Nevjerojatno da je Jakovini trebalo tri godine da shvati kako s narodom treba razgovarati. da je potrebno doći među ljude i razgovarati, poslušati ih.
Što se dogodilo s Tihomirom Jakovinom? Za vjerovati je da se popravio i da mu je netko ukazao kako se odnosi s narodom. Izašao je među ljude, spustio se dolje i bez straha komunicira s poljoprivrednicima. Niti jedan ministar do sada u ovom resoru nije imalo lagan posao i nije bilo grupacije poljoprivrednika s kojima nije bilo konflikata.
I upravo zato je nevjerojatno da je Jakovini trebalo tri godine da shvati kako s narodom treba razgovarati. Da je potrebno doći među ljude i razgovarati, poslušati ih. Važno je i što im reći. Ne znam zašto mu je teško do sada bilo reći "u pravu ste". Ili "shvaćam vas i evo sada je moj zadatak da to popravim". Bandić je bio maher za takve stvari. On vam svaki puta kaže "odmah zovite sutra ujutro na taj broj". Ili "odmah ujutro dođite kod mene i krenuti ćemo zajedno raditi na tom i tom problemu". I odmah pobire simpatije, a je li sutra ili malo sutra nešto napravljeno, to je veliko pitanje.
Danas gledamo jednog sasvim drugoga Jakovinu. Očito je dobio zadatak od strane SDP-a da pod hitno popravi svoj image. Iz dana u dan je na nekakvim skupovima. Razgovara mirno bez vike i glasnog izražavanja. Ne ističe stalno što je i koliko plaćeno do sada u poljoprivredi, jer to nikoga ne interesira, a što je još važnije, smješak mu je na licu. Ljudi vole optimizam. Inače je to upravo loša strana Milanovića i Pusićke, što se stalno prijete i govore da će nam biti još gore.
Slatkorječivost nije doista lagana ni iskrena solucija, ali ovom narodu je potrebno i da ih netko potapa, a narod je kod nas specifičan. Ne voli naš narod ni jednu vlast. Neće biti ništa bolje ni onima koji dođu poslije Milanovića i Jakovine. Mi u biti nikada ne volimo svoje. Ma uvijek nam je draža i njemačka čokolada od one Krašove ili Kanditove. Oni će uvijek više voljeti sve što nije naše domaće. Tu je drugi ključ našega problema.
Kada bi mi voljeli svoje proizvode, bilo bi nam dvostruko lakše u našoj zemlji. Niti cijenimo naše mllijeko, meso i jaja. Uvijek ćemo reći i da je talijansko i franscusko vino bolje od našega. Zanimljivo je pogledati primjerice Talijane. Koliko god Rabe, Lemken, Vogel noot plugovi bili bolji od svih, uvijek će prvo pokušati kupiti i raditi s nekim talijanskim. Isto tako, valjda su samo talijanima traktori Landini, Same, Lamborghini, Valpadana i drugi, bolji od američkih, njemačkih i finskih. No, kupiti će oni i te marke, ali samo ako ih tehnološki ne zadovoljava neki talijanski.
Nema šanse da oni kupe hrvatsko maslinovo ulje, ili njemačko vino. Uvijek piju domaće pivo i vino, i to čak iz kraja u kojem se nalaze. Tu narednih godina i desetljeća, naše vlasti moraju promijeniti okvir ponašanja. Hrvati moraju prvo pokupovati domaća vina, piva, meso, mlijeko, jaja i voće, a onda mora i svaki ministar voljeti svoju zemlju i svoj narod i to pokazati.
Tagovi
Autor
Srećko Biro
prije 9 godina
Da je ovako radio od početka sve bi bilo drukčije!
lujo
prije 9 godina
buđenje pred izbore