca koja se hrane medom imaju lijepe i zdrave zube i desni, dok susjedni narodi koriste šećernu trsku koja potpuno upropasti zube. Drevni protuotrovi sadržavali su med kao glavni sastojak.
Nesanicu, razne mentalne bolesti, razdražljivost, kožne bolesti, ekceme i tuberkulozu kože preci su pokušavali liječiti medom, a ta terapija bila je, kako izgleda, uspješna. Suvremena medicina potvrdila je mnoge pohvale medu prikupljene od prvih zapisa i medicinskih iskustava ljudskog roda.
U pitanju je proizvod koji se uopće ne može pokvariti: arheolozi su nalazili potpuno upotrebljiv i ukusan med star tisuću godina. Medovina (medica), omiljeno piće starih Slavena i većine europskih naroda, smatrana je između ostalog i sredstvom za jačanje.
Od meda se prave, oduvijek različiti preparati za njegovanje ljepote, vjeruje se da povoljno djeluje na plodnost oba spola, a o navodnom afrodizijačkom djelovanju meda postoji čitava paralelna usmena književnost u vidu kratkih priča i šala.
Ovako cijenjen proizvod zauzeo je važno mjesto i u narodnim kultovima. U staroj narodnoj vjeri bio je zaštitno sredstvo naročito za djecu i mlade, koje su stariji puštali na skupove i sajmove tek kad im obraze i čelo namažu medom "protiv uroka".
Medom dočekuje svekrva snahu kad ona ulazi u novi dom. Mažu se vrata i dovratak, radi napretka i bogatstva. Nezaobilazan je u ljubavnoj magiji: djevojka momka (ili momak djevojku) treba samo dodirnuti prstima umočenim u med i ljubav će, navodno, procvjetati i biti slatka.
Tagovi
Autorica