Veličanstveni vinogradnjak može postati prepoznatljiv hrvatski izvozni proizvod

U Hrvatskoj oko stotinjak poljodjelaca uzgaja puževe za tržište.

Domaća proizvodnja je konkurentna i po cijeni i po kakvoći.

Hranu mu najvećim dijelom čini livadni soj medonosnih i začinskih biljaka iz ljekovitog sastava naše prirodne flore. Djetelinsko-travne smjese su bogatstvo naše sredozemne, gorske i nizinske Hrvatske i neupitne su za kakvoću.

Na tome se treba temeljiti buduća znamka hrvatskog prirodnog i uzgojenog puža, prepoznatljivog izvoznog proizvoda zemaljskih vrijednosti.

Za uspješnu prodaju u ustroju valja stvoriti pužji kartel, svojevrsno povezano društvo ili okomicu zadružne proizvodnje. Danas organizaciju otkupa u Hrvatskoj obavlja samo jedna tvrtka iz Matulja. Nije teško svu našu proizvodnju, kako uzgojenu, tako i prirodnu populaciju skupiti i označiti preko zajedničke znamke hrvatskih proizvoda i izvesti u zemlje ljubiteljice ove delicije, a to su ponajviše Francuska i Italija.

Pritom prirodni pužji svijet iz prirodnog boravka treba, iskopati ,"kotrljati" kako narod kaže, a ne ga brati u doba kada se hrani i razmnožava.

Što međutim razlikuje francuskog od hrvatskog?

Francuski puž je prerađena i začinjena mesnata tvar vraćena u pužju kućicu.

Što ga manje diraš to je bolji

To je proizvod nastao tržništvenim istraživanjima da zadovolji masu potrošača, koja je tražila da izgubi svoj divlji i miris i odagna ono što ga čini stvarnim, vrlo traženim posebnim jelom.

A što je to? U prvom redu to su mirisi i okusi koje dobiva koristeći bogatstvo hrvatske flore, dok se hrani u prirodi.

To je divlji vonj, koji trajno veže sladokusce za tu namirnicu, a ne može se naći na uvoznom.

Molim vas lijepo, osim kućice, od njega nije ostalo gotovo ništa. Drobina ne vonja, a stopalo se utopilo u umak koji su dodali da bi udobrovoljili one koji traže što manje prirode u njemu.

Puž je puž, što ga manje diraš to je bolji. Samo ga skuhaj ili ispeci, reći će sladokusci.

On tada odaje prirodu i posebnost svih svojih vrijednosti na tržištu svoje vrste, nudeći se kao vrlo traženi hrvatski proizvod.

Početak promjene u spremanju u nas je puž na vlaški način. Nakon kuhanja bi ga marinirali u maslinovo ulje s vinskom kvasinom, često uz dodatak češnjaka i prirodnih začina, posebice u sredozemnom podneblju.

Otočani su najsličniji francuskoj pripremi. Kuhanog ga izvade iz kućice i uz dodatak začina i tjestenine serviraju kao deliciju.

Čovjek može koristiti na tisuće okusa i mirisa. Pustimo hrani da ruje po našim osjetilima, dražeći naše okusne pupoljčiće. Zadržimo mu prirodni vonj, koji je kralj obroka i dobre hrane.

Lako ga je uzgojiti

Taj veličanstveni divlji puž, koji već 300 milijuna godina nosi tu svoju kućicu, hraneći se uredno čisti naša boravišta, kao dvospolac uživa na dvostruki način, miran je i nikoga ne ugrožava.

Pustimo ga da se najede i napije za topla vremena. Neka uživa u miru i svoju vrstu uredno produžuje i proširuje.

Uzgoj puževa je jednostavno pokrenuti, a otkup je siguran jer je potražnja u porastu

Lako ga je uzgojiti ili pak pronaći i iskopati u hladnijem, ili sušnom razdoblju godine, kada se uvuče u zemlju ušuti, čisti se i spava. I tako to radi među najstarijim bićima, od postanka života na zemlji.

Nakon što se očisti, odmori, stvori potomstvo, dio njih čeka božju nakanu, da posluži čovjeku uživati u stvorenju, kojega je on stvorio za njega. Dotle uživajmo u onome što je stvorio za sebe, a kao hrvatsku tržnu znamku tako blagotvorno i užitno sa svim vrijednostima nudi i ostavlja nama.