Ide kraj godine, vrijeme je da se proglase pobjednici i gubitnici poljoprivredne godine 2025. Jedan od neupitnih pobjednika je i sektor tova junadi, koji proživljava najbolju godinu od samostalnosti.
Pisao sam dosta o tovu junadi, vrlo bitnoj poljoprivrednoj grani u Hrvatskoj. Prije godinu dana napisao sam “Priču o tovu junadi” kao kuharicu za poslovnih plan. A prije 6 mjeseci pričom “Nešto se ozbiljno kuha”, najavio sam dobru 2025. godinu kod hrvatskih tovljača. Dodatno sam ih se sjetio i u priči “Tko će biti dobitnici ratarske krize?”
Jedna je to od rijetkih grana hrvatske poljoprivrede u kojoj nam naturalne i financijske brojke iz godine u godinu rastu. Hrvatska će ove godine izvjesno utoviti preko 160.000 grla, što s ovogodišnjim cijenama znači da će volumen prodaje žive junadi i junica debelo premašiti 300 milijuna EUR. Od toga dobar dio ide u izvoz. Tih 300 milijuna EUR prihoda u sektoru znači da je tov junadi prešao prag od 10% vrijednosti ukupne hrvatske poljoprivredne proizvodnje. Svaka čast tovljačima!
Ipak, uz moj naklon ide odmah i kontra: nisam neki veliki ljubitelj ove proizvodnje - osnovni razlozi su što stvara malo vrijednosti i troši malo rada, što je tehnološki jednostavan, što je rizičan radi 50+ % uvozne teladi, i što je uspješan uglavnom zato jer je kukuruz i rad u Hrvatskoj jeftiniji nego u Italiji.
Ipak, ova priča nije “kontra” nego “za”, tako da o izazovima i problemima sektora možete čitati u mojim pričama iz prve rečenice. U ovoj se treba priznati da su tovljači jedan od zdravijih dijelova hrvatske poljoprivrede, i da stvaraju vrijednost u deficitarnoj proizvodnji mesa.
Godinu je obilježio rast cijena teladi i rast cijena prodane junadi. Taj rast je značajan: npr. ako se junad križanaca krajem 2024. godine prodavala po 3,1-3,2 EUR/kg, već na proljeće cijena je bila 3,6-3,7 EUR/kg, a krajem 2025. godine prodaje se po 4,2-4,4 EUR/kg. To je u godinu dana porast cijene od čak 35%. U isto vrijeme cijena nabavke teladi porasla je za mušku križanu telad sa 4,3 EUR/kg na 6,5 EUR/kg (što je preko 50%), a čuo sam da su neki u ovom razdoblju panike plaćali i preko 7 EUR/kg.
Zašto je ovaj trend porasta cijena i teladi i junadi dobar za poslovne rezultate farmera-tovljača u 2025. godini? Zato što je u tovu junadi ciklus dugačak, što bi značilo da su hrvatski tovljači u 2025. godini isporučivali skupu junad, a u 2024. i prvoj polovici 2025. su kupovali jeftinu telad koja je bila baza za proizvodnju. To znači da su od nekih “standardnih” 200 EUR dobiti po grlu, došli na ovogodišnjih 500+ EUR dobiti po grlu - većina te razlike ostvarena je upravo na tome što se junad prodaje skupo, a telad je kupovana jeftino.
Tih 500+ EUR/dobiti po grlu znači da je ovaj sektor na 160.000 komada ove godine generirao oko 90 milijuna EUR dobiti - dvostruko ili trostruko više nego što su uobičajene dobiti u ovom sektoru u zadnjih par godina.
Ovo je trenutak kad je zgodno i napomenuti da će za ovih 160.000 komada junadi biti isplaćeno oko 30 milijuna EUR potpora: dakle 1 EUR potpore stvara 10 EUR vrijednosti mesa - dosta dobar omjer za hrvatske okvire. Lošije zvuči kad se radi o ulaznoj teladi, jer je u tom slučaju dio tog mesa stvoren van RH.
Pravo pitanje za tovljače je što dalje, kakvu strategiju zauzeti između straha i pohlepe? Možda bi bilo logično u ovom trenu s viškom dobiti proširivati kapacitete farmi, kupovati zemljište od posrnulih ratara, dodati još jedan trenč silos ili obnoviti mehanizaciju?
