Život na selu ili života neće biti

Kažu da dolazi proljeće mladih poljoprivrednika. Istina. Sad ili nikad, po mnogima je. No ne treba ni bezglavo žuriti. Ističu i da se trebaju udruživati, što je danas jako popularno i tu treba dati podršku.

No u jednim novinama čitam kako udruživanjem mladi poljoprivrednici mogu uspjeti i bez poticaja i kredita. Pogledajte do čega nas je dovelo mišljenje hrvatske javnosti. Je li normalno da osjećamo krivnju što smo poljoprivrednici i dobivamo poticaje? I zna li ta javnost što nam poticaji doista znače?

Poticaji očuvanju života na selu

Sigurno ste mnogo puta čuli kako netko tko se bavi drugim poslom kaže da ne dobiva poticaj. To je nemjerljivo. Zašto uopće poticaj? Ima razloga zašto ga sve napredne zemlje Europe i svijeta dodjeljuju svojim poljoprivrednicima. Nije sigurno je li iz nekog hira ili da bi se prosipali novci, kako neki misle. Prvi i najvažniji razlog je zbog čuvanja života u ruralnoj sredini, života na selu, a i očuvanju vlastite proizvodnje hrane. Jer ako imamo proizvodnju hrane na našim poljoprivrednim površinama, imamo život na selu. Imamo mjesta tamo i za škole i vrtiće, i za poštu, trgovine, ugostiteljske objekte i slično. Ali imaju što raditi i uljare, mljekare, mlinovi, pekari, tvornice. Kako je danas to sve u gradu, tamo rade najviše oni koji žive u gradovima.

No, poljoprivreda pokreće sve. I zato se upravo daju poticaji i krediti poljoprivrednoj proizvodnji - bez obzira što razmaženo stanovništvo u gradovima kaže. No, takav odnos prema selu i poljoprivredi nećete osjetiti u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Nizozemskoj i drugim naprednim zemljama.

Sustavno osiromašivanje sela

Tamo ljudi rado žive u malim i ruralnim sredinama. U gradovima žive siromasi, stranci i gastarbajteri. I svi tamo cijene i poštuju ono što rade poljoprivrednici. Zašto još treba poticaj poljoprivrednicima, posebno mladim. Oni su mladi. Oni će stvarati obitelji i život u tim sredinama. A što ih čeka. Tamo nema kazališta, kina, nema ni liječnika tako blizu, djeca im moraju putovati u školu.

Po gorivo moraju ići u drugo mjesto, često i po osnovne životne namirnice. Zato treba pomoći održavanju života u tim sredinama. Naši poljoprivrednici ne mogu biti konkurentni s mehanizacijom i tehnologijom koju imamo. Kako ju kupiti, ako ne uz pomoć kredita. Ali jedino uz pomoć kredita kao što su u nabrojanim zemljama. S kamatama od 0 do 1%. Ovo što mi radimo našim poljoprivrednicima je za svaku osudu. A državne vlasti i ova postojeća, i sve na ovamo su smrtni neprijatelji vlastitog naroda jer su sustavno sve uništavali na našem selu.