• Izmeđ međe
  • 12.04.2017. 16:00

Za poljoprivredu Agrokora Ramljak je bolje rješenje

Financijaši tipa Alvareza i Munjareza ne znaju ni što je Belje, a između tog A007 i VUPIK-a vide razliku samo na papiru. I svaki ekonomski stručnjak, pa tako i ova ekipa prvo bi se sigurno rješavala poljoprivrede. Jel što su Belje, VUPIK i poljoprivredne kompanije? Na papiru velika nula.

Foto: Damir Rukovanjski
  • 3.636
  • 236
  • 0

Alvarez III ili Ante Ramljak? Uvijek se postavlja pitanje što je bolje za sudbinu Agrokora? To će pokazati vrijeme. Tu nitko ne zna što će se dogoditi. Ima i tvrtki koje znamo što znače kao primjerice Zvijezda i Ledo, ali ima i nekih Agrokor Trgovina, pa nekakva tvrtka A007 u koju su uhljebljivali pojedine kadrove a navodno služila kao nekakva IT tvrtka. Pa primjerice mStart tvrtka.

No, u našem fokusu svakako su Belje, PIK Vrbovec, PIK Vinkovci, VUPIK, Agrolaguna Poreč, Solana Pag. Oni su poljoprivreda, kooperacija, državna zemlja, radnici i mnogo toga. Nešto opipljivo u svakom slučaju. No, financijaši tipa Alvareza i Munjareza ne znaju ni što je Belje, a između tog A007 i VUPIK-a vide razliku samo na papiru. I svaki ekonomski stručnjak, pa tako i ova ekipa prvo bi se sigurno rješavala poljoprivrede. Jel što su Belje, VUPIK i poljoprivredne kompanije? Na papiru velika nula. Nemaju zemlje, imaju neke objekte čija je vrijednost nula jer mogu služiti samo matičnoj tvrtki.

Farme bez dozvola, zemlja državna

Za što može primjerice poslužiti upravna zgrada Belja d.d. apsolutno samo za upravu Belja. Farme? A te velike suvremene farme opet mogu služiti samo Belju ili one Vupikove Vupiku i to samo njihovoj tehnologiji. A dio farmi čak nema ni valjane građevinske, uporabne i tko zna koje sve ne dozvole. Izgrađene su na njivama. Vrhunske tehnologije su tu i odlično služe svrsi, ali i zemlja ispod njih je državna. Ni ona nije beljska. Što je Beljsko ili Pikovsko? Jesu cigle, beton i krov, stoka je Agrokorova, kao i oprema. Ali ta oprema se ne može prodati i vrijedi samo u tim objektima. A vrijedi samo ako radi. Odnosno ako netko drži stoku u njoj. Dakle, svakom tko u ovoj situaciji uzima Agrokor zna da mu je bolje kupiti šniclu, mlijeko ili bilo što za jednu kunu, a u Konzumu se proda za dvije kune, nego li pak da proizvedu sami šniclu za 1,5 kunu, ako ne i više.

Financijaši tipa Alvareza i Munjareza ne znaju ni što je Belje, a između tog A007 i VUPIK-a vide razliku samo na papiru.

E pošto je sada ovim zakonom država stavila šapu na cijeli Agrokor, pitanje je što se može dobiti za tvrku kao što su te 007 bondovske tvrtke? Vjerojatno ništa. To su par kancelarija i skupi preplaćeni menadžeri i zaposlenici. Dakle, Ramljak, odnosno Plenković i Vlada sada ne mogu i ne smije dirati nešto što se može okarakterizirati obiteljskim srebrom. Prodati tvrtke koje upraljaju s više od 40 tisuća hektara državne zemlje nije popularno. A isto tako to su tvrtke koje u velikom broju zapošljava ljude srednje klase, i to u velikom broju s ruralnog prostora.

Druga stvar je i što na sebe vežu gomile kooperanata i kooperanata. Zašto dvije vrste kooperanata? Primjerice 35 svinjogojaca u kooperaciji zasiguno su dragačiji od onih u ratarstvu ili pak kooperant u govedarstvu. Ili možda kooperant u smislu da uslužno obavlja kombajniranje, špricanje ili pak neku drugu radnju za te tvrtke. Svinjogojci daju svoje farme i rad. Od Belja imaju svinje, hranu, veterinara, tehnologiju. I oni isporuče utovljene svinje nazad Belju i dobiju novčanu naknadu za to, po glavi svinje. Oni dakle u biti odrađuju posao i bivaju plaćeni za njih. Rizik je tu ipak na Belju.

Upravljačka prava bez udjela u vlasništvu

Onda imamo kooperante u govedarstvu. Dvije vrste. Jedni o svom trošku proizvode mlijeko i kao kooperant s ugovorom predaju Belju. I dobiju novce za isporučene litre. Tu je rizik ipak na tom kooperantu. Onda imamo ratare. Oni uzmu sjeme, gnojivo, zaštitna sredstva pa i mehanizaciju ako treba. I kada skinu tu pšenicu i kukuruz vrate, odnosno to plate robom. Tu je opet rizik na Agrokoru. I svaki taj seljak koji je jesenas ili sada u proljeće uzeo repromaterijal može se napraviti grbav i u ljeto ne predati proizvedenu robu i kaže da ga je strah da mu neće biti plaćeno. Zato kažem da imamo dvije vrste kooperanata i nije svima isto. No, u svakom slučaju jako puno njih je na taj način vezano uz Agrokor, odnosno upravo svojom proizvodnjom ratarskih kultura, bikova, mlijeka, svinja, maslina, grožđa, pa čak i nešto koza i ovaca, i njihova mlijeka.

