Vikinzi su jeli raž, a i Rimljani su je imali na jelovniku. Sadrži manje glutena od pšenice, u izobilju dijetetska vlakna, vitamine i minerale.
Raž (Secale cereale) je hranila ljude prije pšenice i u krajevima gdje pšenica ne uspijeva zbog hladnoće. Kruh sjevernih naroda Europe pravio se, a pravi se i danas, od raži. Smatra se da potječe od korovske biljke Secale anatolicum, iz Anadolije u današnjoj Turskoj, gdje je prvi put kultivirana u pradavna vremena.
Europski narodi upoznali su je tek tijekom brončanog doba, oko 1.800 godina prije nove ere. Od raži se pravi kruh, pecivo, kaša, viski, pivo, neke vrste votke, ali cijela biljka služi i kao krmno bilje. Jeli su je Vikinzi, u obliku kruha ili kolača sa suhim voćem, barem tako pokazuju arheološki nalazi.
Rimska vojska na Dunavu i Rajni, u Irskoj i Britaniji, imala ju je na jelovniku. Rimski povjesničar Plinije Stariji imao je velike sumnje u pogledu ove žitarice, s obzirom da je o njoj zapisao "to je vrlo loša hrana i služi jedino za sprječavanje gladovanja", te da se raženo brašno miješa s drugim vrstama brašna kako bi se ublažio njegov gorak okus, pa i tada bez velikog uspjeha.
U srednjem vijeku postaje redovna na poljima sjeverno od Mađarske. U južnijim dijelovima Europe, gdje uspijeva pšenica, manje se proizvodi. Najveći proizvođač u današnjim uvjetima je Njemačka, a najveći potrošač Poljska.
Osnovno vjerovanje odnosi se na njenu ljekovitost, a njen povoljan utjecaj na zdravlje je potvrdila i znanost. Sadrži manje glutena od pšenice, u izobilju dijetetska vlakna, vitamine i minerale. Duže održava osjećaj sitosti i ima u sebi sastojke koji povećavaju otpornost organizma prema hladnoći.
Raž: Žitarica bogate povijesti koja je odigrala ključnu ulogu u prehrani
Tradicionalno se koristi za tretmane za njegu kože i održavanja probavnog sustava u dobrom stanju. Poljoprivrednici su vjerovali da je veoma zdrava, pa su je uzgajali i tamo gdje se već uzgaja pšenica, barem na nekoj manjoj njivi, za ljudsku i stočnu hranu.
Međutim, uzrokovala je i bolesti za što je najzaslužnija gljivica koja živi na njoj kao parazit – a to je ražena glavica (Claviceps purpurea) i njene srodnice. Ovi nametnici izazivaju tešku bolest ergotizam kod ljudi i drugih sisavaca koji su došli u kontakt sa zaraženim zrnom ili brašnom. Bolest se manifestira jakim peckanjem u udovima, grčevima, halucinacijama, potpuno dezorijentiranim ponašanjem i drugim simptomima koji pružaju zastrašujuću sliku, ponekad sa smrtnim ishodom.
Jasno je da su poljoprivrednici davnih vremena, vidjevši ovakvu pojavu, bili prestravljeni i spas tražili u molitvi, jer za drugi lijek nisu znali. Prva bilješka o ergotizmu potječe iz sedmog stoljeća prije Krista, s jedne asirske ploče, a i car Petar Veliki bio je primoran obustaviti jedan od svojih vojnih pohoda jer mu se vojska otrovala raženom glavicom.
U međuvremenu, kontrole raži i svih žitarica na prisustvo ražene glavice su postale rigorozne tako da je opasnost od ergotizma u Europi znatno smanjena. Vuk Karadžić zabilježio je poslovicu "da je raži koliko je laži, ne bi svijet gladovao".
Tagovi
Autorica