• Četvrtkom u sridu
  • 28.10.2021. 12:00

Uništimo li stočarstvo, rušimo čitavo poljodjelstvo

Opasno je za državu da hrvatski prostor ostane bez seljaka, a upravo se to događa, upozorava prof.dr.sc. Ante Kolega.

Foto: Vedran Stapić
  • 6.034
  • 1.122
  • 5

Pitanje svih pitanja glasi: Kako zadržati Hrvate u Hrvatskoj?

Odgovor je da se između ostalog i dalje bave poljodjelstvom. Jednostavni odgovor bio bi s mlijekom na kopnu i ribom na moru. Razvitak obiteljskog poljodjelstva potiče i održivu okolišnu proizvodnju. Smanjuje se pritisak na gradove i zapošljavanje, a dobro raspodjeljuje i koristi hrvatski prostor.

Mlijeko veže sve poljodjelske proizvodnje: meso, kožu, stajski gnoj, pašnjake i oranice, gotovo cjelokupni ratarski plodored. U Hrvatskoj preko trećine poljoprivrednih gospodarstava isporučuju tržištu mlijeko. Seljak u ovom sustavu nije samo proizvođač i poduzetnik, nego i vlasnik zemlje. Nalazi se na čelu obitelji i obiteljskog gospodarstva. Seljak nema pričuvnu domovinu. On nije stavka u proračunu. Čuvar je hrvatskih vrijednosti, jezika, baštine, vjere, izvornih proizvoda i nacionalnih granica.

Opasno je za državu da hrvatski prostor ostane bez seljaka, a upravo se to događa.

Seljak nije samo iskusni traktorist, upravljač vodama i puki korisnik biokemije. On ne koristi izvrnutu koreniku ili genetiku biljaka i životinja, da bi prevario prirodu i dobio veću proizvodnju. On čuva svoje okruženje i svoju održivu proizvodnju, kako bi sebi i potomcima namaknuo prave proizvode, ali i osnažio ćudoredne vrijednosti kao: samopoštovanje, ponos i dostojanstvo hrvatskog čovjeka.

Bez stočarstva biljna proizvodnja nema smisla

Stoka treba poljodjelce, osobito mljekare tijekom čitave godine. Ratarstvo veže godišnje 120 dana, voćarstvo i vinogradarstvo 180 dana. Dvije trećine hrvatskih poljodjelaca i registriranih upisnika seljačkih obiteljskih gospodarstva istodobno drži stoku, proizvodi mlijeko, pšenicu, kukuruz, djetelinu i trave, kukuruz, uljarice i sladornu repu. Drži vinograde i voćnjake i proizvodi povrće.

Uništimo li stočarstvo, rušimo čitavo poljodjelstvo.

Bez stočarstva nema smisla biljna proizvodnja, a pogotovo što se plodnost tla ne može održavati bez stajskog gnoja. Maslinovo ulje, školjke, ovce i koze, vino, sir, pršut i riba mogu se mirne duše svrstati u vrlo konkurentne hrvatske proizvode sredozemnog poljodjelstva. Pšenica i kukuruz na tlu crnici nemaju boljeg natjecatelja u proizvodnosti i ekonomičnosti na svjetskom tržištu. U gorskom poljodjelstvu govedarstvo, odnosno mljekarstvo, ovčarstvo i kozarstvo s grahoricama stvaraju konkurentne proizvode.

Na moru problemi su višestruki. Ulov ribe stagnira i smanjuje se. Okolišni razlozi smanjivanja ulova na prvom su mjestu, ali i strahoviti prelov ribe. Uzgoj ribe jedno je od rješenja, a ulov će sve više ostajati kao turistička privlačnost. 

Ulaganje u uzgoj ribe, ostaje jedina prigoda za priobalno koćarstvo koje se mora smanjivati. Uzgoj ribe nam preostaje kao morska odstupnica hrvatskog poljodjelskog pučanstva. Kako jamčiti razvitak vlastite hrvatske poljoprivrede?

Ostanemo li dugoročno bez obiteljskog poljodjelstva, ostat ćemo bez kakvonosne hrane. Nakon nestanka nafte koji se približava, bez vlastitog poljodjelstva ostat ćemo i bez energije. Zemlja koja ima vlastito poljodjelstvo može proizvoditi dio energije. Zemlja koja proizvodi bioenergiju ima budućnost. Mogućnosti hrvatskog poljodjelstva otvaraju se u proizvodnji izvornih samorodnih sorata i pasmina.

Kada ćemo stati na kraj lošim strateškim rješenjima?

Samo vlastite domaće razmnožavajuće tvari i kultivari bilja i pasmine domaćih životinja mogu dati izvorne proizvode. Primjerice, u nas to je domaće sjeme povrtnog i ratarskog bilja i sadnice voća. Malo tko ih proizvodi za tržište. U znanosti, nikako da se ustanovi banka sjemena hrvatskog izvornog bilja. Premda je bilo pokušaja ustanovljivanja sjemenskog jezgra domaćih izvornih pasmina životinja. Pitam se, gdje je takvo sjemenište za domaću ovcu Pramenku, hrvatsku Šarenu kozu, hrvatsko govedo Bušu. 

Uzgojna jedinica za dugu bijelu svinju za proizvodnju dalmatinskog pršuta ili Mangalicu, svinju za kulin. Mogu li proizvođači pronaći sadnice domaćeg voća? Mogu, ali najčešće iz uvoza. Zdravstveno sumnjivih sadnica i hibridnog sjemena.  Na tržištu gotovo da i nema izvornih sadnica domaćeg voća i sjemena domaćeg povrća. 

Nemoguće je očekivati da ćemo imati proizvodnju prepoznatljivih poljodjelsko prehrambenih proizvoda sa znamkom, tradicijskih proizvoda od ugleda, ako ne uskladimo proizvodnju vlastitog sjemena, sadnica i tvari za proizvodnju.

Što će nam onda Ministarstvo poljodjelstva, ako sa uvoznom genetikom razmnožavamo poljoprivredne proizvode na domaćem tlu. U domaće podneblje guramo neodgovarajuću tuđu koreniku, zapostavljajući svoju. Kada ćemo stati na kraj lošim strateškim rješenjima u poljodjelskoj politici i stihijskom sjemenarstvu na tržištu?

Ako odgovorimo na ova vapijuća pitanja možemo se nadati da će mnogi mladi Hrvati naći posla i ostajati na svojoj grudi čuvajući svoju baštinu i voleći domovinu.


Tagovi

Kriza stočarstva Kriza poljoprivrede Kako održati poljoprivredu


Autor

prof.dr.sc. Ante Kolega

Više [+]

Do umirovljenja dugogodišnji profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Odgojio je niz uspješnih poljoprivrednih i drugih stručnjaka posebno iz ekonomike poljodjelstva. Autor i koautor mnogih stručnih knjiga iz marketinga poljoprivrednih proizvoda. Dobitnik je priznanja "Stanko Ožanić“ za životni doprinos unapređenju vinarstva i član je Akademije poljoprivrednih znanosti.