Hrvatska je veliki uvoznik i janjećeg mesa i mlijeka, a potencijali su svuda oko nas. Ovo je priča o jednom od njih - onom u glavnom gradu.
Volim pronalaziti potencijale i sanjariti o tome kako se pretvaraju u žitarice, voće, povrće, meso ili mlijeko. S obzirom da živim u Zagrebu, na jednom od tih potencijala često šećem Limu i Maru (psi) s Nidžom i Antom, a na drugom joggam s Vedranom ili Vladom K. To je potencijal prostora uz nasipe uz Savu i kanal Sava-Odra-Sava.
Tome bih dodao i vodozaštitno područje oko zagrebačkih vodocrpilišta ako studija utjecaja na okoliš pokaže da je balega 100 metara iznad nivoa crpljenja korisna za vodu koju pijemo.
Radi se o prostoru s kojim upravljaju Hrvatske vode, a trenutno je taj prostor jako slabo iskorišten za bilo kakvu javnu namjenu. Tu i tamo netko šeće psa ili trči, poneki ribič peca i poneki mladić i djevojka se hvataju u travi. Dobrom organizacijom se taj prostor i dalje može koristiti za šetanja pasa, pecanje ili hvatanje, ali i dodatno za poljoprivrednu proizvodnju. Odnosno za stvaranje vrijednosti, i to one poljoprivredne koja nam toliko nedostaje – Hrvatska je veliki uvoznik i janjećeg mesa i mlijeka.
Evo karte tog područja.
Dodatno je argument što se zadnjih 30 godina te površine većinom malčiraju što u konačnici plaćaju građani. Na mjestima se može naći da se kosi i balira sijeno što apsolutno podržavam. Dio tih površina je upisan u ARKOD mada nikad nisam vidio na njima nikakvu životinju, tako da zaključujem da se na njima uzgajaju poticaji.
Koliko je velik prostor označen žutom bojom na karti? Ugrubo radi se o prostoru veličine oko 1.000 hektara, čime bi ušao u kategoriju 50 najvećih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj po broju hektara.
Kada malo zumirate kartu dobijete jedan segment veličine 40 hektara, područje širine 200 metara i dužine 2000 metara. Sjajno za organizaciju pregonskih pašnjaka, tim više što je s obje strane kanalski nasip.
Tisuću hektara livada i pašnjaka je ugrubo tisuću uvjetnih grla (UG) odnosno na tom području moglo bi se imati na ispaši oko 20.000 ovaca. Ako se uzmu mliječne s visokim potencijalom proizvodnje mlijeka, moglo bi se godišnje proizvoditi oko 1 milijun litara ovčjeg mlijeka. Od tog mlijeka bi se moglo napraviti 100 tona paškog sira godišnje.
U novcima je to godišnje preko 10 milijuna EUR prihoda od mlijeka i ako ovca prosječno da jedno janje dodatnih 2 MEUR janjetine godišnje. Nisam stručnjak za proizvodnju ovaca, ali rekao bih da će donijeti i radna mjesta - barem 50-tak zaposlenih Nepalaca. Uz to će imati koristi i prodavači i serviseri strojeva i opreme, proizvođači stočne hrane, građevinari koji bi gradili štale, sjenike i trenč silose i cijeli ekosustav prerađivača sira i mesa.
Možda to sve skupa ne zvuči puno, ali ova potencijalna farma može dati 20% proizvodnje ovčjeg mlijeka u RH i činiti 3% broja ovaca u RH. Da ne govorim o svim onim janjcima koji bi samo produžili za omiljenu janjetina destinaciju u Hrašću, stvarajući tamo ugodu u trbusima i osmjehe na licima.
Ima naravno s ovim područjem i izazova, a to je da ponekad poplavi, ali to su događaji koji se mogu planirati pa se stoka povuče u štalu na par dana. Sigurno ima i puno metilja pa će biti više posla za veterinare. Hrvatske vode će vam reći da će papci erodirati nasip kao što su i meni rekli prije 10-tak godina kad sam se raspitivao za ovo područje dobiti u zakup (mislim da ovo nema puno logike, ali dobro).
Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu.
Svugdje oko nas su potencijali. Samo ih trebamo imati hrabrost zgrabiti i pritom razbiti pokoju barijeru u glavama. Dajmo im da pasu!
Tagovi
Autor