Ili stati na loptu, akumulirati neku dobit “sa strane”. Počastiti se novim terencem? Vratiti kredite prije vremena i tako smanjiti troškove financiranja?
Ako cijene u nabavi teladi i prodaji junadi ostanu kakve jesu, biznis će se vratiti na standardne postavke zarada, tako da će tovljačka radost trajati samo godinu dana. Ali što ako tržišne cijene junadi krenu padati, a trenutno se tovi skupa telad? Što ako u isto vrijeme porastu i cijene žitarica i uljarica koje su osnova za stočnu hranu? Što ako dođe jača gospodarska kriza i padne potražnja za skupim junećim i telećim mesom? Što ako neka boleština zatvori tržište za ostanemo s viškom junadi na malom hrvatskom tržištu? Što ako…?
Puno je rizika u ovom trenu, a ono što je jedino sigurno da u poljoprivredi dobre godine nikad ne traju dugo. Godinu-dvije i opet na standardne postavke - pogledajte ratarske krivulje iz priče “Cijena pšenice je niža nego prije 18 godina”. Tada će tovljači biti gubitnici godine. Tko zna, možda već u 2026.? U poljoprivredi, a posebno onoj hrvatskoj, samo mijena stalna jest.
Zato im želim da uživaju u ovom trenutku - zaslužili su!
Htio sam ovom pričom istaknuti da ima dobrih primjera u našoj poljoprivredi - nije sve tako crno. Nisam duboko u sektoru jaja, ali čini mi se da i oni ove godine jako dobro zarađuju (visoka cijena jaja, niska cijena hrane - žitarica i uljarica), proizvođači krumpira koji su ostvarili dobre prinose isto su dobro prošli, a s obzirom na cijene vina i grožđa rekao bih i da vinari dobro rade. Čujem da su brojke na duhanu, rajčici isto dobre.
A nije loša ni cijena domaćeg maslinova ulja. AE!
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Napomena: Sve brojke su bez PDV-a. I da, znam da se oko cijena nabave teladi i prodaje junadi u ovoj priči nećemo 100% složiti, jer svaki tovljač ima neku svoju matematiku - koja je genetika, koja je težina, koji su odnosi, veličina farme, udaljenost nabave itd. Brojke koje ja koristim dolaze od ljudi koji se tim biznis bave svakodnevno i naveliko, i to je po meni neki prosjek dovoljno dobar za dati širu sliku sektora. Ako vam se ne sviđaju moje brojke napišite svoju priču.
Tagovi
Autor
Robert Zobel
prije 1 mjesec
Odličan članak. Baš odličan.
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Teza da svi tovljaci nešto koriste ili ne koriste je onako prilično proizvoljna. Koriste istu mjeru i mljekari zar ne. Generalno vaša kolumna je dosta dobar prikaz stanja u tovnom sektoru. Moja primjedba bi bila samo u tome da je tov junadi vrlo "skup sport" sa velikim ulaganjem u objekte i opremu te isto tako velikim ulaganjima u kupnju stoke i stočne hrane sa dugom rokom trajanja povrata investicije. Kad bi Hrvatska bila "normalna " država sa jasnim ciljem poljoprivredne proizvodnje tov junadi u cijeloj priči bi imao itekako smisla. Ali za takav projekt treba prije svega politička odluka koja bi cijeli sustav poljoprivredne proizvodnje usmjerila prema zaokruženoj ratarsko stočarskoj proizvodnje gdje bi na kraju trebalo sagraditi nekoliko klaonica koje bi zaokružile cijeli projekt od polja do stola. Ali na žalost u Hrvatskoj nema političke volje ni stručne podrške takovom projektu pa ćemo i dalje uvoziti 50% junećeg mesa.
Ivan Malić
prije 1 mjesec
@ Saša, uračunao sam amortizaciju štala u svoje kalkulacije. @Farma - svi mogu koristiti, ali nemaju svi stajnjak. Oni koji kupuju plaćaju stajnjak sve više - i to je dobro za stočare. Tako da, ipak ne mogu svi koristiti niti blizu svi koriste. Ali nema tovljača koji ne koristi, osim par bezzemljaša (koji po meni neće dugo)
SASA FRANIC
prije 1 mjesec
ajde da barem netko zaradjuje.ali mislim da ovdje u racunicu ne ide ulaganje u zgrade. nego su zgrade nasljedjene od prije. a racunaju samo operativne troskove. ako bi netko novi htjeo ici u ovo i morao graditi novu zgradu i kupiti parcelu za nju, ne vjerujem da bi bilo racunice.
