Zlata vrijedna biljka i moćan afrodizijak?

Rogač ili roščić (Ceratonia siliqua) je zimzelena biljka, drvo ili grm, porijeklom s Mediterana. Uzgaja se od davnih vremena, a vrlo je cijenjen zbog svojih plodova. Drvo ima glatku koru bez obzira na starost biljke, listovi su perasti, plod je mahuna koja kada sazri može još dugo ostati jestiva. Koristi se za hranidbu stoke i prehranu ljudi.

Cvjeta od rujna do listopada neupadljivim cvjetovima, grupiranim u cvasti. Drvo počinje davati plodove s osam godina, punu produktivnost dostiže oko 100. godine, a živi i do 200 godina. Sjeme je smeđe, crvenkastosmeđe, vrlo tvrdo, glatko i sjajno, dugo od 8 do 12 milimetara, široko do osam milimetara, u kilogram staje 5.000 zrna i upravo ono je važno za sudbinu cijele biljke.

Mjera za zlato

Drevni bliskoistočni narodi utvrdili su da je sjeme rogača - uvijek iste težine. Zato su uveli običaj da se težina zlata i dragog kamenja mjeri rogačevim sjemenom. I starogrčki naziv za rogačevo sjeme - keration - poslužio je za nastanak riječi "karat", kojim se mjeri čistoća zlata.

Rimski novčić solidus (od zlata) imao je težinu 24 sjemenke rogača, zato se za najčistije zlato kaže da je "dvadeset četvero karatno". Iako nije dokazano, postoje indicije da je sjeme rogača služilo kao novac u veoma dalekoj prošlosti.

Ima sve što je potrebno za zdravlje

Rogač je mahunarka sa slatkom pulpom, bogatom vlaknima, mineralima i vitaminima. Sadrži ugljikohidrate, među njima glukozu i fruktozu, vlakna, vitamine A, B1, B2, B3, B6, B9, C i E, minerale mangan, kalcij, bakar, kalij, magnezij, cink i selen. Također sadrži prirodne antioksidanse koji pomažu u borbi protiv kroničnih bolesti.

Šipanski rogač bivšeg kapetana duge plovidbe postaje dio europske kuhinje

Ukratko: ima sve što je potrebno za ljudsko zdravlje i u tom smislu je jednako vrijedan kao zlato, ako ne i vrijedniji. Jača imunitet. Olakšava probleme s probavom. Čuva zdravlje srca. Regulira razinu šećera u krvi. Prema vjerovanju, usporava starenje i čisti zube. Pritom je ugodan za svakodnevnu upotrebu, bogatog mirisa i blagog slatkog okusa, zbog čega se od davnina koristio kao zaslađivač.

Samljeven u prah, jednostavno se uključuje u prehranu, uspješno zamijeni kavu, čokoladu i kakao u kolačima, kao dodatak tjesteninama ili razmućen u mlijeku ili jogurtu. Zapaženo je povoljno djelovanje čak i na osobe s alergijama na mahunarke. Prehrana rogačom spominje se i u Bibliji, u priči o bludnom sinu.

Što kaže legenda?

Najviše rogača na svijetu proizvodi Portugal, a značajne količine stižu iz Maroka, Turske i Grčke. Još antički Grci su nosili sa sobom rogačevo sjeme na sva svoja putovanja i tako proširili ovu kulturu najprije po Sredozemlju, a kasnije i po svijetu. O poštovanju koje uživa kod poljoprivrednika svjedoče prezimena Rogač i Roščić. Ova biljka nije zastupljena u mnogo vjerovanja, osim onog da je moćan afrodizijak.

Postoji legenda u vezi s tim kako je uopće ušao u ljudsku prehranu. Sve verzije su suglasne u jednom: u davna vremena rogač se smatrao hranom za stoku. Ali, naišla je glad tako velika da su ljudi morali ozbiljno odlučiti hoće li poklati svoju stoku ili podijeliti rogač s njom. Kad su ga, u početku vrlo sumnjičavo, počeli jesti, ugodno su se iznenadili okusom i djelovanjem.

Tako se ova namirnica počela nalaziti u sastavu finih jela i kolača i ugled joj je značajno porastao. Nema smetnje da se na stolu nalazi češće nego što je to do sada bio slučaj. Ova zimzelena biljka u narodu je poznata i kao slatka korica, rožičak, roštić, ali i "kruh svetog Ivana" jer se prema predaji Ivan Krstitelj hranio njom dok je živio u divljini.