Ako uzmemo da nas ne zanima tko je vlasnik i kojom vrstom helikoptera se vozi, onda moramo istaknuti da nam je ostalo od Agrokora ono što je važno. A to su da će veliki broj zaposlenih ljudi bar u jedno dobrano dugo razdoblje dobivati plaću.

Dakle, za nas u agro sektoru je spas dolazak Vlade u Agrokor. Iskreno, Plenković je pravi majstor. Zašto? Pa u INA d.d. Hrvatska ima 50 posto vlasništva a nema upravljačka prava i ne može postavljati ljude, i ništa diktirati. A u Agrokoru ima država 0 posto vlasništva, a ima 100 posto upravljačka prava. A nama kada promatramo ipak te naše tvrtke PIK-ove, Belje, Agrolagunu i slično tvrdimo da su ljudi tu sad dobro prošli. Zašto? Jer ako uzmemo da nas ne zanima tko je vlasnik i kojom vrstom helikoptera se vozi, onda moramo istaknuti da nam je ostalo od Agrokora ono što je važno. A to su da će veliki broj zaposlenih ljudi bar u jedno dobrano dugo razdoblje dobivati plaću.

Vjerojatno i dalje solidno visoku i redovitu, a i da će za potrebe proizvodnje i opstojnosti tih firmi i dalje oko sebe vezati obiteljska gospodarstva. U biti ovo sada je minimalno. Od tih kombinata očekujemo da još više razvije kooperaciju i suradnju s obiteljskim gospodarstvima. Na svu sreću politički će svaka Vlada, i ova i svake sljedeće morati čuvati baš ove tvrtke koje proizvode na državnoj zemlji. Jer i nema bolje situacije da upravo država posredstvom tih agrokorovih tvrtki upravlja sa svojom zemljom. Neki čak ističu da bi bilo dobro da se riješe Konzuma. Ne, baš suprotno. Sve što proizvedu ti kombinati i kooperanti treba prodati kroz Konzum. I još više. Da jedan Konzum ne mora ovisiti o ucjenama pekara Mlinar, ili pak Vindije, Dukata, Kraša i slično. A sada se ovi svi tu šegače i foliraju. A svi su oni mali Todorići.

Zlatni rudnik za uhljebljivanja

Jednom Agrokoru za Konzum uopće ne trebaju mljekare tipa Dukat i Vindija. U roku mjesec dana se mogu preformulirati i sami proizvesti za svoje police sve što ovi proizvedu. A iskreno, tko bi jednom Zvečevu, Krašu i Kanditu uopće i prodao robu diljem Hrvatske, Srbije, BiH i Slovenije da to ne čini Konzum i Agrokor? I tamo u tim firmama su kojekakvi sumnjivci iz pretvorbi i na životu ih je održavao i Konzum jer je uzimao njihove skupe čokolade i mliječne proizvode. S farmi Belja, VUPIK-a i drugih tvrtki jednostavno se mlijeko može u nekoj mljekari uslužno zapikariti, proizvede sir i vrhnje i potrpa na police Konzuma. Bar bi bili sigurni da je mlijeko domaće, s njihovih farmi kao i onih farmi kooperanata na našim selima. Ovako ovo što prodaju Megglei, Lactalisi i slični nismo sigurno odakle je.

Normalno, komentatori teksta će se opet bojati da spašavamo Todorića. Ne brinite, nije Plenković a ni taj Ante lud da sada kada su se dokopali ovoga dozvole da im se Todorić umiješa. Lako se tu promjeni vlasnička struktura što je i veći cilj nego li u potpunosti sanirati Agrokor. Nikada se Agrokor više neće u potpunosti sanirati. Jer tada više neće biti potrebe za državnim upraviteljem i svim novim menadžerima koje će postavljati hrvatske Vlade narednih 20-tak, 30 i više godina. Taj zlatni rudnik za uhljebljivanja neće nitko propustiiti, pa ni ovi iz oporbe. Znaju kada oni pobijede kako će im se omiliti Agrokor, samo sada glume da se ne slažu s ovim svim. A uostalom, ako je sada u jednoj agrokorovoj tvrtki bilo mjesta za 10 menadžera s plaćama od 20 do 50 tisuća kuna u neto iznosu, onda ima i mjesta za 30 uhljeba s plaćama od 10 tisuća kuna umjesto njih, a da rezultat bude isti, ili čak i malo bolji.

Foto: Damir Rukovanjski


Tagovi

Agrokor Todorić Belje VUPIK PIK Vinkovci Alvarez


Autor

Damir Rukovanjski

Damir Rukovanjski

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.