Zašto umire dalmatinska poljoprivreda?

Već mi dugo nešto stvara tikove. Ljudi u Dalmaciji prodaju (pokušavaju prodati) poljoprivrednu zemlju i/ili stare maslinike po suludim cijenama. Još kad je Davor kupio zemlju za maslinik po 10 EUR/m2 pomislio sam - suludo, nema računice u proizvodnji ulja kad se zemlja kupi po toj cijeni.

I uvijek je ista priča kod prodavača i kupaca - ma to će ti se jednog dana prenamijeniti u građevinsko pa će cijena narasti 10 x. Ili, stavi tu kamp kućicu i pravi se mrtav! Nema veze što je u brdu negdje usred ničega. Nema veze što položaj nije maslinarski. To je realnost, ljudi stvarno prodaju i netko stvarno kupuje. Opisi oglasa izgledaju ovako nekako:

• Biograd, maslinik prvi red do mora, 1100 m2, 120.000 EUR.
• Kožino, 1331 m2, 119.000 EUR
• Poljoprivredno zemljište Sukošan 4879 m2, 51.900 EUR
• Poljoprivredno zemljište Sukošan 4065 m2, 65.040 EUR.

Dakle, nerijetko se dalmatinski maslinici prvi red do mora prodaju za 1.000.000 EUR/ha što je 100 EUR/m2, a 10 EUR/m2 čini se donja granica cijena poljoprivrednog zemljišta koje je uz more, s pogledom na more ili je prvo do građevinske zone. Cijena za poljoprivredno zemljište iza prvog brda ili na otoku je 4-5 EUR/m2.

Super, rekli bi neupućeni. Nek narod zarađuje dobro je da naša imovina puno vrijedi. Mi, koji godinama gledamo razaranje dalmatinske poljoprivrede, rekli bi da je ovaj trend jako loš. Jer ako se netko hoće baviti poljoprivredom, prvo mora razmišljati poslovno i razumjeti svoju računicu.

Je li se to meni isplati?

Recimo da sam investitor i tražim za kupiti zemljište za maslinik. Želim biti profesionalac i od toga živjeti. Ajmo uzeti primjer koji mi je zapeo za oko na jednom oglasu. Iznad Vodica, 4 hektara poljoprivrednog zemljišta (točnije 40.970m2) prodaje se za 225.335 EUR. To je oko 5,6 EUR/m2.

Prema slikama na oglasu i položaju, radi se o površini koja je na voćarskom položaju, a teren je jako kamenit - vidljivo po debelim mocirama i škrt - vidljivo po okolnoj vegetaciji. To sve skupa znači da ću gore posaditi maslinik, ali prije toga ću uložiti još 3 EUR/m2 u pripremu zemljišta. Dakle krčenje, odvoz kamena, ripanje, pikamiranje, mljevenje, ograđivanje, jaka gnojidba gnojivom i stajnjakom (+ 100 tona/ha)). Eto me na 8,6 EUR/m2.

Osim toga, morat ću uložiti u bunar i navodnjavanje, na ovako maloj površini taj trošak će biti minimalno još dodatnih 1 EUR/m2. Sad smo već na 9,6 EUR, a tek treba dodati sadnju i sadnice.

Dodat ću i jedan set mehanizacije: manji traktor, obrada tla, prikolica atomizer, malčer, oprema za rezidbu i berbu, u vrijednosti oko 60.000 EUR. To je dodatnih 1,5 EUR/m2.

Eto nas začas na ulaganju od 11 EUR/m2 za moj budući nasad maslina. Onda čekanje 5 godina da rodi vrijedno branja, a u 10-toj godini puni rod. Tada ćemo na gnojidbu, zaštitu i ostale agrotehničke operacije (uključujući berbu) trošiti godišnje minimalno 2.000 EUR/ha.

Koliku dobit može ostvarivati takav maslinik? U najboljem slučaju 8000 EUR/ha ako računam ambicioznu cijenu ulja u rinfuzi od 15 EUR/litra, prinos ambicioznih 600 litara/hektaru, odnosno 32.000 EUR/godišnje zarade na 4 hektara. Dovoljno tek za pristojan život. Računajte to kao plaću od 2.660 EUR/mjesečno.

Maslinik ili vila s bazenčićem?

To u ovom slučaju znači povrat investicije od 21 godina. A investicija je na kraju skoro pola milijuna EUR. I sad, da uložimo tih pola milijuna u maslinik, ili na vilu s bazenčićem? I hoću li na vili s bazenčićem biti dobar poduzetnik ako vratim novac tek nakon 21 godinu? Što je lakše, što je sigurnije, što će me više ispunjavati…?

Vraćam se na bit, a to je zašto umire dalmatinska poljoprivreda? Osim što ima “uz more” lakšeg kruha od motike, uz ovakve cijene poljoprivrednog zemljišta, osuđena je na propast jer ne može stvoriti dovoljno vrijednosti da bi opravdala ulaganja. Zato će privatna poljoprivredna zemlja ostati zapuštena ili tek mjesto obiteljskog okupljanja, kao u slučaju OPG Malić.

Koliko realno vrijedi zemljište iz ove priče? Njegova poljoprivredna vrijednost je realno ispod 1 EUR/m2, jer je toliko neproduktivno u sadašnjem stanju da ne može stvoriti puno vrijednosti bez dodatnih ulaganja. A i onda će ostati škrto i kamenito, s puno potreba za vodom.

Da zaključim: turizam je u nekim segmentima motor dalmatinske poljoprivrede. Primijetite li sve više štandova s OPG voćem i povrćem uz ceste? U nekim će nažalost biti grobar. Jer od najma apartmana, servisa za čišćenje ili kafića se više zarađuje nego od stočarstva ili voćarstva/maslinarstva. To je strukturalni problem koji je nerješiv. I zato su na susretima dalmatinskih maslinara uglavnom samo starci, oni koji nisu ušli u maslinarstvo radi računice.

Podsjećam na jednu svoju staru priču, onu o računici malih maslinara.

Priča u priči

U zadnje 2 godine sam bio u Grčkoj i na Siciliji, pa sam imao priliku pričati s njihovim poljoprivrednicima oko cijena zemljišta i nasada maslina. U oba primjera vrijednost kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta je oko 15.000 EUR/ha. Tamo nema kamena, parcele su sve veće od nekoliko hektara, uređena infrastruktura puteva. I tamo, zreli nasad maslina s navodnjavanjem košta oko 30.000 EUR/ha. 3 EUR/m2. Puno manje nego kamenjar iznad Vodica.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.

Ako usporedimo to s našim maslinikom iz gornjeg primjera, ovi talijanski i grčki su 3-4 x jeftiniji, a s obzirom na kvalitetu zemljišta davat će i više ulja.

Dalmatinska poljoprivreda ima strukturalni problem, a njegovog rješenja nema bez jake uloge institucija (ne samo poljoprivrednih) koje će je redefinirati i postaviti na neke održive odnose. Jer ako maslinarstvo u Dalmaciji ne postane biznis, neće ga biti nakon što starci umru.