Zaboravimo na zemlju koju Agrokor koristi

Nema spasa. Ta zemlja koju obrađuje Agrokor zauvijek je izgubljena za hrvatske poljoprivrednike, odnosno ono što se zove obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Kao što je i rekla jedna političarka, davana je šakom i kapom dečkima iz Zagreba. No, danas je sva ta zemlja, i do najmanje parcele vezana dugotrajnim zakupima pravnim osobama koje su sada u sklopu Agrokora, a poslije pitaj boga koga. Sada je važnije pitanje kako spriječiti da kupovinom pojedinih dijelova kompanije njome ne počne upravljati netko luđi i blesaviji od postojećih.

Ne možemo reći da je Todorić loše upravljao. On je loše upravljao vrhom firme i očito svojom obitelji. A i čini se da je zaboravio kako se pazi na političare kada su ga zdrobili, a uskoro će ga poorati i dobro zaorati. Agrolaguna s 1.200 hektara vinograda, maslinika i pašnjaka je doista respektabilno imanje. E sada kome će to. Seljacima neće. Opet će netko do toga doći kroz politiku. Važno je i što s Beljem. Tamo je 20 tisuća hektara državne zemlje i više od 20 farmi. I to ogromnih farmi s mega opremom i tu kao da je netko liječio svoje komplekse. No, one rade i pitanje je tko će sada to imati. Mađari, Rusi, ili netko treći. No, zemlja je državna i bit će sreća ako tako ostane.

Jučer super menadžeri, danas u pritvoru

PIK Vinkovci, Mladina, PIK Vrbovec, VUPIK... ma teško je to i nabrojati sve. Ovih dana postoje inicijative i priče kako će to seljacima. Neće. Nema nikakve šanse. To što je netko zakenjao prije 20 godina više se ne može ispraviti. Na sreću da je pored toga što je sebi, svojima i političarima kao iz vreća istresao Todorić, sreća je da ipak ostavlja to u redu. I uredno, i s odličnim kadrovima koji će morati napraviti samo mali odmak. Morat će malo imati praznije novčanike. No, to se sve i moglo očekivati.

Ne možemo reći da je Todorić loše upravljao. On je loše upravljao vrhom firme i očito svojom obitelji. A i čini se da je zaboravio kako se pazi na političare kada su ga zdrobili, a uskoro će ga poorati i dobro zaorati.

I prije nešto više od godinu dana pisali smo kako su prošli Pevec, Novalić, Gucić, Kutle i slični. I zaključaj je uvijek bio isti. Uz to smo konstatirali i kako svi nakon što budu silno nagrađivani kao neki super menadžeri i žene gospodarstvenice, završe u zatvoru. Evo ode sada i Todorić, a i ispratili smo Ljerku Puljić u zatvor. Još prije godinu dana nas je novinare vodila po Istri i govorila o dostignućima kompanije. I nije lagala. Sve je odlično. Jedino što nije bilo normalno da i ona prima sto tisuća kuna plaću i još takvih stotine i da sva ta lova bude od mužnje krava, berbe grožđa, hranjenjem svinja, uzgojem kukuruza i žita.

Pa stvarno smo mi svi izgleda budale kada ne znamo od krave živjeti tako da ljetujemo na Baliju i da živimo u dvorcu. Kako sada pohvatati sve one koji su kompanijom upravljali, pa one silne političke elite i oni koji su trebali nadzirati financijsko poslovanje Agrokora, kao i oni koji su trebali kontrolirati na koji se način kompanija zadužuje sada pohvatati. Mogu soli na rep.

Većina novca za poticaje išla je Agrokoru

Piruška Canjuga. Ma o čemu je ona odlučivala? I što je ona radila? Isto kao I Ljerka Puljić. Maltretirala sve oko sebe. Nazvati nekog od nižih menadžera i dva sata lupetati na telefon i zahtjevati nemoguće. Pa pola tih njihovih menadžera na terenu je prolupalo od nje i takvih. Ti njegovi kvazi menadžeri su se od svakog tehnologa bolje razumjeli i u hranjene svinja i pravljenje vina. Na svu sreću da nisu imali mogućnosti zemlju rastrubiti. Ali nije bilo ni potrebe. Većina novca za poticaje za zemlju upravo je išlo Agrokoru na ime svih onih firmi koje sam nabrojao.

E sada se mi svi zabavljamo što će biti s Ivicom, Martinom, Ivanom, Antom, pa i njegovom sekicom koja je u dvorcu u tijesnoj koži. Sada se treba čuvati pošasti. Nekoga izvana, ili nekakve domaće kompanija. No, treba se bojati i da se taj kotač koji se zakotrljao ne zaustavi. Imamo još ljudi koji su u posjedu velikih kompanija, s mnogo zemlje i koje u posljednje vrijeme proglašavaju menadžerima godine, poduzetnicima stoljeća, gospodarstvenicima milenija. Treba i tu pripremiti strategiju kako preuzeti i te tvrtke da sve ono što je tehnološki dobro tako i ostane. A vlasnici? Kako došli tako i ošli. Samo s puno novaca na računima po svijetu.

Foto: Damir Rukovanjski