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Gospodine Malic svaki poljoprivrednik u Hrvatskoj bio ratari, stočar, voćara moze koristiti mjere uporabe stajskog gnoja ( sa vlastitog gospodarstava ili kupljenog)i proteinske usjeve . Ne može koristiti PVP za krmno proteinske usijeve jer je to vezano uz broj uvjetnih grla ali to je toliko mala aplikacija da je to u strukturi dohotka minimalna stavka. Tov junadi se sigurno isplati jer je cijena junetine trenutno dobra i tu nema priče. Međutim provjerite podatak o padu broja teladi u 2025 godini pa ćete iz toga moći izvući zaključke da ni u tovu junadi nije sve tako dobro. Koliko se sjećam a sjećam se dosta dobro nikad ni u jednoj stočarskoj proizvodnji nije bio godišnji pad od 16%,ispravite me ako griješim
Ivan Malić
prije 1 mjesec
Nakupi se na tovu junadi do 200 EUR/grlu - po grlu, dobrobit, stajnjak, proteinski. Ima miljon kombinacija, ali ja bi rekao da većina izvlači 150-200 EUR/grlu potpore na kraju - ovi iznosi se mogu direktno pripisati stoci na gospodarstvu, preduvjet da ima i dovoljno ratarskih površina (uglavnom ima) 160.000 komada x (150-200 EUR/komadu) = cca 30 milijuna EUR potpora 160.000 komada x 600 kg x 3,5 EUR/kg= 336 milijuna EUR prometa
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Marta,tov junadi je subvencioniranje sa 80 eura pi grlu koje je zaklano u registaranoj klaonici ili izvezeno živo. Tu je jos i potpora za dobrobit životinja i koja je minimalna u smislu da kad gledaš uložena dobiveno treba 5 godina da vratiš investiciju u mjeru obogaćivanje ležišta ( gumene prostirke ) ostalo plan hranidbe i povećanje podne površine nije ni 20 - 30 eura po komadu dakle zanemariv poticaj. Mislim da je cjelokupna alokacija za tov junadi iz mjera proizvodno vezana potpora 6 milona eura Pa podijelite to sa 120 '130.000 junadi u tovu a potpora za hektara je ista bio ratar, uzgajo junadi ili bio mljelar
Marta Radić
prije 1 mjesec
U svakoj našoj proizvodnji postoji jedan ..ALI.. Ovaj tekst može komentirati jedino čovjek koji se bavi tovom junadi.. Ono što mogu.iz teksta iščitati..da promet junadi nosi 95 miliona eura , a potpora 30 miliona..tako da gotovo 30% su državne subvencije , što je iznimno puno...pitanje da li su u tih 30 miliona sve subvencije tovljačima..ako nisu , već ima još po repu , kopitu , rogu i dr...Onda možda ta potpora iznosi i 50 % prometa na godišnjoj razini. Ako sam blizu iznesenog iznosa , tada je to poraz državne politike , jer sa 50 % subvencijama , poticati uvoz teladi..ravno je katastrofi. Kada bih država maknula subvencije ili bitno smanjila..od tovljača bih ostalo samo Č. Tako da proizvodnje u RH napreduju one , koje su visokosubvencionirane , postavlja se pitanje , da li bih i pšenica bila uspješna , da ima 1000 eura po hektaru subvencija??
Farma Lužak
prije 1 mjesec
Prema podacima ministarstva poljoprivrede u 2025 godini je pad u tovu junadi velikih 16%. Bar takve podatke je iznio načelnik sektor na sastanku ministara sa predsjednikom udruga Baby Beef. Zbog male zarade po komadu, dugom periodu tova dakle sporom obrtaju kapitala, velikom početnom ulaganju tov junadi je " ekskluzivan " oblik poljoprivrede koji si mogu priuštiti samo "bogati " poljoprivrednici. Račun je jednostavan mali broj junadi u tovu iako je relativno niska cijena stočne hrane generira malu zaradu za poljoprivredno gospodarstvo. Po.mom mišljenju uz velika početna ulaganja u objekte i mehanizaciju,skupu telad taj posao nije isplativ na malim volumenima proizvodnje. I ne želeći bit Nosteadamus ili nedaj Bože vidoviti Milan gotovo sam siguran da ce mali i srednji tivljaci smanjivati proizvodnju