Što se nama uopće događa otkad smo u Europskoj uniji - nitko ne zna. Nitko ništa ne govori.
Gore je. Ali bar nije jako gore. Ali ono što nam je najteže je zaustavljanje investicija u poljoprivredi. Čekali smo famozni IPARD proljetos, pa cijelo ljeto, a čekamo i sada. Ukratko nema ni eura, ni eurocenta a ni kune iz te naše Europske unije. Naša Vlada se bavi Lex Perkovićem, štrajka seljaka više nema, a nema ništa ni za proizvodnju hrane. Koliko tek treba vrata otvoriti, papira ispisati, pa taksi platiti, a onda uvijek i neki biljeg kupiti da bi samo počeli pisati program. A onda i kada nađete nekoga filozofa koji će vam to sve napisati i složiti - morate čekati. I to bude doista čekanje koje traje uvijek jako dugo.
I zamislite da za jedan program koji ste predali proljetos, iskeširate 10-tak tisuća kuna, a oni veći i eura i onda se netko s vama doslovce zafrkava. I žalosno je reći, uzalud sada plaču. IPARD neće biti do iduće godine. Ništa u ovoj. Ni lipice ni centa. Još proljetos je to bio predpristupni fond. Kako ga sad nazvati kada smo pristupili Europskoj uniji - ne znamo. Ali nema ga, a vaši novci samo lepršaju, negdje daleko. A Vlada se bavi time kako će bogatom Indonezijcu osigurati aerodrom kojim će uvoziti azijsku hranu u Hrvatsku i Europu.
Nasred oranica kod Osijeka je aerodrom kojim će europski poljoprivredni proizvodi odletjeti u svijet, a i s cijele planete dolaziti i palmino ulje, ali i mnogo toga drugoga. Bez tih sredstava nema ništa od naše proizvodnje hrane. Bude po koja isplata za stare programe i one mjere 101. Pa tako je nedavno Korisniku Dalmaconsult d.o.o. iz Omiša za ulaganje u podizanje nasada višnje maraske isplaćeno 634.363,71 kn, dok je korisniku Obrt Minas-Zrno 1 iz Ludbrega isplaćeno 398.207,51 kn za projekt izgradnje objekta za skladištenje voća i ulaganje u specijaliziranu opremu za berbu, sortiranje i pakiranje voća. Obrt je investirao u kombajn za berbu lješnjaka te skladište za lješnjake u kojem se nalazi linija za čišćenje lješnjaka, sušara i pakirnica.
Imali uopće ikakve naznake da netko nešto i o nečemu razmišlja u Ministarstvu poljoprivrede, i što dalje. Što se nama uopće sada događa od kada smo u Europskoj uniji, nitko ne zna. Nitko ništa ne govori. Vesna Gantner je pobjegla iz Zagreba natrag u Osijek. I nikome ništa. Što je ona sve rekla. Koji su razlozi? Optužila je cijelo Ministarstvo i nitko da objasni što je ona to govorila. Barem da se Jakovina i ekipa pokušaju obraniti. No, ništa. Šute. Valjda idu po onome da vrijeme liječi sve. No zato smo mi tu da se prisjetimo da je Gantner optužila za nerad neko i nekoga, a ti za nerad primaju plaću koju osiguramo mi svi zajedno.
A koliko se što događa u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici dovoljan je pogled na Internet stranicu Ministarstva. Jako važni događaji. Idemo redom. Povlači se med tvrtke Medo-flor, pa da tvrtke koje se bave prometom zaštitnih sredstava moraju biti upisane u neki registar. Tamo je i na glavnoj stranici još uvijek najava da Jakovina otvara bjelovarski sajam koji je završio prije dva tjedna. I onda najvažnija vijest o hrvatskoj poljoprivredi. A to je informacija o sokolarskom ispitu. Baš šteta što na toj naslovnici nema i informacija o cijeni kave sa šlagom u bifeu Ministarstva.
Tagovi
Autor